Nakon žalbi organizacija civilnog društva na “demokratski sunovrat u Tuzli”, kako su ocijenili trenutno stanje u ovom gradu, na adresu Grada Tuzle je stigla i službena preporuka Institucije ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine. U ovom dokumentu se jasno navodi da Grad Tuzla krši Ustav BiH, Ustav Tuzlanskog kantona, Statut Grada Tuzle, te Evropsku povelju o lokalnoj samoupravi. Ombudsmeni su zatražili od Gradskog vijeća da bez odlaganja preduzme mjere iz svoje nadležnosti kako bi se omogućilo provođenje izbora u mjesnim zajednicama. Ovo je institucionalna potvrda onoga na šta građani, aktivisti i organizacije civilnog društva upozoravaju već godinama – da Tuzla živi pod maskom demokratije, dok se u praksi primjenjuje sistem političkog elitizma i kontrole.
Lokalna vlast u Tuzli, pod izgovorom „tehničkih“ i „proceduralnih“ razloga, već godinama prolongira izbore u mjesnim zajednicama, iako joj je to Ustavom propisana obaveza. Prema stavovima organizacija civilnog društva, rezultat tih aktivnosti je potpuna obustava demokratskog odlučivanja na lokalnom nivou.
Pritom, Gradsko vijeće Grada Tuzla usvojilo je Statut Grada, u maju 2021. godine, u kojem se navodi rok od šest mjeseci za donošenje odluke o uređivanju izbornog procesa za mjesne zajednice. No, predsjednici savjeta mjesnih zajednica i dalje obavljaju funkcije mimo izbornog legitimiteta, a građani nemaju nikakav formalni kanal da odlučuju o pitanjima koja direktno utiču na njihove živote – komunalna infrastruktura, uređenje naselja, budžeti mjesnih zajednica. U osnovi, riječ je o čistoj uzurpaciji vlasti. Mjesne zajednice se pretvaraju u politički plijen koji se dijeli među strankama, mimo volje građana. Ovakvo stanje nije izolovan slučaj u bh. društvu u kojem je često praksa da se zakoni poštuju selektivno ili nikako, ali ono što zabrinjava jeste brutalna dosljednost u oduzimanju osnovnog demokratskog prava građanima Tuzle – prava da biraju i da budu birani. Sve se dešava bez odgovornosti i bez sankcija.
Nakon žalbi organizacija civilnog društva na “demokratski sunovrat u Tuzli”, kako su ocijenili trenutno stanje u ovom gradu, na adresu Grada Tuzle je stigla i službena preporuka Institucije ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine. U ovom dokumentu se jasno navodi da Grad Tuzla krši Ustav BiH, Ustav Tuzlanskog kantona, Statut Grada Tuzle, te Evropsku povelju o lokalnoj samoupravi. Ombudsmeni su zatražili od Gradskog vijeća da bez odlaganja preduzme mjere iz svoje nadležnosti kako bi se omogućilo provođenje izbora u mjesnim zajednicama. Ovo je institucionalna potvrda onoga na šta građani, aktivisti i organizacije civilnog društva upozoravaju već godinama – da Tuzla živi pod maskom demokratije, dok se u praksi primjenjuje sistem političkog elitizma i kontrole.
Udruženje „Ne diskriminacija ne mobing“ iz Tuzle, pod sloganom „Vratimo Tuzlu građanima Tuzle“, provodi aktivnosti usmjerene na buđenje građanske svijesti.
„Posebno ističemo činjenicu da Grad Tuzla već više od 35 godina nema funkcionalne mjesne zajednice čime je građanima uskraćeno jedno od osnovnih ljudskih i demokratskih prava – pravo da neposredno učestvuju u odlučivanju o pitanjima koja se tiču njihovog svakodnevnog života“ – navode aktivisti iz udruženja NDNM.
Prema pisanju portala samobunt.com, tvrdnja da Grad Tuzla „nema sredstava“ za provođenje osnovnog demokratskog procesa ne samo da vrijeđa inteligenciju građana, nego i flagrantno krši njihova prava. Demokratija u Tuzli trenutno postoji samo na papiru. U praksi, građani su lišeni prava da učestvuju u odlučivanju u svojim mjesnim zajednicama. Odsustvo sankcija za nepoštivanje zakona dodatno podstiče vlast da nastavi sa samovoljom. Ukoliko se Gradsko vijeće ne pokrene, građani i organizacije će morati preuzeti inicijativu. Jer kad institucije ne funkcionišu – građanska borba postaje jedini alat za očuvanje slobode. Ovo nije samo administrativno pitanje – ovo je pitanje temeljnog funkcionisanja lokalne demokratije. Ako građani ne mogu učestvovati u donošenju odluka u svojoj mjesnoj zajednici, onda više ne govorimo o demokratskoj lokalnoj samoupravi, nego o modernoj verziji feudalizma.
Kako navode aktivisti iz organizacija civilnog društva, mjesne zajednice ne mogu privući nikakva sredstva jer nemaju svoj pečat, nemaju ovlaštenu osobu, nisu pravno lice. Bilo šta što žele da rade u MZ, ukoliko žele da rade na terenu, moraju tražiti saglasnost od Gradske uprave, pečat Grada. Osobe koje su imenovane u savjete MZ, ni po jednom principu ne mogu biti smijenjene, osim da ih smjeni stranka koja je ih imenovala (osoba može da ne radi ništa, da ne dolazi, nikad da se ne pojavi u četiri godine na sastanku, ali će i dalje dobit svoje paušale). Ovakav sistem, koji im odgovara, će trajati narednih beskonačan broj godina ukoliko građani ne shvate način funkcionisanja lokalne samouprave. Iz ovog svega postavlja se pitanje, kako se lokalnoj vlasti i zašto im se isplati izdvajati preko milion KM godišnje za članove savjeta MZ? Odgovor je jasan, jer su članovi savjeta osobe sa njihovih lista za izbore koji nisu ušli u GV, a popunjavali su kvotu, ili su članovi stranke koji su godinama tu, čine usluge, skupljaju im glasove. Ti savjeti se najviše aktiviraju pred same izbore kada idu po MZ skupljajući sigurne glasove u tim MZ. 250 članova savjeta raspoređenih na 40 mjesnih zajednica, sa naknadom između 1500 do 1800 KM godišnje, dobije se milionski iznos, a to su bukvalno bačene pare jer aktivnosti na terenu su zanemarene.
„Kroz zakonite, građanske i institucionalne mehanizme pokrećemo proces vraćanja mjesnih zajednica građanima, kako bi oni stekli pravo da biraju i da budu birani u svojoj lokalnoj zajednici. Buđenjem građanske svijesti i jačanjem građanskog aktivizma želimo uspostavljanje stvarne lokalne demokratije u kojoj mjesna zajednica ponovo postaje temelj, a ne administrativna forma bez građanskog legitimiteta. Ovo pitanje se treba konačno vratiti u fokus javnosti i nadležnih institucija“, poručuju iz udruženja „Ne diskriminacija ne mobing“ Tuzla.
(J.M., Odgovorno)
