„Plješevički otpor“ posebno naglašava da mještani Međudražja nisu saglasni s nastavkom rada kamenoloma niti s eventualnom mogućnošću produženja koncesije. U tom smislu, ova neformalna grupa građana kritikuje pristup koji „razvoj“ svodi na urednu administrativnu dokumentaciju, dok se istovremeno zanemaruje javni interes i zaštita područja izvorišta pitke vode kojom se snabdijeva cijeli grad. Ako se javni interes tumači kao sporedna stavka, poručuju, onda problem prestaje biti samo kamenolom i postaje pitanje institucionalnog razumijevanja odgovornosti.
Predstavnici neformalne grupe građana „Plješevički otpor“ uputili su Ministarstvu privrede Unsko-sanskog kantona pisane zahtjeve u vezi s problematikom rada kamenoloma „Podići“ na lokalitetu Međudražje (Grad Bihać). Nakon sastanka održanog 2. februara, neformalna grupa građana je formalizovala ono što je, prema vlastitim navodima, Ministarstvu već najavila, a to je zahtjev za raskid koncesije po službenoj dužnosti i potpunu sanaciju štete koja se godinama akumulira na terenu.
Zahtjevi „Plješevičkog otpora“ su strukturirani u dvije tačke. Prvi zahtjev odnosi se na pokretanje postupka raskida Ugovora o koncesiji po službenoj dužnosti, uz pozivanje na čl. 121. i 122. Zakona o upravnom postupku Federacije BiH. Drugi zahtjev je „potpuna sanacija štete“, koja, prema njihovom zahtjevu, treba obuhvatiti rekultivaciju prostora kamenoloma, rekonstrukciju puta kroz Međudražje uz izgradnju trotoara, rekonstrukciju puta Žegar–Zavalje, kao i formiranje zajedničke komisije (Ministarstvo i predstavnici mještana Međudražja) radi utvrđivanja i nadoknade štete na privatnim objektima nastale usljed miniranja.
U fokusu njihovog istupa nije samo pitanje koncesione eksploatacije ovog područja, nego način na koji institucije tretiraju javni interes kada je riječ o eksploataciji u vodozaštitnom području. „Plješevički otpor“ poručuje da ne prihvata „standardnu igru nenadležnosti, proceduralnih magli i administrativnog zaborava“ u slučaju kamenoloma koji se nalazi u zoni zaštite izvorišta pitke vode. Posebno naglašavaju da svako dalje odlaganje odluka i mjera znači prebacivanje rizika i troškova na građane, dok aktivnosti institucija ostaju na nivou forme.
„Plješevički otpor“ posebno naglašava da mještani Međudražja nisu saglasni s nastavkom rada kamenoloma niti s eventualnom mogućnošću produženja koncesije. U tom smislu, ova neformalna grupa građana kritikuje pristup koji „razvoj“ svodi na urednu administrativnu dokumentaciju, dok se istovremeno zanemaruje javni interes i zaštita područja izvorišta pitke vode kojom se snabdijeva cijeli grad. Ako se javni interes tumači kao sporedna stavka, poručuju, onda problem prestaje biti samo kamenolom i postaje pitanje institucionalnog razumijevanja odgovornosti.
Nakon sastanka koji je održan 2. februara, a koji je prethodio ovom upućivanju pismenih zahtjeva, predstavnici „Plješevičkog otpora“ su naveli da je umjesto struktiraranog razgovora o zakonitosti eksploatacije dolomita u vodozaštitnoj zoni, sastanak bio protkan osjetnim nezadovoljstvom predstavnika Ministarstva zbog „javnog prozivanja“ ove institucije. Na to su prestavnici ove neformalne grupe ukazali da je javna i argumentovana kritika legitimno pravo građana, posebno kada se radi o lošim i nezakonitim odlukama javnih vlasti, a ovom slučaju Ministarstvo privrede USK nosi ključnu odgovornost jer je ono potpisalo koncesioni ugovor kojim je omogućena eksploatacija u vodozaštitnoj zoni.
Osim Ministarstva privrede USK, „Plješevički otpor“ ukazuje i na širi krug nadležnih organa koji, po njihovom mišljenju, imaju prostor i obavezu da djeluju. Posebno se tu ističu Grad Bihać i Agencija za vodno područje rijeke Save, uz poruku da imaju priliku da „od privida interesovanja“ pređu na stvarno, zakonom utemeljeno postupanje. „Plješevički otpor“ na kraju navodi da je vrijeme za izgovore prošlo i da je jedina prihvatljiva opcija konkretna institucionalna reakcija.
(E.K., Odgovorno)
