Kako je moguće da vlast i nadležne institucije, na svim nivoima, tolerišu nefunkcionisanje pravne države? I nasilje nad ženom i djetetom od onih čija je dužnost bila zaštititi ih?
13. oktobar 2025. 33. dan štrajka glađu žrtve porodičnog i institucionalnog nasilja Amele Bećirspahić. I 61. dan kako su je neprofesionalnim i nezakonitim postupanjem Centra za socijalni rad i policije, odvojili od njenog četrnaestogodišnjeg djeteta.
Još uvijek nema pozitivnog pomaka u rješavanju pravno i moralno potpuno jasne situacije.
Institucije i lokalni političari i dalje ili ćute ili se proglašavaju nenadležnim ili izmišljaju izgovore za neprovođenje odluka suda i Federalnog ministarstva rada i socijalne politike. I ignorišu apele nevladine organizacije, koja je čitavo vrijeme uz žrtvu i pruža joj i pravnu i svaku drugu pomoć.
Podsjećamo,…
Općinski sud u Bihaću, donio je presudu kojom se maloljetni S.M. povjerava na brigu, staranje i djelimično izdržavanje majci Ameli Bećirspahić Midžić.
Ministarstvo rada i socijalne politike FBiH, potvrdilo je Privremeno rješenje Centra za socijalni rad Bihać, kojim se maloljetni S.M., privremeno povjerava na brigu, staranje i djelimično izdržavanje svojoj majci Ameli.
Općinski sud u Bihaću donio je rješenja, kojim se prema nasilniku, ocu maloljetnog S.M. i suprugu Amele Bećirspahić-Midžić, izriču zaštitne mjere:
- zaštitne mjere zabrane približavanja žrtvi nasilja i zabrana komunikacije, uznemiravanja i uhođenja žrtve nasilja prema maloljetnom sinu S.M u trajanju od tri mjeseca;
- zaštitne mjere udaljenja iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora i zabrana vraćanja u stan, kuću ili neki drugi stambeni prostor, zabrana približavanja žrtvi nasilja, te zabrana komunikacije, uznemiravanja i uhođenja žrtve nasilja prema supruzi Ameli Bećirspahić-Midžić u trajanju od šest mjeseci.
No, pomenute zaštitne mjere nisu u potpunosti provedene, a maloljetno dijete je, na sumnjiv način, koji je predmet krivične prijave, uprkos presudi suda predato i ostavljeno na staranje i brigu ocu nasilniku i njegovoj porodici, mada za to ne postoji nikakvo zakonsko uporište, niti uporište u bilo kojoj odluci pravosudnih i organa uprave.
I kako je sve ovo moguće? I kako je moguće da se i dalje nastavlja? I kako je moguće da vlast i nadležne institucije, na svim nivoima, tolerišu nefunkcionisanje pravne države? I nasilje nad ženom i djetetom od onih čija je dužnost bila zaštititi ih?
Šezdeset i jedan dan.
Trideset i tri dana štrajka glađu.
(N.N., Odgovorno)
