“Ono što izlazi iz fabričkih dimnjaka tiče se svakog čovjeka, svake porodice, svakog djeteta u ovoj općini. I svako ima pravo znati koliko je taj zrak otrovan i ko ga truje. Fond za zaštitu okoliša, umjesto da bude čuvar okoliša, ponaša se kao čuvar interesa zagađivača. Umjesto da štiti građane i prirodu, Fond se pretvorio u birokratskog advokata industrije. Takvo postupanje je sramotno i opasno, jer zatvara oči pred činjenicama koje direktno utiču na zdravlje ljudi. Skrivanjem informacija ne nestaje zagađenje, samo raste nepovjerenje.”
Ukoliko bi eko aktivisti, koji se bore da Kakanjcima obezbijede podatke o kvalitetu zraka koji udišu, dobili te informacije unazad četiri godine, to bi predstavljalo odavanje poslovne tajne operatera, pa im se zbog toga uskraćuje ta informacija.
Ovo proizilazi iz odgovora koji je neformalna grupa građana “Za čist zrak” dobila od Fonda za zaštitu okoliša Federacije BiH, na traženje da dobiju podatke o redovnom i periodičnom monitoringu zagađujućih materija u zraku za operatera Heidelberg Materijals Kakanj za period 2021.-2025., za sve parametre za zrak.
Pozivajući se na ograničenja u Zakonu o pristupu informacijama u FBiH, Zakon o zaštiti osobnih podataka, te nakon provedenog postupka ispitivanja interesa javnosti, Fond je utvrdio da se ne mogu dati tražene informacije podnositelju zahtjeva, jer sadrže komercijalne podatke treće strane. O zahtjevu za pristup traženim podacima Fond je obavijestio operatera, ali se on nije saglasio o davanju traženog.
“Heidelberg Materijals Kakanj nije dao saglasnost za priopćavanje traženih podataka, budući da izvještaji o tim monitorinzima sadrže egzaktne podatke koji izravno odražavaju parametre proizvodnje, te kao takvi predstavljaju poslovnu tajnu. Uz napomenu da je za pristup ovakvim podacima mjerodavan PRTR – Registar zagađivača i zagađenja okoliša, koji se vodi Federalnog ministarstva okoliša i turizma (FMOIT) i Federalnoj upravi za inspekcijske poslove” – stoji u odgovoru iz Fonda za zaštitu okoliša FBiH eko aktivistima.
Kao što se moglo i očekivati, eko aktivisti su negativno reagovali, kako prema operateru, tako i prema Fondu, za kojeg kažu da je ponizno poslušao i prihvatio argument da se radi o poslovnoj tajni i odbio njihov zahtjev.
Ovo nije samo administrativna odluka, ovo je otvoreni udar na pravo javnosti da zna šta udiše. Kada se podaci o zagađenju zraka proglašavaju poslovnom tajnom, to znači da je zdravlje ljudi postalo sporedna stvar u odnosu na interese krupnog kapitala. Zrak koji svi dišemo ne može biti vlasništvo jedne kompanije. Ono što izlazi iz fabričkih dimnjaka tiče se svakog čovjeka, svake porodice, svakog djeteta u ovoj općini. I svako ima pravo znati koliko je taj zrak otrovan i ko ga truje. Fond za zaštitu okoliša, umjesto da bude čuvar okoliša, ponaša se kao čuvar interesa zagađivača. Umjesto da štiti građane i prirodu, Fond se pretvorio u birokratskog advokata industrije. Takvo postupanje je sramotno i opasno, jer zatvara oči pred činjenicama koje direktno utiču na zdravlje ljudi. Skrivanjem informacija ne nestaje zagađenje, samo raste nepovjerenje. Dok institucije šute, građani udišu ono što bi Fond i operator najradije sakrili pod tepih ili, kako su to naveli pod „poslovnu tajnu“. Zahtijevamo transparentnost, odgovornost i javnost svih podataka o emisijama u zrak. Jer zrak nije roba. Zrak je pravo. A pravo na čist zrak, nije poslovna tajna” – reagovanje je iz NGG “Za čist zrak”.
(Lj.Đ., Odgovorno)
