“Vrijeme je da neko reaguje. Vrijeme je da institucije prepoznaju ozbiljnost problema i da se konačno stane u kraj ovakvom zagađivanju. Građani Maglaja zaslužuju čist zrak, zdravlje i sigurnu budućnost, a ne da svakodnevno strahuju šta udišu. Čist zrak je osnovno ljudsko pravo, a mi ga ovdje nemamo”
U neformalnom, neslavnom avgustovskom takmičenju za najzagađeniji grad u BiH, nakon tvrdnji Kakanjaca da njima pripada primat, “pobunili” su se iz Maglaja, u kome su ubjeđeni da su oni No1, odnosno da su prvi na negativnoj ljestvici (ne)kvaliteta zraka u našoj zemlji.
Nakon objave ovog takmičenja između Kaknja i Maglaja na portalu Odgovorno.ba, javili su se “nezadovoljni” građani iz Maglaja navodeći argumentovano da predvode u tabeli najnezdravijih sredina u ovom mjesecu. Priložili su i službene izvještaje izvršenih mjerenja, kao i foto dokumentaciju u kojoj dominiraju prašinom prekriveni automobili i balkoni zgrada u centru grada.
Pritom prstom upiru na Fabriku celuloze “Natron-Hayat” d.o.o. Maglaj, članicu poznate međunarodne “Hayat Holding” grupe iz Turske, iako iz ove kompanije godinama uvjeravaju sugrađane da posebnu pažnju posvećuju ekološkim pitanjima, da stalno unapređuju proizvodni proces korištenjem novih tehnologija, koje smanjuju negativan uticaj svog rada na okoliš.
“Kako bismo zaštitili kvalitetu zraka, na našoj lokaciji smo instalirali opremu koja pomaže u smanjenju negativnog uticaja na okoliš. Elektrofilterski taložnici su postavljeni na našim kotlovima kako bi uklonili čestice prašine. Naš LUKO-4 alkalni kotao sagorijeva crnu tekućinu, a proizvedeni plinovi se usmjeravaju u električne filtere gdje se oslobađa natrijev sulfat koji se vraća u posudu za otapanje. Plinovi potom prolaze kroz praonik koji koristi slabu bijelu lužinu za uklanjanje sumpornih spojeva. Svi plinovi proizvedeni tokom procesa proizvodnje celuloze, uključujući one iz kondenzatora, silosa za rezanje, digestora, vakuumskih filtera, filtar posuda i posuda za pjenu, sabirnih tankova i postrojenja za isparavanje, transportiraju se do postrojenja za obradu plinova. Tamo se kondenzat odvaja od razrijeđenih i koncentriranih plinova i vraća u postrojenje za kompresiju, dok se nekondenzovani plinovi spaljuju u peći za sagorijevanje plinova. Nakon sagorijevanja, plinovi se odvode u praonik gdje se peru slabom bijelom lužinom koja se potom vraća u proizvodni proces. Pročišćeni plinovi se ispuštaju u atmosferu” – navode na svojoj zvaničnoj web stranici na ovu temu iz “Natrona”.
Međutim, građani tvrde suprotno i poslednjih dana su značajnije digli svoj glas. No, još uvijek izostaje organizovaniji građanski aktivizam i uključivanje udruženja koje se bave zaštitom životne sredine.
“Situacija u Maglaju zahtijeva hitne mjere i reakciju nadležnih institucija, ali i svijest građana o zaštiti vlastitog zdravlja. Ovaj problem nije samo ekološki, već i ozbiljan javno-zdravstveni izazov. Valja bježati iz “Černobila”. Maglaj svako malo obavije gust dim iz dimnjaka fabrike. Ono što najviše zabrinjava nisu samo oblaci koje vidimo, već i crne čestice mazuta i ugljene prašine koje svakodnevno padaju po našim automobilima, balkonima i prozorima. Ako padaju po limu i betonu možemo li zamisliti šta rade našim plućima? Mi i naša djeca dišemo ovaj zrak. Čestice koje ne vidimo ulaze duboko u pluća, u krvotok, i godinama narušavaju zdravlje. Respiratorne bolesti, alergije, astma sve je to već prisutno u našem okruženju. Vrijeme je da neko reaguje. Vrijeme je da institucije prepoznaju ozbiljnost problema i da se konačno stane u kraj ovakvom zagađivanju. Građani Maglaja zaslužuju čist zrak, zdravlje i sigurnu budućnost, a ne da svakodnevno strahuju šta udišu. Čist zrak je osnovno ljudsko pravo, a mi ga ovdje nemamo” – stav je Aldina Bašića, jednog od rijetkih spremnih da javno izraze svoje nezadovoljstvo i protest trenutom situacijom, u kontekstu zagađenosti zraka, u gradu.
Što se tiče reakcija lokalnih vlasti i nadležnih na nivou ZDK, posebno inspekcijskih organa, njih gotovo da i nema. Poslednje zapamćene su, kažu Maglajlije, od prije više od pet godina, kada je Kantonalna uprava civilne zaštite ZDK reagovala nakon što je veći broj građana obavijestio Operativni centar civilne zaštite Maglaj da se na području grada u zraku osjeti nesnošljiv miris sumpora. Pripadnici CZ Maglaj su sa vatrogasnom ekipom obišli teren i ustanovili da izvor ovog aerozagađenja dolazi iz kruga komapnije «Natron-Hayat», jer se vidjelo da iz dimnjaka izlazi dim koji svojim mirisom i bojom asocira na ovu materiju. Utvrđeno je da se radi o tehnološkom problemu u sistemu za prečišćavanje i on je nedugo potom otklonjen.
Upućeni u situaciju u Maglaju su ubjeđeni da građanski aktivizam, kao i reakcija nadležnih i pored svih problema koje građani imaju sa zrakom izostaju zbog bojazni da bi fabrika “Natron – Maglaj” mogla prestati sa radom i time više hiljada porodica ostaviti bez sredstava za život.
“Nakon problema i štete koje je fabrika imala u poplavama 2014. godine, spekulisalo se da će prestati sa radom, pa su godinu kasnije u centru grada organizovani i protesti, na kojima su istaknuti zahtjevi da menadžemnt i nadležne vlasti Kantona obezbijede uslove za nastavak rada. Zatim se 2016. godine desila havarija i eksplozija u fabrici, prilikom koje je povrijeđeno šest radnika, dok je jedan radnik od zadobijenih povreda preminuo. Nastupila je pauza u radu od osam mjeseci, dvije naredne godine nije bilo većih problema, a onda su nastupili novi. Naime 2020. godine su vlasnici “Natron-Hayata” zaprijetili zatvaranjem fabrike, nakon što su radnici pokazali neposluh i odbili su pokrenuti proizvodnju dok im uprava i vlasnik ne ispune zahtjeve, odnosno povećanje plaća i drugih naknada, ali su i ti problemi prevaziđeni” – rekapitulirao je stanje u fabrici jedan od radnika, koji je želio da ostane anoniman.
Kako god bilo, problemom zagađenosti u Maglaju će se morati pozabaviti nadležni, a to sve glasnije traže i građani. Jer, prema nezvaničnim podacima, najveći broj onkoloških pacijenata koji su liječeni i liječe se u Kantonalnoj bolinici u Zenici je upravo iz Maglaja. Iz prigradskog naselja Liješnica, gdje je fabrika locirana, tvrde da im stanovnici umiru većinom oboljeli od teških oblika kancera i da je glavni problem neadekvatna zaštita filtera i ispuštanje plinova iz fabrike u atmosferu. O smradu kojim je obavijena ne samo Liješnica, već i gradsko područje i veći dio naselja ove općine, da se i ne govori. Maglajlije kažu da su se nadali da će se navedeni problemi sa radom fabrike riješiti promjenama u dijelu ključnog menadžmenta “Natrona”, koje su očekivane prije godinu dana. Ali se to, nažalost, barem do sada nije desilo.
(Lj.Đ., Odgovorno)
