Poziv na razumijevanje, prihvatanje i ljubaznost: Ono što izgleda ‘drugačije’ često je samo nepoznato — a ne manje vrijedno

by Urednik

Udruženje „Budi mi prijatelj“ iz Jablanice krenulo je ‘od nule’, a danas imaju svoje prostorije u kojima će biti smješen prvi inkluzivni centar za djecu s poteškoćama u razvoju u tom hercegovačkom gradiću.

„Autizam nije kraj svijeta — to je početak jednog drugačijeg, ali isto tako lijepog i vrijednog života. Života koji nas uči strpljenju, prihvatanju, bezuslovnoj ljubavi i snazi za koju nisam znala da je nosim u sebi. Autizam ne definiše mog sina, ali je dio njega. On je  osjećajan, jedinstven — i svakog dana me iznova podsjeća koliko je važno gledati srcem, a ne samo očima. Ovo nije žalopoljka, niti molba za sažaljenje. Ovo je poziv na razumjevanje. Na prihvatanje. Na ljubaznost. Jer ono što izgleda ‘drugačije’ često je samo nepoznato — a ne manje vrijedno“ – ovo su riječi u kojima će se zasigurno prepoznati svaki roditelj djeteta s autizmom, a koje je s nama podijelila Edina Husrep, majka dječaka iz autističnog spektra i predsjednica Udruženja „Budi mi prijatelj“ iz Jablanice.

Kad su proše godine započeli, teško je bilo zamisliti koliko će uspjeha ostvariti u samo jednoj godini. Udruženje „Budi mi prijatelj“ iz Jablanice krenulo je ‘od nule’, a danas imaju svoje prostorije u kojima će biti smješen prvi inkluzivni centar za djecu s poteškoćama u razvoju u tom hercegovačkom gradiću. Puno su truda i aktivizma članovi Udruženja utrošili kako bi uspjeli animirati općinsku vlast u Jablanici da im dodijeli prostor za Inkluzivni centar, te da im iz Budžeta izdvoji 20.000 KM za njegovu uspostavu i funkcioniranje. Sad je Udruženje pred sebe postavilo novi izazov i cilj – renovirati i opremiti prostorije kako bi djeca s poteškoćama s područja Jablanice i okolice što prije dobila mjesto u kojem će dobiti priliku svakodnevno se educirati, razvijati i rasti uz pomoć stručnog i educiranog osoblja. Da bi se to ostvarilo, potrebno je izvršiti primo-predaju ključeva što se još nije dogodilo unatoč činjenici da je Udurženje s općinskom vlasti potpislo višegodišnji ugovor o najmu prostora. Ipak, članovi Udruženja su optimistični i vjeruju kako će ključeve dobiti čim prije.

U svrhu renoviranja i opremanja prostorija, aktiviran je humanitarni broj 090 292 012, za sada samo za BH Telecom operater, te su pozvani svi ljudi dobrog srca da se pridruže akciji Udruženja i doniraju koliko je tko u mogućnosti, za potrebe onih koji su najranjiviji. Cijena jednog poziva je 3 KM.

Svoju nesebičnu pomoć pružio je i Tuzlak Jasmin Salkić, defektolog i glumac koji je ujedno i autor predstave „Kako razumjeti mene s autizmom“. On je, naime, održao predstavu u Jablanici koja je vjerno i slikovito prikazala život djeteta s autizmom i izazove s kojima se svakodnevno susreće. Veoma emotivno je predstava utjecala na posjetitelje koji su, također, imali priliku financijski pomoći daljnji rad i aktivnosti Udruženja. U pripremi je još jedan javni događaj u Jablanici koji će biti prilika da se posjetitelji upoznaju s dosadašnjim i dolazećim aktivnostima i potrebama Udruženja. Događaj je planiran za petak 13.6. i na njega su pozvani svi koji se žele upoznati i družiti s aktivistima i dječicom koja nestrpljivo čekaju dan kada će krenuti u Inkluzivni centar.

Koliko je važno postojanje i dugoročni opstanak Centra, svjesne su i brojne javne ličnosti iz različitih sfera života koji svakodnevno daju podršku Udruženju. Nimalo zanemariva činjenica je da toplinu, ljudskost i dobrotu pokazuju privatnici i gospodarstvenici koji svojim dobročinstvima pomažu rad Centra i Udruženja. Neki od njih svoju rodnu grudu nisu zaboravili iako su je davno zamijenili životom u inozemstvu.

Od prijeke je važnosti i potrebe da ovaj važan poduhvat prepozna što veći broj ljudi, jer samo roditelji djece s poteškoćama znaju koliko je zahtjevno, teško i iscrpljujuće voziti svoje dijete u Sarajevo, Mostar, Prozor-Ramu, Konjic na terapije. I to je tako godinama. Zbog nemogućnosti da ih voze svaki dan, velikom je broju djece uskraćena ili umanjena rehabilitacija i edukacija, a za njihov napredak i vidljiv razvoj je nužan svakodnevan rad u specijaliziranim uvjetima i s educiranim osobljem. I upravo tu leži ključni razlog zašto je potrebno da Jablanica što prije dobije Inkluzivni centar.

Za sada nije poznat zvanični broj djece s poteškoćama u razvoju na području Jablanice. Prema nezvaničnim informacijama ima ih oko 80. Jedan od dolazećih koraka Udruženja „Budi mi prijatelj“ jeste izrada zvaničnog Registra osoba/djece s poteškoćama u razvoju na području Jablanice. Na taj bi se način ustanovio stvaran broj djece s poteškoćama, stupanj njihovog dizabiliteta, te bi se tada svakom djetetu mogla pružiti adekvatna pomoć u ovisnosti od njegove potrebe. To bi značilo da bi i ona djeca koja, iz različitih razloga, nikada nisu imala mogućnost posjećivati edukacijske i rehabilitacijske ustanove, dobila priliku za druženje, učenje i napredak.

Kako bi se djeca razvijala, a roditelji s osmjehom gledali njihov napredak, važno je znati da svako dijete zaslužuje jednake šanse. „Zato vas molim: ako sretnete djete koje ne reaguje kako očekujete, koje se ponaša ‘drugačije’, sjetite se da možda vodi borbe koje vi ne vidite. I da možda baš tada ono (i njegova porodica) najviše trebaju podršku, a ne osudu. Mi učimo zajedno. Raste on, ali rastem i ja — kao majka, kao čovjek. On je moj put. Nije uvijek lak, ali je ispunjen ljubavlju. I hodamo njime ponosno”, zaključuje Edia Husrep, predsjednica Udruženja „Budi mi prijatelj“.

(I.V., Odgovorno)

Povezane vijesti

Odgovorni građani aktivizmom do odgovorne vlasti

© Centri civilnih inicijativa