ANALIZA MEDIJSKOG IZVJEŠTAVANJA O JAVNIM PREDUZEĆIMA U BOSNI I HERCEGOVINI U PERIODU OD 08. 10. 2018. DO 31. 03. 2020. GODINE
U okviru projekta „Fer zapošljavanje za odgovornost“ koji ima za cilj depolitizaciju imenovanja rukovodećeg kadra u javnim preduzećima Bosne i Herecgovine, implementiran je media monitoring, proces analize medijskih izvještaja putem tradicionalnog press clippinga kao alata koji je pomogao da se identifikuju i analiziraju objave u medijima koje tretiraju, izvještavaju, analiziraju i prezentuju informacije procesu imenovanja rukovodećeg kadra (uprava i nadzorni odbori) javnih preduzeća, te informacije o poslovanju javnih preduzeća koja (ne) djeluju u korist društvenog interesa, odnosno interesa građana.
Opći cilj monitoringa medija je analizirati da li u novinarskom diskursu postoji narativ koji se tiče politizacije javnih preduzeća, na koji način je on oblikovan i na koji način je predstavljen javnosti.
Media monitoring je obuhvatio period izvještavanja medija od 08. 10. 2018. godine do 31. 03. 2020. godine i urađen je na uzorku 14 medija: BHRT, FTV, RTRS (tri javne televizije u BiH), N1, Klix, Žurnal, Nezavisne novine, Oslobodjenje, Bljesak, Depo, Faktor, Avaz, Buka i Srpska Info. Monitoringom je obuhvaćeno online izvještavanje medija zbog jednostavnijeg pristupa arhivi vijesti, međutim, uzorak nije obuhvatio samo portale nego i web prezentacije sva tri javna emitera, privatne TV kuće i tri dnevna lista. Analiza izvještavanja medija je rađena na nivou Bosne i Hercegovine čime su obuhvaćeni mediji iz oba bosanskohercegovačka entiteta, Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska.
Metodologija rada se zasnivala na analizi medijskih sadržaja prema unaprijed određenih 12 indikatora: izvještavanje o smjeni uprave/nadzornog odbora, kritički osvrt na stranačko zapošljavanje ili poslovanje javnih preduzeća, izvještavanje o usvajanju izvještaja javnih preduzeća, izvještavanje o neregularnostima u radu javnih preduzeća, izvještavanje o dogovorima koalicijskih parnera o podjeli resora, izvještavanje o uključenosti političkih stranaka u diskursu o javnim preduzećima, izještavanje o uključenosti zvaničnika u diskursu o javnim preduzećima, tip medija, dužina vijesti, izvor vijesti, datum objave vijesti i naziv vijesti.
Analiza izvještavanja je urađena na svih 14 medija iz uzorka pojedinačno, pri čemu je korišteno 8 sintagmi (javna preduzeća, stranačko zapošljavanje, smjena uprave, smjena nadzornog odbora, smjena direktora preduzeća, formiranje vlasti, podjela resora i usvajanje izvještaja). Sintagme su se prilagođavale sve trima jezičkim varijantama, pa je npr. sintagma javno preduzeće obuhvatala i varijacije: javno poduzeće, javna tvrtka, držvano poduzeće, državna tvrtka i sl. Sintagme su imale ulogu ključnih riječi u Google naprednom pretraživanju na osnovu čijih rezultata su vijesti analizirane prema definisanim indikatorima.
REZULTATI
Četrnaest medija u periodu od 08. 10. 2018. godine do 31. 03. 2020. godine je imalo 531 objavu na temu javnih preduzeća.
U periodu od 08. 10. 2018. godine do 31. 03. 2020. godine, u 14 medija je zabilježena 531 vijest na temu javnih preduzeća u BiH (tj. zadatih indikatora). Najviše vijesti u FBiH je objavio portal Klix.ba (59), dok je u RS-u najviše objavio portal Srpskainfo.com (76).
Prosječan broj objava u 2019. godini je iznosio 34 objave mjesečno na temu javnih preduzeća.
Prosječan broj objava u 2018. godini je 21 objava mjesečno na temu javnih preduzeća, u 2019. godini 34 objave mjesečno, te u 2020. godini, 21 objava mjesečno.
Mediji specijalizirani za online izvještavanje najviše problematiziraju tematiku javnih preduzeća.
Prema vrsti medija, najveći broj vijesti (253) je objavljen na portalima, 48 % od ukupnog broja objava. Ovi rezultati i nisu iznenađujući s obzirom na to da je i sam uzorak na osnovu kojeg je rađena analiza obuhvatio više medija koji su specijalizirani za online izvještavanje. Od ukupnog broja vijesti, 140 vijesti je pronađeno na web prezentacijama TV kuće, 46 na web prezetaciji TV kuće koja djeluje i kao štampani medij i 92 vijesti na web prezentaciji štampanog medija.
Tačan broj autorskih tekstova u medijima je teško utvrditi zbog sumnje u netačno navođenje izvora vijesti.
Prema podacima koji se nalaze na web stranicama medija, odnosno informacijama o izvoru vijesti, prvi rezultati pokazuju da su od 531 vijesti koja je analizirana, 334 vijesti, odnosno 62, 9 % autorske vijesti medija na kojem je vijest pronađena. Broj vijesti preuzetih od novinske agencije iznosi 20, 53 %, bez izvora je 8, 66 % vijesti, dok se najmanji broj (7, 91 %) odnosi na prijenos vijesti sa drugih portal. Iako je ovakvo stanje “na papiru”, prihvatanje ovih podataka bi bilo problematično zbog velikog broja nedosljednosti i situacija gdje je očigledno da se ne radi o autorskom tekstu. Statistički pokazatelji o velikom broju autorskih tekstova ne mogu biti relevantni iz nekolika razloga:
- admini portala koriste generičke autorske potpise i kad koriste drugi izvor,
- primijećene su brojne situacije gdje se saopćenja za javnost zvaničnika ili političkih subjekata stavljaju pod autorski tekst,
- brojne situacije u kojima je očigledan prijenos sa drugog portala ili medija koji je naveden kao autorski tekst i
- preuzimanje vijesti od novinskih agencija koji je naveden kao autorski tekst medija na kojem se vijest nalazi.
Sigurno je da je broj autorskih tektova koji problematizira rad javnih preduzeća i politizaciju imenovanja rukovodećih kadrova mnogo manji od navedenog. Zabrinjava podatak da je veoma malo autorskih tekstova istraživačkog karaktera koji aktualiziraju temu od javnog interesa.
Dužina vijesti u online izvještavanju o javnim preduzećima ispod prosjeka.
Prema analizi medijskog izvještavanja najveći broj vijesti, 37, 1% se odnosi na one čija je dužina vijesti između 300 i 600 riječi. Iza slijedi vijesti čija je dužina između 0 i 300 riječi (30, 51 % vijesti), više od 1200 riječi (15,7 %), 600 – 900 (12,6 %) te vijesti čija je dužina između 900 i 1200 riječi (4, 71 %). Prosječna dužina online članka je između 600 i 900 riječi po člnaku, a rezultati pokazuju da kada je u pitanju izvještavanje o javnim preduzećima, dužina vijesti o ovoj tematici je nešto ispod prosjeka. Kombinirajući nedostatak autorskih tekstova sa tekstovima čija je dužina ispod prosjeka za online izvještavanje, uočen je dodatni nedostatak u izvještavanju o temi od javnog interesa. Zanimljivo je da 15 % vijesti ima dužinu veću od 1200 riječi po članku koja je karakteristična za istraživačke tekstove i analitičke radove i zaista se određeni broj vijesti ovog procenta odnosi na istraživačke radove na temu javnih preduzeća, ali u bh. online izvještavanju ovakvi tekstovi, pa i u ovom media monitoringu su uglavnom bili intervjui, ili sa političkim zvaničnicima ili sa direktorima javnih preduzeća.
Kritika o poslovanju javnih preduzeća i stranačkom zapošljavanju postoji u medijskom diskursu, ali ona vrlo često nije objektivna novinarska kritika već stranačko prepucavanje ili stranački sadržaj.
Analiza media monitoringa je pokazala da se od 531 vijesti, 63 % vijesti odnosi na neku vrstu kritike na stranačko zapošljavanje u javnim preduzećima ili neku vrstu kritike na poslovanje javnih preduzeća. Isprva izgleda kao da je značajan broj medija, odnosno tekstova veoma kritički nastrojen prema temi javnih preduzeća u BiH, međutim, kvalitativna analiza ukazuje na suprotno. Najprije, od ovog broja, samo 31 tekst se odnosi na stranačko zapošljavanje, dok se preostali broj tekstova dotiče na neki način poslovanja javnih preduzeća. Veliki izazov u ovom smislu je bio odrediti šta je to objektivna novinarska kritika, a šta je kritika koja je proizašla iz bliske povezanosti medija sa određenom političkom opcijom. Veliki broj tekstova je ocijenjen kao stranačko prepucavanje na temu javnih preduzeća (jedna stranka kritikuje javna preduzeća u čijoj se rukovodećoj strukturi nalazi opozicija i obratno), a neki tekstovi su saopćenja za javnost od stranaka koja ne predstavljaju objektivnu novinarsku kritiku već kritiku stranke. Medij koji se istaknuo sa objektivnom kritikom na poslovanja javnih preduzeća jeste Žurnal koji je donosio veoma detaljne istraživačke priče, ali je fokus Žurnala više bio na tenderima/javnim nabavkama u javnim preduzećima. Dodatno, vrlo česta vrsta kritike koja je uočena u novinarskom diskursu, dolazi od samih građana i tiče se: preduzeća u stečaju, štrajka u preduzećima zbog kašnjena plata, uvezivanje staža radnicima u javnim preduzećima i sl. Nadalje, kritika koju upućuju zvaničnici je ocijenjena više kao vizija budućeg poslovanja javnih preduzeća i zapošljavanja u javnim preduzećima koja je lišena političkog uticaja bez navođenja trenutnih problema u poslovanju i stranačkom zapošljavanju ili navođenja konkretnih primjera. Povremeno, ali veoma rijetko javljala se i pozitivna kritika koja se uglavnom odnosila na pozitivno poslovanje javnog preduzeća.
Uz kritički osvrt, 54, 61 % vijesti se odnosilo na neku vrstu neregularnosti u radu koje su prethodno opisane i na koje se davala kritika. Ponovno, uz navođenje neregularnosti građana ili radnika javnih preduzeća ili objektivnih medijskih članaka, vijesti o neregularnostima ili same neregularnosti u radu javnih preduzeća su bivale istaknutim u svrhu politizacije rada javnih preduzeća.
Vijesti o smjenama rukovodećeg kadra u javnim preduzećima kao političko oružje.
Objave medija obuhvaćene monitoringom su se u 39 % slučajeva odnosile na izvještavanje o smjeni uprave, odnosno nadzornog odbora. Najveći broj vijesti se odnosi na smjenu direktora nekog javnog preduzeća, dok se nadzorni odbori spominju sporadično. Slično kao i kod poslovanja javnih preduzeća i stranačkog zapošljavanja, i kada je u pitanju izvještavanje o smjeni uprave ili nadzornog odbora, primjetan je veliki broj pozivanja na odgovornost zbog negativnog poslovanja javnog preduzeća ili najavljivanja smjene javnog preduzeća, ali bez vijesti u medijskom diskursu o konkretnim smjenama. Ovakim izvještavanjem se naročito istaknuo javni emiter RTRS čije su vijesti bile vrlo često neutralne i vrijedonosne kada je u pitanju poslovanje javnih preduzeća u RS-u. Ono što je nepobitno, jeste da se smjene rukovodećeg kadra javnih preduzeća i u medijskom diskursu predstavljaju najčešće kao političko oružje, a politički subjekti koriste medije da steknu poene i prvrženost glasačkog tijela čestim i javnim pozivanjem na ostavku rukovodećeg kadra javnog preduzeća koje nezvanično „pripada“ političkoj opoziciji.
Mediji veoma malo izvještavaju o javnim preduzećima kao o izbornom plijenu ili izvještavaju informativno i bez kritike.
Analiza medijskog izvještavanja pokazuje da se samo 8, 47 % vijesti odnosilo na temu dogovora koalicijskih partnera o podjeli resora. Javna je tajna da su javna preduzeća postizborni plijen koji pripada onome ko dobije mandat na izborima. Paralelnim istraživanjem CCI-ja na tematiku povezanosti političke stranke sa javnim preduzećim, utvrđeno je da javno mnijenje itetako dobro poznaje proceduru raspodjele političkog plijena, te iznenađuje mali broj vijesti koji se odnosi na sam srž problema. S druge strane, ovaj mali broj vijesti koji se bavio ovom tematikom, u svom je sadržaju detaljno opisivao kojoj političkoj stranci pripada koje preduzeće i to najčešće bez ikakvog kritičkog osvrta. Vijesti su bile informativnog karaktera o trenutnom stanju ili očekivanoj novoj proceduri preraspodjele javnih preduzeća prema strankama nakon izbora ili smjene vlasti.
Nema izvještavanja u službi javnosti, mediji o razmatranju izvještaja javnih preduzeća skoro da ne pišu.
Samo 9, 23 % medija izvještava o razmatranju izvještaja o radu/poslovanju javnih preduzeća. U novinarskom diskursu skoro pa da nema medijske popraćenosti o izvještajima javnih preduzeća, niti pozivanja na odgovornost za ono što je u interesu građana. Mali broj vijesti koji govori o razmatranju izvještaja javnih preduzeća najčešće ih dovodi u kontekst prirodne smjene rukovodećeg kadra javnih preduzeća. Većom popraćenosti ove temetike, mediji bi se vratili u službu javnosti.
U skoro svakoj vijesti o javnim preduzećima pomenuta i politička stranka.
Iako bi trebalo da su javna preduzeća oslobođena stranačkog uticaja, analiza medijskog izvještavanja je pokazala da je 27 stranaka barem jednom spomenuto u novinarskom članku o javnim preduzećima 442 puta, što govori o tome da je skoro svaki medijski članak na neki način se dovodio javna preduzeća u politički kontekst. Najveći broj članaka o javnim preduzećima je uključivao SDA (19, 44 %), SNSD (14, 72 %), DNS (11, 94 %), SDP (11, 65 %), PDP (9, 44 %), NS (8, 33 %), NiP (7, 78 %), SBB (6, 94 %), DEMOS (5 %) i SP (4,72 %).
Uporedo, analizom medijskog izvještavanja je praćeno i koji zvaničnici se najviše bave tematikom javnih preduzeća, a rezultati su pokazali da je to u FBiH, Elmedin Konaković koji je u periodu obuhvaćenom monitoringom bio predsjedavajući Skupštine Kantona (14,74 % vijesti u kojima je spomenut Elmedin Konaković), a u RS-u, Radovan Višković, premijer RS-a (24, 74 % vijesti u kojim je spomenut Radovan Višković). Analiza pokazuje da je skoro svaka druga vijest o javnim preduzećima imala imala poveznicu sa nekim, najčešće političkim zvaničnikom, ali i dalje je na prvom mjestu stranka. Zanimljivo je da je skoro stotinu članaka manje u kojima se spominju zvaničnici, pri čemu je skoro stotinu članaka u kojima se samo stranka bez predstavnika vezuje za javna preduzeća.