I stručnjaci i građani i mediji se slažu i već godinama govore o tome da su kazne za ovakva djela, odnosno za vozače-ubice, preblage. Ali to već nije odgovornost samo sudija (mada bi bilo zanimljivo da nam Sud objasni smisao ovakvih presuda), nego i zakonodavca, tj. političara. A i jedni i drugi bi nam mogli odgovoriti na pitanje da li shvataju da se na ovakav način gubi povjerenje u institucije i provocira anarhija. Jer su se i na današnjim protestima čule optužbe o korumpiranosti sudija i pozivi na samoorganizovanje i uzimanje “pravde u svoje ruke”.
Umjesto da bude garant pravne sigurnosti i zaštite građana i svojim radom stvara ozračje povjerenja u sistem, pravosuđe u BiH, prečesto je, zbog svoje netransparentnosti, sporosti, neadekvatnog reagovanja, političkih uticaja, sumnji u korupciju i spornih presuda, uz političare, dio problema ove zemlje i ključna prepreka njenom napretku.
Umjesto da pravednim presudama, u skladu sa zakonom, stavljaju tačku na počinjeni zločin i preveniraju druge, oni svojim spornim odlukama, netransparentnošću i bahatošću generišu nezadovoljstvo i potencijalnu anarhiju i nastavak zločina. Pritom i zakonom i kastinskom solidarnošću zaštićeni od odgovornosti.
Primjera je bezbroj – od neprocesuiranja političkih moćnika odgovornih za sistemsku korupciju, pljačku javnih sredstava i prirodnih bogatstava i govor mržnje, preko neadekvatnih istraga, tužbi i kazni za izbornu pljačku i korupciju pri kreiranju vlasti ili tendencioznog razvlačenja sudskih procesa do zastare počinjenog djela, pa do zločinačkog udruživanja i zavjera s ciljem prikrivanja zločina ili zločinaca (kao u slučajevima Dragičević, Memić, Vukelić,… recimo) ili…
Poseban podsegment u ovoj priči su potpuno neadekvatne tužbe i sudske presude, pa i kompletno ponašanje pravosuđa u osjetljivim slučajevima, u kojima sudski epilog nema nikakve veze ni s pravom ni pravdom i ne ostvaruje ni funkciju kazne za počinjeno nedjelo ni sredstva prevencije, nego, naprotiv, izostankom adekvatne kazne stimuliše nastavak nezakonitog ponašanja.
Jedan takav sudski epilog, rezultirao je protestima, danas, 29.12.2025., pred zgradom Kantonalnog suda u Tuzli.
Neformalna grupa građana je, naime, organizovala proteste, da bi izrazila nezadovoljstvo sudskom presudom izrečenom Vejsilu Haliloviću, koji je vozeći pod uticajem droge i alkohola, brzinom znatno većom od dozvoljene, u avgustu ove godine, usmrtio 19-godišnju Ajlu Nuhanović, dok je prelazila cestu, u Živinicama. Za šta mu je Kantonalni sud u Tuzli izrekao (prvostepenu) presudu: kaznu zatvora u trajanju od – tri godine.
Ogorčeni građani smatraju da je presuda, poražavajuća, ne samo za porodicu stradale Ajle, već i za cijelo društvo.
“Ovdje smo da izrazimo svoj stav kao građani da ovo nije uredu. Ovo ne može biti okarakterisano kao saobraćajna nesreća. Saobraćajna nesreća je ovo što se dogodilo jutros, zbog klizavog puta, kada se ljudi u trijeznom stanju sudare. Ovo je klasično ubistvo.”, rekao je jedan od učesnika današnjih protesta.
Sa njim se slaže i sarajevski stručnjak, sudski vještak za saobraćaj, Ševal Kovačević, koji je svojevremeno, povodom ubistva dvije studentice iz Bihaća, na ulicama Sarajeva, izjavio da je vozilo pri brzini od 100 km na sat oružje i da se, u slučaju “objesne vožnje” radi o teroriziranju građana. I da se rješenja mogu lako naći, ali pitanje da li postoji volja onih koji odlučuju.
A i stručnjaci i građani i mediji se slažu i već godinama govore o tome da su kazne za ovakva djela, odnosno za vozače-ubice, preblage. Ali to već nije odgovornost samo sudija (mada bi bilo zanimljivo da nam Sud objasni smisao ovakvih presuda), nego i zakonodavca, tj. političara. A i jedni i drugi bi nam mogli odgovoriti na pitanje da li shvataju da se na ovakav način gubi povjerenje u institucije i provocira anarhija. Jer su se i na današnjim protestima čule optužbe o korumpiranosti sudija i pozivi na samoorganizovanje i uzimanje “pravde u svoje ruke”.
A odgovornost političara je i mnogo šira. Jer se problem “nesigurnosti u saobraćaju” (A podsjetimo, na cestama u BiH godišnje pogine nekoliko stotina osoba, a hiljade su lakše ili teže povrijeđene), ne rješava samo strožom kaznenom politikom, nego sveobuhvatnim mjerama. Ali to bi pretpostavljalo prvo da ovdašnji političari žele rješavati probleme svojih građana i države, a drugo, da to znaju ili su voljni angažovati nekog ko zna. Ili da shvataju da su oni svojim nečinjenjem, suodgovorni za svaku nesreću i svaku smrt koja se desi i da postoji mogućnost da će to nekad shvatiti i građani ove zemlje i tu odgovornost i zatražiti. I od njih i od sudova.
No, s obzirom da nemamo adekvatan nivo svjesti ni kod političara ni kod građana (čast izuzecima), stanje nam je ovako kako jeste. Pa svako od nas vrišti od bola kad nesreća zakuca na njegova vrata.
A ni političari ni sudije (i tužioci) ne pokazuju nikakvu odgovornost. No,… opasna je to igra.
(N.N., Odgovorno)
