„Po nama, glavni razlog za „minimalac“ koji za prirodni resurs zvani šljunak dobija entitetski budžet je to što se, mimo prakse u susjednim zemljama, poslovi održavanja vodotokova u RS, u ne malom omjeru, daju mimo javnih poziva.“
Javna ustanova „Vode Srpske“ se ponovo hvali prikupljanjem posebnih vodnih naknada i rekordnim prihodima, koji se uplaćuju u Budžet Republike Srpske. Ističu da je za zagađenje voda, za šta plaćaju vlasnici ili korisnici transportnih sredstava koji kao pogonsko gorivo koriste naftu ili naftne derivate i subjekti koji ispuštaju otpad u vode, uplaćeno 19,5 miliona KM.
“Tek na trećem mjestu po veličini uplata su uplaćene naknade za izvađeni materijal iz vodotoka, u iznosu od 2,5 miliona KM, odnosno preciznije 2.485.736,32 KM, a zatim prihodi od naknada za upotrijebljenu vodu za proizvodnju električne energije korišćenjem hidroenergije, u iznosu od 2.087.733,05 KM. I dalje tvrdimo da je naknada za izvađeni riječni materijal, odnosno šljunak i pijesak, minorna i da su milioni KM otišli u privatne džepove po sklopljenim ugovorima sa šljunkarskim preduzećima, uglavnom bez raspisivanja javnih tendera. Ubjeđeni smo da su i ta povećanja poslednjih godina rezultat naših pritisaka i prozivanja “Voda Srpske” u javnosti, na koja su iz ove javne ustanove reagovali pritužbama i napadima na aktiviste” – reakcija je NGG “Za legalnu i kotrolisanu eksploataciju šljunka”.
Aktivisti se pritom pozivaju na sve dosadašnje izvještaje revizora Glavne službe za reviziju javnog sektora u Republici Srpskoj, koji ukazuju da su postojeći sistem i prakse administriranja dozvola za čišćenje materijala iz vodotoka više orijentisani ka željama i interesima privatnih subjekata, dok je javni interes tu u drugom planu. Takođe, da se, po pravilu, rijeke čiste samo na onim sprudištima koja su profitabilna za poslovne subjekte ili na kojima su poslovni subjekti rješili imovinsko-pravne odnose. I, da, značajan broj riječnih dionica i sprudišta, malih vodotoka i kanala iz kojih je trebalo čistiti samo nekomercijalni mulj i materijal, uopšte nije bio čišćen, sve do katastrofalnih poplava u maju 2014. godine.
Nasuprot ovome, ukazuju šljunkarski aktivisti, samo za jedanaest lokalnih zajednica u RS za aktuelno četvorogodišnje održavanje vodoprivrednih objekata izdvojiće se čak 37,1 milion maraka.
„Po nama, glavni razlog za „minimalac“ koji za prirodni resurs zvani šljunak dobija entitetski budžet je to što se, mimo prakse u susjednim zemljama, poslovi održavanja vodotokova u RS, u ne malom omjeru, daju mimo javnih poziva. Umjesto toga, koristi se problematični Pravilnik o uslovima i načinu dislokacije i vađenja materijala iz vodotoka iz 2022. godine. Vrlo islustrativan primjer je da je na taj način sedam najatraktivnijih lokacija od Modriče do Šamca dato jednom privrednom društvu da do kraja ove godine izvadi enormnih 1,7 miliona kubnih metara šljunka, a ti radovi se formalno izvode kao hitni i neophodni za čišćenje i produbljivanje korita rijeke Bosne“ – otkrivaju aktivisti ove NGG, koji, kako kažu, nakon kraće pauze, ponovo pokreću svoj rad i djelovanje.
Aktivisti nagovještavaju da će se posebno pozabaviti davanjem saglasnosti za tobožnje ćišćenje korita rijeke Bosne šljunkarima za navodnu izgradnju budućeg auto puta od Doboja do Bijeljine unazad tri godine, a ta gradnja je još samo u najavi. Isto tako, da će razotkriti pogodovanje šljunkarskom preduzeću da vadi šljunak između Modriče i Šamca, dozvoljavajući mu da na tom dijelu napravi čak i dva korita te rijeke, za što su već dobili dokumentaciju za prijavu nadležnim inspekcijama i Tužilaštvu.
U informaciji iz JU „Vode Srpske“ su naglasili da je na vrsti prihoda naknada za zahvaćenu vodu za javno snabdijevanje, pravna i fizička lica (vodovodi), iznos prikupljenih sredstava u 2025. godini manji za 26,03 odsto u odnosu na prethodnu 2024. godinu. Razlog koji navode je kašnjenje obveznika sa uplatama po reprogramima dugova iz prethodnog perioda i redovnih obaveza, pri čemu je ubjedljivo najveći dužnik bijeljinsko preduzeće A.D. „Vodovod i kanalizacija“.
(Lj.Đ., Odgovorno / Foto: Ž.T.)
