Prema dokumentaciji na kojoj se zasniva tužba, predmetni koncesijski ugovor i njegovi aneksi zaključivani su nakon isteka perioda u kojem se raniji Zakon o koncesijama mogao primjenjivati. Zbog toga je pred sudom otvoreno ozbiljno pravno pitanje na osnovu kojeg su propisa nadležni organi raspolagali prirodnim resursima, dodjeljivali koncesije i naknadno mijenjali ili proširivali prava privatnog koncesionara.“, navodi se u saopštenju Aarhus centra, koje u nastavku prenosimo u cjelosti.
Udruženje Resursni Aarhus centar u BiH kategorički odbacuje tvrdnje društva „Lara Natural“ d.o.o. da su tužioci tokom sudskog postupka utvrdili kako su informacije na kojima je tužba zasnovana bile netačne, te da su zbog toga bili „prisiljeni“ povući prijedlog za određivanje mjere osiguranja i dio tužbenog zahtjeva. Takva izjava nije sadržana ni u jednom podnesku tužilaca, niti je donesena bilo kakva sudska odluka kojom bi bilo utvrđeno da su navodi udruženja ili građana bili netačni, izmišljeni ili zasnovani na obmanama. Sudski postupak nije okončan, nego se nastavlja radi utvrđivanja ništavosti ugovora o koncesiji.
Aarhus centar u BiH više od decenije djeluje na zaštiti okoliša i okolišnih prava građana, kroz omogućavanje pristupa informacijama, učešća javnosti u odlučivanju i pristupa pravosuđu u pitanjima okoliša. Aarhus centar pruža pravnu podršku građanima i lokalnim zajednicama koje su suočene sa mogućim ugrožavanjem prirodnih resursa, te djeluje kao poveznica između javnosti, institucija, civilnog društva i privrede. Upravo je korištenje pravnih mehanizama radi zaštite okoliša osnovna djelatnost Aarhus centra, a ne „manipulacija“, „uzbunjivanje javnosti“ ili ometanje privrednog razvoja, kako to u svom saopćenju pokušava predstaviti društvo „Lara Natural“ d.o.o.
Takve kvalifikacije posebno su neprihvatljive u državi u kojoj je, prema posljednjem izvještaju Evropske komisije, usklađenost horizontalnog okolišnog zakonodavstva sa pravom Evropske unije i dalje ograničena, u kojoj nije ostvaren napredak u procjeni uticaja na okoliš, odgovornosti za okoliš i učešću javnosti, te u kojoj još ne postoji usklađena državna strategija upravljanja vodama. Evropska komisija posebno upozorava na potrebu transparentnosti postupaka, kvalitetne procjene uticaja projekata i jačanja učešća javnosti u donošenju odluka. U takvom institucionalnom i pravnom okruženju, postavljanje pitanja o zaštiti izvora pitke vode nije stvaranje panike, nego odgovorno djelovanje u javnom interesu.
Povlačenje prijedloga za određivanje mjere osiguranja i dijela tužbenog zahtjeva predstavljalo je procesnu odluku donesenu zbog nemogućnosti da se u toj fazi postupka osigura odgovarajuće sudsko vještačenje a što je društvu “Lara Natural” poznato, kao i zbog nesrazmjernih troškova daljnjeg vođenja tog dijela postupka. To nije priznanje zakonitosti projekta, potvrda tvrdnji društva „Lara Natural“, niti dokaz da istražni radovi ne mogu uticati na izvore pitke vode.
Hidrogeološka analiza koju je naručilo i dostavilo samo društvo „Lara Natural“ predstavlja dokument jedne od stranaka u postupku. Ona nije nalaz nezavisnog sudskog vještaka, nije bila predmet konačne sudske ocjene i sud na osnovu nje nije utvrdio da opasnost po izvorišta ne postoji. Hidrogeološka analiza nije isto što i zakonom uređena procjena uticaja na okoliš i sama po sebi ne daje odgovor na pitanje da li je takva procjena bila obavezna, da li je javnosti bilo omogućeno učešće i da li su prije odobravanja projekta sagledani svi mogući neposredni, posredni i kumulativni uticaji na okoliš i zdravlje stanovništva.
Društvo „Lara Natural“ izostavlja najvažniju činjenicu, a to je da sudski postupak nije okončan, nego se nastavlja radi utvrđivanja ništavosti ugovora o koncesiji.
Ustavni sud Federacije BiH je još Presudom U-12/07 ostavio Skupštini Kantona 10 rok od šest mjeseci da Zakon o koncesijama uskladi sa Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi. Nakon isteka tog roka, 19. maja 2008. godine, taj zakon se više nije mogao primjenjivati. Ustavni sud FBiH je u presudi iz 2025. godine izričito utvrdio da se radi o zakonu koji je istekom prijelaznog perioda postao neprimjenjiv i koji više nije egzistirao u pravnom životu. Sud je također utvrdio da se ni naknadne dopune takvog zakona nisu mogle niti smjele primjenjivati, te upozorio nadležne organe da su odluke Ustavnog suda konačne i obavezujuće.
Prema dokumentaciji na kojoj se zasniva tužba, predmetni koncesijski ugovor i njegovi aneksi zaključivani su nakon isteka perioda u kojem se raniji Zakon o koncesijama mogao primjenjivati. Zbog toga je pred sudom otvoreno ozbiljno pravno pitanje na osnovu kojeg su propisa nadležni organi raspolagali prirodnim resursima, dodjeljivali koncesije i naknadno mijenjali ili proširivali prava privatnog koncesionara.
Donošenje novog zakona mnogo godina kasnije ne daje samo po sebi retroaktivnu zakonitost ugovorima i aneksima zaključenim u periodu u kojem raniji zakon nije mogao biti pravni osnov za postupanje organa vlasti. O tim pitanjima sud tek treba donijeti odluku, a do tada društvo „Lara Natural“ nema osnov da vlastito tumačenje postupka predstavlja kao pravosnažno utvrđenu činjenicu ili dokaz potpune zakonitosti projekta.
Udruženja posebno odbacuju pokušaj da se odgovornost za pokretanje postupka prebaci na građane, uz javnu najavu postupaka protiv njih zbog obraćanja udruženjima, institucijama i javnosti. Građani imaju pravo da upozoravaju na moguće ugrožavanje izvora pitke vode, traže dokumentaciju, obraćaju se institucijama, organizuju proteste i zahtijevaju sudsku kontrolu odluka vlasti. Upravo su pristup informacijama, učešće javnosti i pristup pravosuđu tri osnovna stuba Aarhuske konvencije. Najavljivanje postupaka protiv građana zato što su otvorili pitanja od očiglednog javnog interesa ima obilježja pritiska kojim se druge osobe nastoje obeshrabriti od učešća u zaštiti okoliša. Umjesto prijetnji građanima i diskreditovanja organizacija civilnog društva, potrebno je odgovoriti:
- na osnovu kojeg važećeg zakona su zaključeni koncesijski ugovor i njegovi aneksi;
- zašto nije provedena cjelovita procjena uticaja na okoliš;
- da li je javnosti omogućeno blagovremeno i djelotvorno učešće;
- na osnovu kojih nezavisnih stručnih nalaza se tvrdi da ne postoji nikakav rizik za izvore pitke vode;
- ko će snositi odgovornost ukoliko se eventualni štetni uticaji pokažu tek nakon izvođenja radova.
Aarhus centar u BiH neće odustati od svog mandata da građanima omogući pristup pravdi i sudsku kontrolu odluka kojima se raspolaže prirodnim resursima.
(Odgovorno)
