Ovo ljudsko pravo, čije nepostojanje u BiH nailazi na neshvatanje u Evropskoj uniji, u kojoj ono nije uskraćivano ni za maksimalnih restrikcija i zatvaranja u vrijeme pandemije koronavirusa, a čije nepostojanje u BiH je usko povezano i sa akušerskim nasiljem i korupcijom, umjesto da je odavno regulisano i podrazumijevajuće, u BiH je predmet kampanje civilnog društva, prije svega udruženja “Baby Steps”, koje, međutim, i pored svih argumenata i svog znanja i elokvantnosti, snažne sveobuhvatne kampanje i posvećenosti ovom cilju, ne uspijeva da natjera ovdašnje političare da rade svoj posao, u interesu građana.
Možda ništa tako jasno ne govori o bijedi ovdašnje politike, njenom neznanju, nesposobnosti, neodgovornosti, iracionalnosti, ignorisanju interesa građana i njenoj sistemskoj podršci korupciji i besmislenom maltretiranju stanovnika ove zemlje, kao odbijanje zakonskog regulisanja prava žena na pratnju pri porodu, tj. na prisustvo osobe po vlastitom izboru tokom porođaja.
Ovo ljudsko pravo, čije nepostojanje u BiH nailazi na neshvatanje u Evropskoj uniji, u kojoj ono nije uskraćivano ni za maksimalnih restrikcija i zatvaranja u vrijeme pandemije koronavirusa, a čije nepostojanje u BiH je usko povezano i sa akušerskim nasiljem i korupcijom, umjesto da je odavno regulisano i podrazumijevajuće, u BiH je predmet kampanje civilnog društva, prije svega udruženja “Baby Steps”, koje, međutim, i pored svih argumenata i svog znanja i elokvantnosti, snažne sveobuhvatne kampanje i posvećenosti ovom cilju, ne uspijeva da natjera ovdašnje političare da rade svoj posao, u interesu građana.
Zasad im je uspjelo da zakonski prijedlog (prijedlog zakona o dopuni Zakona o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata u FBiH, kojim bi se ženama osiguralo zakonsko pravo na prisustvo osobe po vlastitom izboru tokom poroda) uvedu u Parlament, u kome je u novembru, međutim, odbijeno njegovo uvrštavanje na dnevni red, uz pravdanje proceduralnim razlozima. A nade da će se o zakonu ipak raspravljati do kraja godine, raspršene su otkazivanjem decembarske sjednice Predstavničkog doma.
Pa je sad, za udruženje, novi cilj – januarska sjednica. Na kojoj će se, nadaju se, zakon konačno naći na dnevnom redu.
Objektivni problem koji Udruženje ima je da zarad višeg cilja (konačnog rješavanja ovog pitanja značajnog za sve buduće porodilje) moraju da budu pristojni i da razgovaraju i pokušavaju nagovoriti da glasaju za ovaj zakon, i sa političarima koji nikakvu pristojnost ni razgovor ne zaslužuju. Koji se, suočeni sa javnom osudom svog neadekvatnog pristupa ovoj temi i svog glasanja, pravdaju “proceduralnim razlozima”, neinformisanošću (o kampanji koja traje 5 godina i o kojoj svi mediji izvještavaju i o kojoj su svim poslanicima pojedinačno slati e-mailovi???), lažima, pa čak i bezobraznim i apsurdnim prebacivanjem odgovornosti, za to što nemamo zakona koji reguliše ovo pravo, na udruženje građana, koje se bori za ovo pravo porodilja, suočavajući se sa političarskom bešćutnošću, ignoranstvom, bahatošću i zaokupljenošću ličnim interesima i stranačkim sukobima i borbom za vlast.
Pritom, iz udruženja “Baby Steps” naglašavaju:
“Nema nijednog stručnog, finansijskog, a ni organizacijskog razloga da se ovo pitanje odgađa. Pravo na pratnju je civilizacijski standard, medicinski preporučeno i društveno neophodno.”.
Podsjećajući da se radi i o preporuci Svjetske zdravstvene organizacije, Evropske komisije i domaćih stručnih tijela, dodaju:
“Ovo nije ni medicinsko ni političko pitanje. Ovo je pitanje ljudskih prava, sigurnosti žena, prevencije akušerskog nasilja, jednakosti porodilja u cijeloj Federaciji, borbe protiv korupcije, demografskog opstanka, evropskih integracija.
Pravo na pratnju nije privilegija, nego osnovna mjera podrške i zaštite porodilje, koju gotovo cijeli svijet već godinama primjenjuje.”
Odnos (dijela) političara ih razočarava i ne shvataju ga, ali ih neće pokolebati u nastavku borbe. “Jer porodilje neće prestati rađati. Njihovi strahovi neće nestati sami od sebe. Ni njihove potrebe za podrškom, sigurnošću i dostojanstvom.”
Struka je jasna već 40 godina: Prisustvo bliske osobe na porodu smanjuje stres, potrebu za intervencijama i rizik od trauma. Pitanje je samo – koliko još generacija žena u BiH mora proći kroz traumu da bi politika sustigla medicinu?
“Ono što danas nije prošlo — sutra ćemo ponovo tražiti. Dok god ne bude usvojeno. Mi znamo da je ovo ispravna stvar. Građani to znaju. Struka to zna. Pa vrijeme je i da oni koji nas predstavljaju i koje smo izabrali otvore oči”, poručili su iz udruženja “Baby Steps”.
(N.N., Odgovorno)
U nastavku pogledajte gostovanje predsjednice udruženja “Baby Steps Amile Tatarević, na podcastu “Radoznale mame”.
