U svemu ovome, kamenolom “Podići” postaje više od ekološkog pitanja – on postaje metafora političke pasivnosti i moralne erozije lokalne vlasti. Savjet MZ Zavalje možda misli da se izvukao time što se pozvao na „nedostatak kapaciteta”, ali ono što su zaista pokazali jeste nedostatak karaktera. Jer ako ne možeš ili nećeš da braniš interese svojih građana, barem im nemoj stajati na putu. Jer gdje institucije ne djeluju – građani moraju. A kad građani djeluju – oni koji su ćutali više nemaju pravo da govore u njihovo ime.
Iako bi mjesna zajednica trebala biti prva linija zaštite interesa svojih građana, Savjet Mjesne zajednice Zavalje (Bihać) odlučio je igrati ulogu nijemog posmatrača – pa i gore od toga. U slučaju kamenoloma „Podići“ u Međudražju kod Bihaća, MZ Zavalje ne samo da se nije aktivno uključila u rješavanje problema, već je, prema svemu sudeći, svojim djelovanjem doprinijela njegovom produbljivanju.
Građani okupljeni u neformalnu grupu „Plješevički otpor“ mjesecima upozoravaju na devastaciju prostora u vodozaštitnoj zoni i traže reakciju institucija. Dok oni djeluju, njihova mjesna zajednica, formalno njihova predstavnička struktura, nastupa kao administrativna barijera.
U dopisu koji je neformalna grupa „Plješevički otpor“ zaprimila od Gradske službe za upravljanje razvojem, komunalne djelatnosti i zaštitu okoliša, potpisanom 1. oktobra 2025. godine od strane pomoćnice gradonačelnika Vildane Zulić, jasno se vidi da je MZ Zavalje 26. septembra iste godine uputila akt Gradu Bihaću. Na prvi pogled, riječ je o rutinskoj administrativnoj komunikaciji, no sadržaj otkriva dublji problem: Mjesna zajednica koja tvrdi da „nema kapacitet“ da se bavi pitanjem kamenoloma, istovremeno koristi ton i rječnik koji odaje ozbiljno poznavanje tematike. Drugim riječima, MZ Zavalje se odjednom ponaša kao autoriet koji „poučava“ gradsku upravu o pitanjima koncesija i raspodjele nadležnosti. I tako, oni koji „nemaju kapacitet“ da brane interese svojih građana, odjednom imaju dovoljno kapaciteta da drže lekcije Gradu Bihaću.
Ono što cijelu situaciju čini još apsurdnijom jeste da se u dopisu Grada Bihaća jasno navodi: MZ Zavalje je podnijela žalbu u vezi s radom kamenoloma, ali je potom 12. septembra 2024. od te žalbe odustala – i to bez da je o tome ikada službeno obavijestila gradsku administraciju. Da stvar bude gora, upravo je neformalna grupa građana „Plješevički otpor“ dostavila Gradu kopiju akta o tom odustajanju. Dakle, građani su institucijama morali predočiti ono što im njihova vlastita Mjesna zajednica nije htjela reći. I kako je MZ Zavalje reagovala na to? Tako što je u svom aktu Gradu izrazila zabrinutost zbog djelovanja “Plješevičkog otpora”, navodeći da njihovo angažovanje stvara „dualizam u radu mjesne zajednice“. Drugim riječima: dok sami šute – smeta im što drugi govore.
Taj navodni „dualizam“ zapravo je samo dokaz da građani imaju volju i svijest da brane svoj prostor i pravo na zdrav okoliš, čak i kad ih njihova mjesna zajednica ne zastupa. Grad Bihać je, s druge strane, u svom odgovoru jasno istakao da neformalne grupe građana imaju pravo podnositi zahtjeve i dobijati odgovore od nadležnih službi.
Prema podacima sa zvanične internet stranice Grada Bihaća, Savjet Mjesne zajednice Zavalje čine: Marko Veljača (predsjednik), Martin Perušić, Stjepan Blagović, Safija Budimlić i Milan Grgić. Iako formalno postoje, suštinski djeluju kao administrativni relikt. Predsjednik Veljača je u ranijim izjavama poručio da „Savjet nema kapaciteta da se bavi pitanjem kamenoloma“. Ipak, činjenice govore suprotno: kada treba napisati akt pun stručnih izraza i formalnih definicija, kapacitet se čudesno pojavljuje. Takva selektivna stručnost otkriva da se kapacitet koristi kao alibi za nečinjenje. Čudom, odjednom postoje kapaciteti: dopis pun stručnih termina – ali ne i volja. Postoji struktura – ali ne i funkcija. Postoji mandat – ali ne i odgovornost. Takva selektivna aktivnost ne odražava nemoć, već izbor. Izbor komfora, šutnje i formalnosti nad stvarnim djelovanjem.
U svemu ovome, kamenolom “Podići” postaje više od ekološkog pitanja – on postaje metafora političke pasivnosti i moralne erozije lokalne vlasti. Savjet MZ Zavalje možda misli da se izvukao time što se pozvao na „nedostatak kapaciteta”, ali ono što su zaista pokazali jeste nedostatak karaktera. Jer ako ne možeš ili nećeš da braniš interese svojih građana, barem im nemoj stajati na putu. Jer gdje institucije ne djeluju – građani moraju. A kad građani djeluju – oni koji su ćutali više nemaju pravo da govore u njihovo ime.
(E.K., Odgovorno)
