Roditelji djece sa smetnjama u razvoju se nerijetko suočavaju s odbijanjem zahtjeva uprkos urednoj dokumentaciji. Neki od najčešćih problema uključuju pogrešnu procjenu težine smetnji kod djece, nepostojanje jasnih kriterija za dobijanje statusa roditelja-njegovatelja, te uskraćivanje prava na naknadu zbog pogrešnog tumačenja propisa.
U Republici Srpskoj, djeca sa smetnjama u razvoju i njihove porodice, suočeni su sa brojnim preprekama u ostvarivanju osnovnih prava. Iako zakonodavni okvir formalno priznaje prava djece sa smetnjama u razvoju, koji je BiH uskladila sa međunarodnim konvencijama i formalno prenijela, primjena u praksi je selektivna, često pogrešna i štetna. Prava poput naknade za roditelja-njegovatelja, prava na asistenta u nastavi, dnevnog zbrinjavanja ili adekvatne zdravstvene zaštite – umjesto da budu garantovana, zavise od brojnih faktora.
Roditelji djece sa smetnjama u razvoju se nerijetko suočavaju s odbijanjem zahtjeva uprkos urednoj dokumentaciji. Neki od najčešćih problema uključuju pogrešnu procjenu težine smetnji kod djece, nepostojanje jasnih kriterija za dobijanje statusa roditelja-njegovatelja, te uskraćivanje prava na naknadu zbog pogrešnog tumačenja propisa.
Zbog ovakve prakse, brojni roditelji ostaju bez podrške u svakodnevnoj brizi za dijete koje zahtijeva cjelodnevnu njegu. Posljedice su teške – od finansijskog iscrpljivanja porodica, preko psihološkog pritiska i izolacije, do raspada porodičnih zajednica.
Upravo zbog ovih izazova, Udruženje građana „Djeca svjetlosti“ iz Banja Luke, zajedno s partnerskim organizacijama “Duga” iz Gradiške, “Plavi balon” iz Prijedora i “Drugačiji svijet” iz Bijeljine pokrenulo je kampanju s ciljem zagovaranja sistemskih promjena. Fokus kampanje je izmjena i unapređenje Zakona o dječjoj zaštiti Republike Srpske i pratećih pravilnika koji uređuju prava roditelja-njegovatelja i djece sa smetnjama u razvoju.
„Roditelji-njegovatelji su nezaposleni roditelji djece sa smetnjama u razvoju, koja su potpuno zavisna od tuđe njege i pomoći, i imaju 100% invaliditet. Roditelji-njegovatelji svakako ne bi mogli raditi ni s polovinom od punog radnog vremena, jer svojoj djeci koja su potpuno zavisna od tuđe njege i pomoći, potrebno je cjelodnevno pružiti pojačanu njegu. No, u ovom trenutku, važeći zakonski okvir u Republici Srpskoj pravo roditelja-njegovatelja ograničava do 30. godine života djeteta, iako dijete s 30 godina neće prestati biti potpuno zavisno od tuđe njege i pomoći, niti će prestati 100% invalidnost.“ – naveli su iz Udruženja „Djeca svjetlosti“.
Među ključnim ciljevima su: ukidanje dobne granice djeteta do koje roditelj može ostvariti pravo na naknadu, povećanje visine mjesečne naknade, kao i jasno definisanje pojma cjelodnevne njege u podzakonskim aktima. Takođe, kroz strateško pokretanje žalbenih i sudskih postupaka, kampanja ima za cilj stvaranje sudske prakse koja bi obavezala upravne organe na pravilnu i dosljednu primjenu zakona.
„U sljedećm periodu ćemo se maksimalno angažovati i na pravnoj podršci našim korisnicima, posebno roditeljima-njegovateljima, koji su fokusu ovih aktivnosti. Stoga pozivamo sve roditelje djece sa smetnjama u razvoju, koji imaju problema u ostvarivanju prava na status roditelja-njegovatelja, da nam se jave, kako bismo im mogli pomoći besplatnim pravnim savjetom i podrškom.“ – naveli su iz Udruženja.
U zemlji koja se obavezala na poštivanje međunarodnih konvencija o pravima osoba sa invaliditetom, odgovornost vlasti ne smije ostati deklarativna. Kampanjom se pozivaju donosioci odluka na hitnu i suštinsku reformu postojećih propisa – jer prava ove djece i njihovih porodica ne smiju biti stvar dobre volje, već obaveza sistema.
Iz Udruženja također pozivaju građane i građanke na javnu tribinu koja će se održati 29.4.2025. godine u Domu omladine u Banjoj Luci, sa početkom u 17h na kojoj će se razgovorati o tome kako se može poboljšati položaj djece sa smetnjama u razvoju i roditelja-njegovatelja.
(H.K., Odgovorno)
