“Ljudi su uznemireni i ljuti. Naročito su očajne majke, koje ovih dana mahom razmišljaju kako da djecu sklone iz Banjaluke. Ukoliko bi građani u velikom broju zatražili djelovanje, vjerujem da bi rezultata bilo brzo. Građani mogu da zaustave sve, ako su voljni.”
Prostor za građanski aktivizam i odgovorno ponašanje svuda je oko nas. I svaka tema koja se tiče kvaliteta našeg života je dobra tema. Pogotovo kad postane evidentno da vlast ne čini dovoljno ili ne čini ništa na zaštiti svojih građana i poboljšanju kvaliteta njihovog života.
Aktuelno ekstremno zagađenje vazduha širom BiH, koje je posljedica višedecenijske nebrige i nesposobnosti vlasti i njene zaokupljenošću ličnim i stranačkim interesima umjesto interesima građana, jedna je od takvih tema.
A peticija koju je pokrenula grupa banjalučkih majki, zabrinutih za zdravlje djece i suočenih sa izostankom adekvatne reakcije vlasti u alarmantnoj situaciji, građanski je aktivizam u najboljem obliku. Primjer hvale vrijednog nemirenja sa sudbinom i filozofijom “Ćuti i trpi”.
Inicijatorka ove peticije za rješavanje problema zagađenja vazduha u Banjaluci, advokatica Dragana Stanković, za portal Buka je objasnila kako je došlo do peticije:
“Pozvala sam mame koje su se brinule zbog toga što im djeca udišu opasan vazduh, da mi se jave, kako bismo djelovale zajedno, jer mi je bilo jako čudno da se danima izvještavalo o jakom zagađenju vazduha, a da se život odvijao sasvim normalno, i da se ne preduzimaju nikakve mjere u pravcu smanjenja zagađenja. Pratila sam izvještavanje o zagađenosti, koja se i osjećala, a u isto vrijeme su se organizovala dešavanja na otvorenom u gradu, na koja su bila pozivana i djeca, političari su se osmjehivali, fotografisali, dok mi živimo u nenormalnim okolnostima.
Po mome viđenju normalnog postupanja, neko je trebalo da pozove stručnjake i objasni građanima šta su uzorci zagađenja, i koje mjere će se preduzimati po tom pitanju. Kako se međutim ništa nije dešavalo, pozvala sam zabrinute mame, da mi se jave, jer je neprihvatljivo da nam djeca ovako odrastaju. Obratila sam se nepoznatim osobama, putem Fejsbuk grupe, koja okuplja mame, i javilo mi se pedesetak osoba, koje su mi uglavnom saopštile da ih pitanje vazduha teško muči, u smislu brige za zdravlje djece, i da im je ovakvo stanje nepodnošljivo.
Mi smo se odmah nakon tri dana i sastale. Toga dana se oglasio i Gradonačelnik Grada Banjaluka, i saopštio da će Grad preduzimati mjere. Međutim, Gradonačelnik nije konkretizovao kada će se mjere preduzimati, i koje tačno mjere, niti na koji način i u kojem roku će se mjere sprovesti. Do tada niko nije ni obustavio nastavu, niti na ozbiljan način upozorio roditelje na opasnost boravka djece vani. Niko nije ni demantovao razne informacije na Internetu i u medijima, da nije opasan boravak djece vani, i da vazduh nije toliko zagađen. Dakle, sa jedne strane imamo informacije o ekstremnom zagađenju i opasnosti koju ono nosi, a sa druge strane nemamo nikakve mjere, niti promjene režima svakodnevnog života, a ni demante takvih informacija.
Imajući sve to u vidu, na sastanku smo odlučile da uputimo dopise, i jednu peticiju, kojom mi ne predlažemo da se uvede mjera „ta i ta“, nego da se organi Grada izjasne u smislu donošenja preliminarnog plana otklanjanja i umanjenja zagađenja, koji bi se donio sa stručnim licima. Takođe, peticijom smo tražili odgovor na pitanje šta je sa preporukama Studije javnog prevoza iz avgusta 2023. godine, jer koliko je poznato do poboljšanja javnog prevoza nije došlo, a barem je to stavka koju bi Grad mogao da uredi.”
Advokatica i majka Dragana Stanković, navela je da nije primijetila da se po pitanju otklanjanja i smanjenja zagađenja preduzima bilo šta, ali je ostavivši mogućnost da možda nije dovoljno informisana, izrazila nadu da će Grad i ostale institucije kojima su se obratili dopisima odgovoriti na pitanje šta se konkretno poduzima i koji su planirani rokovi.
“Građani sa kojima sam komunicirala su očajni i u brizi, pojedini su naveli da su u „kućnom pritvoru“, tako da u situaciji kada se mi zbog zagađenosti vazduha suzdržavamo da izlazimo vani, jasno je da ne da nije dovoljno, nego da situacija u kojoj se nalazimo nije normalna.
Jedna od stvari kojom treba da se pozabavi je, na primjer, i adekvatnost samog sistema mjerenja kvaliteta vazduha. Zakon o zaštiti vazduha npr. predviđa Republičku mrežu mjernih stanica. Ako na jednoj, za lokalnu zajednicu može se reći i ogromnoj teritoriji Grada Banjaluka, koji broji 200.000 stanovnika, imamo dvije mjerne stanice, da li je to adekvatna „mreža stanica“? Možemo li mi sa takvom „mrežom“ uopšte znati u kolikom smo zapravo problemu?”
Stanković ističe i da nije na građanima da rade posao vlasti.
“Ni ja, niti bilo ko iz naše grupe, nismo pozvani da predlažemo stručne mjere, jer to treba da čine stručna lica, a građani na te prijedloge mogu uticati i u istima učestvovati na način da se javnosti učine dostupni planovi, izvještaji i planirane mjere u vezi sa zagađenjenm vazduha. Onda bi građani kroz javnu debatu mogli doprinijeti, jer će se i među građanima naći stručnih lica, a koja neće biti anagžovana od strane javnih vlasti. Međutim, na vlastima je da izađu sa planom.”
A na građanima je da podsjete vlasti šta su im obaveze, svaki put kad to zaborave. I da shvate da u demokratskom društvu svi oni treba da budu aktivisti. I da se sami bore za svoja prava i svoje živote, a ne da to očekuju od nekog drugog.
“Ustav Republike Srpske predviđa peticiju kao vid direktne komunikacije između građana i javne vlasti, i propisuje pravo građana da dobiju odgovor na nju. Očekujem da Grad Banjaluka i ostale institucije, poštuju Ustav Republike Srpske i da u kratkom roku dostave svoje odgovore.
Nadam se da će odgovori očitavati da je ova situacija ozbiljno shvaćena, jer situacija je vrlo ozbiljna. Zbog prirode moga posla komuniciram sa velikim brojem ljudi i ljudi su uznemireni i ljuti. Naročito su očajne majke, koje ovih dana mahom razmišljaju kako da djecu sklone iz Banjaluke. Ukoliko bi građani u velikom broju zatražili djelovanje, vjerujem da bi rezultata bilo brzo. Građani mogu da zaustave sve, ako su voljni.”, istakla je advokatica, majka i građanska aktivistica Dragana Stanković, u intervjuu za portal Buka.
(Odgovorno)
