Upravo je Savjet MZ Zavalje tijelo koje je, kada se od njega očekivalo da bude prva linija zaštite interesa stanovnika ovog područja u slučaju “Podići”, nastupao s porukom da “nema kapaciteta” da se bavi tim pitanjem, te je svojim postupanjem u praksi djelovao kao administrativna barijera umjesto kao servis građana. Kada treba preuzeti odgovornost, kapaciteti MZ “ne postoje”, ali kada treba doći u Ministarstvo i sjediti za stolom s koncesionarom, kapaciteti se ipak pojave, zajedno s ulogom “partnera”
Ministarstvo privrede Unsko-sanskog kantona je jučer, 18.02., objavilo informaciju o održanom sastanku sa Savjetom MZ Zavalje i koncesionarom “Đuzelić” d.o.o., na kojem se razgovaralo o radu i funkcioniranju kamenoloma Podići u Međudražju, na području grada Bihać.
Ovaj sastanak predstavlja još jedan pokušaj da se pitanje kamenoloma “Podići” u Međudražju svede na “model saradnje” i traženje balansa između privredne aktivnosti i kvaliteta života građana. U njemu se najavljuje da će se “u narednom periodu raditi na konkretnim prijedlozima i modelima saradnje” koji bi omogućili poslovanje kamenoloma uz “potpuno poštivanje zakonskih propisa”.
Ali upravo je tu ključna tačka koju javnost mora znati. O kakvim se “modelima saradnje” govori ako se kamenolom „Podići“ nalazi u III vodozaštitnoj zoni, gdje su aktivnosti eksploatacije i miniranja zabranjenje, te ne mogu biti predmet pregovora. Kada se u saopćenju insistira na “balansu”, a izostane jasna rečenica o tome da li je rad uopće dozvoljen u vodozaštitnoj zoni i pod kojim uslovima, “dijalog” je samo paravan za izbjegavanje suštine.
Posebno je zanimljiv način na koji Ministarstvo tretira Savjet MZ Zavalje kao relevantnog institucionalnog partnera. Jer, prema dokumentima i komunikaciji koju su građani ranije problematizirali, upravo je Savjet MZ Zavalje tijelo koje je, kada se od njega očekivalo da bude prva linija zaštite interesa stanovnika ovog područja u slučaju “Podići”, nastupao s porukom da “nema kapaciteta” da se bavi tim pitanjem, te je svojim postupanjem u praksi djelovao kao administrativna barijera umjesto kao servis građana. Kada treba preuzeti odgovornost, kapaciteti MZ “ne postoje”, ali kada treba doći u Ministarstvo i sjediti za stolom s koncesionarom, kapaciteti se ipak pojave, zajedno s ulogom “partnera”.
Treba podsjetiti da je Ministarstvo privrede USK nedavno održalo i sastanak sa predstavnicima neformalne grupe “Plješevički otpor”, na kojem se također razmatrala problematika rada kamenoloma “Podići”. „Plješevički otpor“ je na tom sastanku jasno i nedvosmisleno predstavio svoje zahtjeve Ministarstvu privrede a tiču su hitne obustave eksplotacije i zatvaranje kamenoloma, kao i sanaciju nastale štete. Nakon toga su uputili i formalni dopis prema Ministarstvu privrede za raskid koncesije sa već pomenutim zahtjevima.
Povodom održanog sastanka na kojem su prisustvovali Ministarstvo, MZ i investitor, kontaktirali smo predsjednika Savjeta MZ Zavalje, Marka Veljaču da nam da komentar i kaže sa kojim zahtjevima je MZ otišla na ovaj sastanak. On nam je rekao da je MZ na ovom sastanku iznijela svoje stajalište, da nisu zadovoljni kamenolomom zbog činjenice da se nalazi u vodozaštitnoj zoni, blizu vrela pitke vode i blizu kuća. Navodno je MZ informisala Ministarstvo o drugim infrastrukturnim problemima kao što je uništavanje putne infrastrukture i druge imovine mještana. Prema riječima Veljače, zaključak sastanka je da investitor ima koncesiju do kraja 11. mjeseca ove godine, te da se do tada ne može ništa uraditi. Nakon toga, ukoliko investitor uspije prikupiti svu potrebnu dokumentaciju i saglasnosti, koncesija će biti produžena, ukoliko ne, onda će se odlučiti šta će biti sa ovim lokalitetom.
Iz riječi predsjednika MZ Zavalje se ne može zaključiti da Savjet MZ, poput „Plješevičkog otpora“, ima jasan stav i zahtjeve prema Ministarstvu. Upravo zbog tog manjka jasnog stava i odlučnosti dolazi do nepovjerenja lokalnog stanovništva. Ukoliko se odnos MZ svodi na “saradnju” s koncesionarom bez jasne crvene linije, traženje „modela“ za rad kamenoloma u zoni u kojoj on ne bi smio biti i bez insistiranja na zakonitosti i poštovanju donesenih odluka, onda Savjet MZ Zavalje ne djeluje kao predstavničko tijelo građana, nego kao prikladan partner u procesu koji treba upravljati nezadovoljstvom, a ne riješiti problem.
(E.K., Odgovorno)
