Naravno da momci iz ReStarta nisu naivni i da ne misle da je moguće političare iz funkcionerskih fotelja slati u ustanove za mentalno zdravlje, ma koliko bilo očito da bi to, za neke, bilo humano i prema njima i prema građanima o čijim sudbinama odlučuju. I naravno da je slučaj koji je poslužio kao povod ovoj inicijativi krajnje benigan, kakvih je u političkom životu ove zemlje bilo i ima (pravih ludaka, za zatvorena bolnička krila). No, inicijativa ReStarta je značajna (a javna rasprava o ovom problemu bi bila društveno korisna), u krajnjoj liniji, kao upozorenje glasačima da sami pokažu odgovornost za vlastitu i sudbinu društva, kad izlaze na glasanje. I da na vrijeme razmišljaju o tome koga biraju i da li žele da im država bude mentalna ustanova otvorenog tipa.
„Ljudi, pa je li to moguće, ludnica, šta je ovo?“, legendarni je komentar sportskog komentatora Mladena Delića, iz 80-ih godina prošlog stoljeća, koji je, na žalost stanovnika exjugoslovenskih država, uključujući i BiH (ili, možda: prije svega BiH!) primjenjiv i na ovdašnji politički život, odnosno odluke i postupke političara na vlasti i institucija pod njihovom kontrolom.
Apsurd da ljudi koji upravljaju sudbinim čitavih zajednica, čije odluke, postupci i ponašanje utiče na stotine hiljada i milione „običnih građana“ ne prolaze nikakvu kontrolu njihove zdravstvene sposobnosti za obavljanje takvih poslova, odavno je poznat.
Ovih dana na njega su odlučili upozoriti i iz agilne i za zanimljive reakcije, na ovdašnje političko bezumlje, kriminal i bijedu, uvijek spremne nevladine organizacije ReStart Srpska.
Kako su i najavili sredinom prošlog mjeseca, reagujući na saobraćajnu nesreće koju je izazvala tadašnja potpredsjednica Narodne skupštine Republike Srpske Anja Ljubojević upravljajući službenim vozilom parlamenta u alkoholiziranom stanju, nedozvoljenom brzinom i pritom se služeći mobitelom, iz ReStarta su ovih dana predali inicijativu Narodnoj skupštini Republike Srpske, za donošenje Zakona o zdravstvenoj sposobnosti javnih funkcionera Republike Srpske.
Uz inicijativu su priložili i kompletan prijedlog zakona s obrazloženjem, tražeći da se uvedu redovne provjere funkcionalne zdravstvene sposobnosti nosilaca najviših javnih funkcija, uključujući i provjere psihičkog zdravlja.
„Cilj predloženog zakona nije utvrđivanje dijagnoza niti diskriminacija bilo koga po osnovu zdravstvenog stanja, već provjera sposobnosti javnih funkcionera da odgovorno vrše funkcije koje podrazumijevaju donošenje odluka od javnog značaja, upravljanje javnim resursima i predstavljanje institucija Republike Srpske“, navodi se u obrazloženju inicijative.
Predloženim zakonom predviđeno je da funkcioneri prvi pregled obave po stupanju na dužnost, zatim jednom godišnje, a bili bi mogući i vanredni pregledi, u zakonom propisanim i strogo kontrolisanim slučajevima. Pritom, medicinska dokumentacija i dijagnoze ostale bi zaštićene, a nadležni organi bi dobijali isključivo zaključak o funkcionalnoj zdravstvenoj sposobnosti.
Iz Restarta naglašavaju da postojeći sistem neopravdano pravi razliku između javnih funkcionera i ostalih zaposlenih. Odnosno da gotovo svaki radnik prilikom zasnivanja radnog odnosa mora dokazati zdravstvenu sposobnost za obavljanje svog posla, dok takva obaveza ne postoji za one koji donose najvažnije odluke u ime građana.
“Cilj ovog zakona je da ako jedan ljekar, jedan policajac ili jedan vozač moraju dostaviti zdravstveno uvjerenje prije zaposlenja, tako moraju i oni koji direktno utiču na naše sudbine. Građani imaju pravo da znaju da oni koji odlučuju o njihovom novcu, njihovoj budućnosti, su zaista zdravstveno sposobni i odgovorni da to čine.”, naglasio je u izjavi za medije predsjednik ReStarta Stefan Blagić.
ReStart od Narodne skupštine Republike Srpske očekuje da inicijativu uputi nadležnim radnim tijelima i svim poslaničkim klubovima kako bi bila otvorena institucionalna i javna rasprava o predloženom zakonu.
Naravno da momci iz ReStarta nisu naivni i da ne misle da je moguće političare iz funkcionerskih fotelja slati u ustanove za mentalno zdravlje, ma koliko bilo očito da bi to, za neke, bilo humano i prema njima i prema građanima o čijim sudbinama odlučuju. I naravno da je slučaj koji je poslužio kao povod ovoj inicijativi krajnje benigan, kakvih je u političkom životu ove zemlje bilo i ima (pravih ludaka, za zatvorena bolnička krila). No, inicijativa ReStarta je značajna (a javna rasprava o ovom problemu bi bila društveno korisna), u krajnjoj liniji, kao upozorenje glasačima da sami pokažu odgovornost za vlastitu i sudbinu društva, kad izlaze na glasanje. I da na vrijeme razmišljaju o tome koga biraju i da li žele da im država bude mentalna ustanova otvorenog tipa.
Ili bi ReStart, kao sljedeći korak, trebao tražiti i provjeru zdravstvene sposobnosti za same glasače?
(S.Š., Odgovorno)
