Ako građanin može da kaže šta misli dok se plan još pravi, ako stručnjak može da ukaže na probleme prije donošenja odluke i ako se ti prijedlozi zaista razmatraju, onda je mnogo manje razloga da se sve završava protestima. Naravno, ako institucije nastave da ćute i ako se odluke budu donosile bez uvažavanja javnog interesa, građani će sami odlučivati na koji način će se boriti za svoje naselje.
Problem prekomjerne gradnje u Banjaluci, koja se, u odsustvu novog urbanističkog plana (čije se donošenje desetljećima opstruiše), provodi čestim izmjenama regulacionih planova, kojim se zadovoljavaju interesi investitora, često uz ignorisanje stava struke i interesa građana, u fokusu je interesa neformalne grupe građana „Za Plan“. Koja je u prethodna dva mjeseca organizovala niz radionica sa građanima – u mjesnim zajednicama Rosulje, Aleja Centar, Obilićevo i Starčevica – kako bi ih pitala ono što bi trebale (ali za to ne pokazuju interes) gradske vlasti: u kakvom gradu oni, zapravo, žele da žive.
Ovim smo povodom razgovarali sa Tijanom Grujić, aktivisticom ove grupe.
Odgovorno: Kakav utisak imate nakon održanih radionica?
Tijana Grujić: Ono što smo kroz ove četiri radionice najjasnije vidjeli jeste da su problemi u različitim dijelovima Banjaluke zapravo veoma slični. Građani govore o ubrzanoj stambeno-poslovnoj izgradnji koju ne prati odgovarajuća infrastruktura, o sve manje zelenila, nedostatku parkinga, saobraćajnim problemima, preopterećenim školama i nedostatku sadržaja koji su potrebni za normalan život. Ali ono što je možda još važnije jeste osjećaj građana da se o njihovom naselju odlučuje bez njih. Ljudi često saznaju da se nešto planira tek kada promjena regulacionog plana dođe na javni uvid ili kada se pojave prvi radovi. Tada je, naravno, mnogo teže uticati na odluku. Naše radionice su zato bile prilika da razgovaramo sa ljudima prije svega o tome kakav grad žele, a ne samo o tome protiv čega su. I djeca i odrasli su vrlo jasno pokazali šta im je potrebno, a to je: više zelenila, prostora za igru i odmor, sigurniji saobraćaj, škole, vrtići i javni prostori koji služe ljudima. Mislim da je to važna poruka jer građani nisu protiv razvoja. Oni žele razvoj koji prati njihove potrebe i koji neće smanjivati kvalitet života.
Odgovorno: Izolovanost i neorganizovanost, te pojedinačno djelovanje je davanje prednosti onima koji upravo prave urbanistički haos. Da li bi okupljanje i zajedničko djelovanje građana iz različitih mjesnih zajednica moglo značajnije uticati na promjenu ponašanja lokalne vlasti?
Tijana Grujić: Mislim da upravo tu postoji veliki prostor za promjenu. Ljudi uglavnom vrlo dobro poznaju problem u svom naselju, ali često ne znaju da se gotovo ista stvar dešava nekoliko kilometara dalje. Kada smo razgovarali sa građanima u Obilićevu, Rosuljama, Centar Aleji i Starčevici, postalo je očigledno koliko su problemi slični. Razlika je uglavnom samo u tome gdje će nići nova zgrada, gdje će nestati zelena površina ili gdje će se pojaviti novi problem sa parkingom. Suština je ista. Grad raste, ali infrastruktura i javni sadržaji ne prate taj rast. Zato mislim da građani moraju početi da povezuju svoje probleme. Ako se svako bori samo za svoju ulicu ili svoju parcelu, mnogo je teže promijeniti sistem. Ako, međutim, građani različitih naselja prepoznaju da imaju zajednički problem, onda mogu poslati mnogo snažniju poruku donosiocima odluka. Upravo je to i jedan od razloga zbog kojih smo pokrenuli inicijativu „Za grad zajedno“. Ne želimo da se građani organizuju tek kada bager dođe ispod prozora. Želimo da imaju mehanizam da učestvuju mnogo ranije, kada se odluke tek planiraju.
Odgovorno: Radionica u MZ Starčevica je bila posjećena, čuli ste neke nove tonove, mogućnost drugačijeg vida građanskog djelovanja zbog najave nove gradnje i oduzimanju životnog prostora građanima? Da li je to realno i ima li snage u tome?
Tijana Grujić: Razumijem zašto ljudi razmišljaju o različitim vidovima borbe. Godinama upozoravaju na iste probleme, a imaju osjećaj da ih niko ne čuje. I mislim da građani imaju potpuno legitimno pravo da se organizuju i javno iskažu svoje nezadovoljstvo. Ali ja bih voljela da ne dođemo uvijek do toga da građani moraju izaći na ulicu da bi ih neko čuo. Mnogo je zdravije za jedno društvo da postoji prostor za razgovor prije nego što problem eskalira. Zato mi i insistiramo na mehanizmu učešća građana i struke. Ako građanin može da kaže šta misli dok se plan još pravi, ako stručnjak može da ukaže na probleme prije donošenja odluke i ako se ti prijedlozi zaista razmatraju, onda je mnogo manje razloga da se sve završava protestima. Naravno, ako institucije nastave da ćute i ako se odluke budu donosile bez uvažavanja javnog interesa, građani će sami odlučivati na koji način će se boriti za svoje naselje.
Odgovorno: NGG Za Plan je uputila zahtjev za sastanak i Gradskoj upravi i Skupštini grada? Koliko znamo niko vam se nije javio i ponudio termin sastanka da saslušaju šta im hoćete predložiti.
Tijana Grujić: Mi smo još polovinom juna zvanično zatražili sastanke sa gradonačelnikom, predsjednikom Skupštine grada i nadležnim Odjeljenjem za prostorno uređenje, upravo zato što želimo da razgovaramo i predstavimo ono što smo radili i šta predlažemo. Do danas nismo dobili odgovor niti termin za sastanak. Meni je to, prije svega, poražavajuće. Ako govorimo o učešću građana u odlučivanju, onda bi institucije trebalo da budu prve koje će pokazati spremnost da saslušaju građane. Ne tražimo privilegiju niti tražimo da neko unaprijed prihvati naše stavove. Tražimo razgovor. A upravo to i jeste suština naše kampanje „Za grad zajedno“ – da građani i struka budu uključeni prije donošenja odluka, a ne tek kada je sve već odlučeno. Ako ne postoji spremnost ni da se razgovara sa građanima, onda se teško može govoriti o stvarnom učešću javnosti.
Odgovorno: Nakon svega što ste čuli od građana, ali i činjenice da od Gradske uprave i Skupštine grada još niste dobili odgovor na zahtjev za sastanak, šta je sljedeće što planira uraditi NGG „Za Plan“?
Tijana Grujić: Mi ćemo nastaviti da radimo ono što smo započeli. Naš cilj je da promijenimo način na koji se odlučuje o javnom prostoru. Zato ćemo uputiti građansku inicijativu za izmjene i dopune Odluke o uređenju prostora i građevinskom zemljištu. Želimo da se uvede smisleniji, pravovremen i transparentniji mehanizam uključivanja građana i stručne javnosti u planiranje i uređenje javnih površina. Danas se građani često uključuju tek kada je odluka praktično donesena. Mi želimo da se pitaju ranije i to kada se razmatra šta je nekom naselju potrebno, kakav sadržaj treba da ima, gdje treba sačuvati zelenilo, gdje treba planirati školu, vrtić, igralište ili drugi javni prostor. Naše radionice su upravo pokazale zašto je to potrebno. Ljudi znaju šta im nedostaje. Djeca znaju kakav prostor žele. Struka zna šta je održivo i funkcionalno. Sve te informacije treba uključiti u proces planiranja.
(Ž.N., Odgovorno)
