Juče se, na trenutak, učinilo da se nazire pozitivan kraj. No ispostavilo se da se horor nastavlja. Da institucije koje su i prije optuživane za neadekvatno reagovanje, nastavljaju sa ponašanjem koje je u svojoj suštini bešćutno institucionalno nasilje nad žrtvom porodičnog nasilja. I to od onih čija je društvena uloga da štite žrtvu i pomognu joj.
Utorak, 16.09.2025. Šesti je dan štrajka glađu Bišćanke Amele Bećirspahić, žene žrtve porodičnog i institucionalnog nasilja. I više od mjesec dana kako joj je oduzeto dijete, uprkos svim pravnim aktima koji su na njenoj strani.
Juče se, na trenutak, učinilo da se nazire pozitivan kraj. No ispostavilo se da se horor nastavlja. Da institucije koje su i prije optuživane za neadekvatno reagovanje, nastavljaju sa ponašanjem koje je u svojoj suštini bešćutno institucionalno nasilje nad žrtvom porodičnog nasilja. I to od onih čija je društvena uloga da štite žrtvu i pomognu joj.
Kada je, svojevremeno, dobila sudsku odluku o udaljavanja nasilnika iz domaćinstva i zabrane približavanja i komunikacije sa žrtvom ova hrabra Bišćanka nije mogla ni slutiti da njeni problemi tek počinju.
Podsjećamo, Općinski sud u Bihaću, 12.08.2025. izrekao je nasilniku 3 mjere: Zaštitnu mjeru udaljavanja iz stana i zabrane vraćanja u njega, Zaštitnu mjeru zabrane približavanja žrtvi nasilja, te, Zabranu komunikacije, uznemiravanja i uhođenja žrtve nasilja.
Na žalost, umjesto konačnog mira i zaštite od institucija – koje svaki put kad njihovo neadekvatno postupanje prouzroči tragediju u ovoj zemlji odbijaju prihvatiti svoju odgovornost, snositi posljedice, te, izmijeniti sistem kako se greške i tragedije ne bi nastavile ponavljati – žrtva porodičnog nasilja postala je žrtva i institucionalnog nasilja.
Umjesto da joj pruže zaštitu institucije su postale saučesnici nasilnika. Policija, startno, čini grešku – koja srećom, ovaj put, ne završava tragedijom (a podsjećamo, žrtva je na sudu svjedočila da joj je prijećeno i ubistvom) – i ne provodi odmah sudsku odluku, nego nasilnika odstranjuje iz blizine žrtve tek na njen poziv! A pritom – i to uz učešće predstavnice Centra za socijalni rad – dopuštaju nasilniku da odvede dijete iz porodičnog mu doma, odnosno od majke. 14.08.2025.
Policija se i u nastavku “nije proslavila” svojim postupanjem. Maltretirajući žrtvu nasilja pri njenom davanju izjave u policijskoj stanici. Po izjavi predstavnice organizacije “Glas žene”, koja je u svojstvu osobe od povjerenja prisustvovala svjedočenju, policijski službenik je prema žrtvi nasilja ponašao kao da se radi o počiniocu krivičnog djela a ne o svjedoku, Zbog čega je nastupila dodatna traumatizacija žrtve i prekršeno njeno pravo na dostojanstveno saslušanje kao svjedoka.
U nastavku, žrtva se odlučuje za javni protest na gradskom trgu. I nakon 4 dana protesta i javnog pritiska, pod vođstvom organizacije “Glas žene”, Centar za socijalni rad donosi odluku da se dijete vrati majci. No – to se, do danas nije desilo.
I umjesto da direktor Centra podnese ostavku, ili bude smijenjen, zbog svih propusta koje su učinjeni u ovom slučaju, on je javno, u saopštenju Centra, za sve optužio – dijete i majku! Kao, odluka o vraćanju djeteta nije mogla biti izvršena jer “to ne želi dijete”. Pritom, ni riječi o tome otkud dijete uopšte kod nasilnika i kako je, bez dužeg nadzora psihijatra uopšte moguće tumačiti riječi djeteta pod kontrolom nasilnika. I ko će odgovarati ako se djetetu nesto desi? Hoćel možda direktor (Centra za socijalni rad!!!) reći da je dijete samo krivo, jer je tako htjelo???
Da sad ne spominjemo pravnu državu.
Uglavnom, suočena sa neodgovornošću, neradom i licemjerstvom institucija, nasiljem umjesto pomoći od onih koji bi trebali da provode zakone i štite žrtve, i vlašću koja ignoriše ovaj slučaj (Gradonačelnik uporno izbjegava da se oglasi i na zahtjeve “Glasa žene” i na zahtjeve žrtve, koja ističe da joj je on na fakultetu predavao Ustavno pravo, a sad se ne oglašava kad se njena prava krše), žrtva nasilja je 11. septembra stupila u štrajk glađu. I spava na trgu preko puta zgrade lokane vlasti.
Pomoć i podršku joj pružaju građanke i građani Bihaća koji joj svakodnevno prilaze da je zagrle i pruže joj riječi podrške i utjehe. I organizacija “Glas žene”, koja upozorava da odgovornost za njen život i njeno zdravstveno stanje sada snose upravo one institucije koje nisu postupile u skladu sa zakonom i zaštitile prava žrtve i njenog djeteta.
A onda, juče, 15.09. dodatni šok. (Koliko ta krhka žena još može podnijeti? I koliko svi mi kao društvo možemo trpiti?)
Najprije, u podnevnim satima, dobija odluku Osnovnog suda u Bihaću kojim se sada nasilniku zabranjuje približavanje i svom maloljetnom sinu (koga je u prisustvu policije i predstavnika Centra za socijalni rad prije mjesec dana odveo od njegove majke), a zabranjuje mu se i komunikacije, uznemiravanja i uhođenja ga.
Sudska odluka proslijeđena je Centru za socijalni rad, Policiji i Tužilaštvu, na izvršenje.
Majka čeka djete. Ali se ništa ne dešava. I ona u večernjim satima odlazi u policijsku stanicu, gdje je informišu da su oni, sa socijalnom radnicom Centra, otišli na adresu i da na njoj nisu zatekli nasilnika – oca djeteta. Na pitanje šta je sa djetetom, odgovoreno joj je da je dijete ostalo u toj kući. Sa majkom i bratom nasilnika(???)
Jutros je Amele Bećirspahić podnijela krivične prijave protiv JU Centar za socijalni rad Bihać, direktora Senada Tutića, kao odgovornog lica i postupajuće socijalne radnice Azre Mašić.
“Centru je bilo poznato da postoji i privremeno rješenje kojim se dijete povjerava majci… Uprkos tome Centar je omogućio da maloljetno dijete i dalje ostane u istom domaćinstvu u kojem je ranije živio sa ocem, nasilnikom…, a u kojem se sada nalazi njegov (nasilnikov) srodnik – majka (nasilnika)… zajedno sa članovima porodice. Na ovaj način je omogućeno da se psihološko nasilje nastavi posredno, putem najbližih članova porodice nasilnika, iako su zaštitne mjere izrečene upravo zbog psihološkog nasilja koje je narušilo volju djeteta u odnosu na majku.”, piše u krivičnoj prijavi, podnesenoj Kantonalnom tužilaštvu USK.
Uz to se navodi da je ovakvim postupanjem prekršeno rješenje o zaštitnim mjerama, dijete nije zaštićeno već je nastavljen proces manipulacije i psihičkog nasilja, povrijeđeno je pravo djeteta na sigurno okruženje, u skladu sa Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici FBiH, te je majci uskraćeno pravo roditelja–staratelja.
Podsjećamo da je ranije “Glas žena” – koji, uzgred, posljednjih dana trpi političke pritiske lokalne vlasti – zahtjevao ostavku ili smjenu direktora Centra za socijalni rad Bihać, a od Federalnog ministarstva rada i socijalne politike hitno izuzeće ovog centra i dodjelu spornog predmeta drugom centru za socijalni rad, takođe naglašavajući da je “Centar obesmislio zaštitne mjere, omogućio nastavak psihološkog nasilja i direktno ugrozio dijete.”
No,… užas se nastavlja. Pred očima javnosti.
(N.N., Odgovorno)
