Na današnjim protestima u Tuzli zatražena je odgovornost i zbog tragedije u Domu penzionera i zbog zločina nad maloljetnim štićenicama Doma za djecu bez roditeljskog staranja.
“Djecu nam siluju, penzionere ubijaju. Ja ne znam šta je sljedeće, šta će se sljedeće desiti?”, vidno potresena, izjavila je jedna od učesnica današnjih protesta u Tuzli, koje je organizovala neformalna grupa građana.
Nakon prošlonedeljnih, na kojima je tražena ostavka direktora Uprave policije MUP-a TK, Nadzornog odbora MUP-a i kompletne Vlade Tuzlanskog kantona, te raspisivanje vanrednih izbora za ovaj kanton, zbog zločina nad maloljenim djevojčicama, štićenicama Doma za djecu bez roditeljskog staranja, za koji su među osumnjičenim i 4 policajca, ovo su novi protesti. Nažalost, sa dodatnim razlogom. U međuvremenu je u požaru koji je izbio u lokalnom Domu penzionera smrtno stradalo 13 osoba a veći broj je povrijeđen.
Oba slučaja, ukazuju na teško urušavanje sistema brige, sigurnosti i odgovornosti u javnim institucijama, smatraju građani. Traže reakciju nadležnih institucija i sankcionisanje odgovornih.
Ali ne protestuju samo zbog dva pomenuta slučaja, koja su ih potresla u posljednje vrijeme. Kažu da su umorni od tragedija i loših stvari u društvu. I nefunkcionisanja sistema. I neodgovornosti koju pokazuju nadležni na svim nivoima.
Spominju i činjenicu da Tužilaštvo ni godinu dana od tragedije u Donjoj Jablanici nije završilo istragu i podiglo optužnice.
Nagomilana bol koja je samo kulminirala posljednjim tragedijama vidljiva je i na licima i u izjavama okupljenih na protestu: „Tuga, žalost, nema se tu više šta govoriti. Nema ni stida, ni srama, ni morala više u ovom društvu. To je žalosno. Tužno“.
„Više je nemoguće u ovim uslovima živjeti, to mentalno stanje naše je zabrinjavajuće“, poručio je jedan od organizatora protesta.
“Vrijeme je zaista da se probudimo… Vrijeme je zaista da postavimo pitanja“, istakao je drugi.
Na, ispred zgrade MUP-a TK postavljenom “Zidu krika” građani su ispisivali svoje poruke: „Šutnja je saglasnost“, „Ko se bori protiv kriminala, bori se za pravdu“, „Djeca ne trebaju da ispaštaju“, „Dosta je bilo, ljuti smo“. Neki su rezignirano konstatovali da u ovakvom sistemu svako može biti sljedeća nevina žrtva.
Podršku građanima Tuzle, došavši na proteste iz Sarajeva, pružio je i Muriz Memić, koji nikada nije dočekao pravdu u slučaju ubistva njegovog sina 2016. godine.
Organizatori su najavili da će protesti biti organizovani dok nadležni ne podnesu ostavke.
“Mi ćemo to tražiti. Mi ćemo istrajati u tome.”
No, iz ponašanja nadležnih se ne vidi ni spremnost na ostavke ni spremnost da se upuste u ozbiljno rješavanje problema. Na djelu je, za naše političare i institucije uobičajeno, bavljenje posljedicama umjesto stvarnim problemom.
A stvarni problem, u vezi dva posljednja užasa koji su zadesili BiH (a ne samo Tuzlu) je potpuna katastrofa kao opis stanja u kome se nalazi sistem socijalne zaštite u ovoj zemlji. Kome je neophodna temeljna reforma.
Prof. dr Elmedin Muratbegović u razgovoru za portal BUKA, kome je povod bio zločin nad maloljetnim djevojčicama, koje je sistem iznevjerio, upozorio je:
“Kada je u pitanju problem ranjivosti djece iz ustanova socijalne zaštite, notorna je činjenica da imamo tešku situaciju u tom sektoru. Narod traži ostavke i to radi s pravom. Međutim, novi čovjek na neuređen sistem je samo ‘fiktivni vozač pokvarenog automobila’. Reformama u ovom sektoru treba prići ozbiljnije jer će se u protivnom desiti novi slučaj”.
Naveo je i da u Krivičnom zakonu FBIH nema inkriminiranih nekih od oblika trgovine ljudima koji su svakodnevno prisutni u realnom životu. A i da bi, pored Krivičnog, hitno trebalo usvojiti izmjene i dopune Zakona o inspekcijskim poslovima FBIH.
“Kada pogledamo u kojem društvu živimo i šta se to dešava, prirodno je da imamo rezignaciju i prirodno je da se frapiramo i da osuđujemo prvo one koji su to uradili, a onda, kada ti izvršioci pripadaju nekoj službi za provedbu zakona, osuđujemo i cjelokupnu organizaciju iz koje dolaze izvršioci. Stiče se dojam da nemamo pardona, niti racija u osudama. Rijetko ko se zapitao ko uopšte kontroliše ustanove za dječiju i socijalnu zaštitu. Kako je moguće da neko sistematski zloupotrebljava, seksualno zlostavlja i eksploatiše dvije djevojčice, štićenice takve jedne ustanove? Da, izgleda da je moguće i stoga mislim da je tu neophodno povući prvi potez. Neophodno je hitno usvojiti izmjene i dopune Zakona o inspekcijskim poslovima FBIH i uspostaviti Inspektorat za dječiju i socijalnu zaštitu”, kaže Muratbegović.
No, na žalost, nije samo sistem socijalne zaštite u ovoj zemlji u katastrofalnom stanju. I sve je veći osjećaj kod građana da su prepušteni sami sebi. A odgovornost i za jedno i za drugo (i stanje u zemlji i osjećaj beznađa kod građana) snose, naravno – političari. Koji, pritom, ne pokazuju nikakav osjećaj odgovornosti za sve što se dešava.
(N.N., Odgovorno)
