Tužilaštvo koje je podiglo optužnicu i sud koji je sudio i presudio aktivistima “Karton revolucije” – Adiju Selmanu i Nedimu Musiću – svjesno su (korumpirani, pod političkim pritiskom ili tek zbog konformizma – nebitno je), odlučili da dvojicu požrtvovanih, hrabrih, agilnih, neumornih, na dobrobit građana i prirode fokusiranih građanskih aktivista tretiraju kao sitne delinkvente i vandale.
Pravosuđe je po ocjenama i domaćih i međunarodnih stručnjaka jedan od najkorumpiranijih oblasti u BiH, odmah iza političara, pod čijim je neposrednim uticajem, a što se smatra jednim od najznačajnijih problema u BiH.
U tom kontekstu presuda donesena ovih dana protiv aktivista “Karton revolucije”, koliko god da izaziva razočarenje i zgražanje, zapravo nije iznenađenje.
Istina, unutar sistema nagriženog političkim uticajima, izuzeci od pravila, krhke naznake pravne države, posljednjih su se godina pretvorili u najznačajnijeg saveznika ekoloških aktivista, obarajući gomile nezakonitih odluka političara donesenih na štetu prirode i građana, a u korist na ovaj ili onaj način bliskih im investitora, zainteresovanih za profit po svaku cijenu.
No, to samo znači da umjesto pravne sigurnosti na djelu imamo kocku, rulet, u kome sreća odlučuje da li ćemo naletiti na sudiju koji se drži zakona ili na marionetu kojom se upravlja iz nekog političkog centra moći i koji umjesto zakona, pravde i žrtava štiti kriminalce.
Tužilaštvo koje je podiglo optužnicu i sud koji je sudio i presudio aktivistima “Karton revolucije” – Adiju Selmanu i Nedimu Musiću – svjesno su (korumpirani, pod političkim pritiskom ili tek zbog konformizma – nebitno je), odlučili da dvojicu požrtvovanih, hrabrih, agilnih, neumornih, na dobrobit građana i prirode fokusiranih građanskih aktivista posmatraju kao sitne delinkvente i vandale.
Dvojicu mladih ljudi koji su se sami uputili u neprijateljsko okruženje kršitelja zakona i njihovih pomagača, da bi javnosti ukazali na bezakonje i masovnu devastaciju Spomenika prirode Prokoško jezero, izgradnjom nekoliko stotina nelegalnih objekata (DW ih je 2022. izbrojio preko 350), uz ignorisanje ili podršku i saučesništvo vlasti, tužilaštvo i sud su teretili zbog demonstrativnog protestnog čina presijecanja dva šlaufa koja su vodu sa izvora vodila do nelegalnih objekata, odakle je ona, opet, sa fekalijama završavala u zakonom (ali ne i od institucija!) zaštićenom jezeru.
Potpuno zanemarujući kontekst, tužilaštvo je aktiviste optužilo a sud (prvostepeno) presudio za “počinjenje kaznenog djela Oštećenje tuđe stvari iz članka 293. stavak 1. u vezi s člankom 31. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine.”
Što bi bilo otprilike kao kad bi sud (za oštećene tuđe stvari) osudio osobu koja je probušila gume na vozilu pljačkaša banke, u pokušaju da spriječi kriminal. Ili kad bi zbog nanošenja tjelesnih povreda silovatelju sud osudio žrtvu silovanja, koja se pokušavala odbraniti.
Naprosto suludo. Ali pošto znamo da u BiH ne postoji nezavisno sudstvo i pošto znamo da ovakvog masovnog uništavanja zakonom zaštićenog područja ne bi moglo biti bez odobrenja i saučesništva politike i ignorisanja svega od strane institucija, Adi i Nedim su još dobro prošli.
Sud je, valjda zabrinut da bi bilo kakva “ozbiljna presuda” izazvala i ozbiljnu reakciju civilnog društva i javnosti, aktivistima “Karton revolucije”, umjesto zatražene uslovne zatvorske kazne, odlučio izreći samo – opomenu.
No, kako to, zapravo, ipak znači da je sud presudio da su oni počinili krivično djelo, aktivisti “Karton revolucije” najavili su da će se žaliti na presudu, jer, s jedne strane, smatraju da nisu krivi, a s druge strane, smatraju ovo oblikom zastrašivanja i pritiska “ne samo na pokret ”Karton revolucija” nego i na sve ljude koji ukazuju na nezakonite radnje u Bosni i Hercegovini”.
Posebno je indikativno da su optuženi i osuđeni aktivisti koji su se borili protiv kršenja zakona i uništavanja prirode, a da je protiv graditelja i vlasnika nelegalnih objekata, koji su uništili park prirode i pobili endemske životinje u njemu, obustavljena istraga i njihove nezakonite radnje proglašene prekršajem, dok politika radi na legalizaciji ovih objekata.
Uzgred, sve podsjeća na svojevremenu zloupotrebu policije i pravosuđa u Mostaru za obračun sa učesnicima protesta protiv nelegalnog rada deponije Uborak predvođenim udruženjem “Jer nas se tiče”. I gušenje tih protesta silom, prijetnjama, lažima, ucjenama, javnim ocrnjivanjem i obmanama političara.
(S.Š., Odgovorno / Foto: A.K., DW)
