“Mlade žene koje žele da se bave politikom i javnim poslom zaslužuju sistem koji će prepoznati, cijeniti i zaštititi njihov rad, a ne društveni ambijent u kojem se nasilje relativizira, a počinioci opravdavaju ili čak ohrabruju.”, navodi se u saopštenju nevladine organizacije “Glas žene” koje u nastavku prenosimo u cjelosti.
Stojimo uz svaku ženu koja je odlučila govoriti i djelovati javno, solidarnost je odgovornost a ne izbor!
Mlade žene koje žele da se bave politikom i javnim poslom zaslužuju sistem koji će prepoznati, cijeniti i zaštititi njihov rad, a ne društveni ambijent u kojem se nasilje relativizira, a počinioci opravdavaju ili čak ohrabruju. Svaka žena koja odluči javno djelovati pokazuje hrabrost, odgovornost i spremnost da doprinese zajednici, i upravo zato mora imati pravo na siguran prostor bez straha od poniženja, prijetnji i psihološkog uznemiravanja.
Slučaj psihološkog uznemiravanja javne osobe i zastupnice u Skupštini USK predstavlja nedopustiv pokazatelj koliko su pojedini slojevi društva normalizirali nasilje nad ženama u javnom prostoru. Posebno zabrinjava kada izostane jasna podrška okoline, uključujući i medije koji bi, po svojoj ulozi i odgovornosti, uvijek morali biti na strani žrtve, a ne doprinositi relativizaciji nasilja ili senzacionalizmu.
Nasilje nad ženama u politici i javnom životu jedna je od ključnih prepreka njihovom političkom angažmanu. Kada se žene izlažu vrijeđanju, pritiscima i psihološkom nasilju samo zato što su glasne, sposobne i prisutne u javnosti, šalje se opasna poruka mladim generacijama da politika nije mjesto za njih. To ne smijemo dozvoliti.
Važno je jasno reći da ovo nije izolovan slučaj niti iskustvo samo jedne zastupnice. Sa nasiljem, prijetnjama, vrijeđanjem i psihološkim pritiscima suočavaju se vijećnice, zastupnice u kantonalnim i državnim parlamentima, aktivistkinje, novinarke, pa čak i žene u institucijama poput Evropskog parlamenta. Problem je sistemski i upravo zato zahtijeva sistemski odgovor društva.
Svaki put kada se nasilje nad ženama u javnom prostoru relativizira, opravdava ili prešućuje, šalje se poruka da žene moraju platiti cijenu svog glasa, svog mišljenja i svog političkog angažmana. To nije problem pojedinke, nego je to problem društva koje još uvijek nije spremno u potpunosti zaštititi žene koje javno djeluju.
Ako smo izgubili jednu generaciju žena koje su zbog straha, pritiska ili nedostatka podrške odustale od javnog djelovanja, druge ne smijemo izgubiti. Naša je zajednička odgovornost da gradimo društvo u kojem će žene ravnopravno učestvovati u javnom i političkom životu, bez bojazni da će zbog toga biti meta nasilja, ismijavanja ili ponižavanja.
Zato danas jasno stojimo uz svaku ženu koja je bila ili jeste žrtva bilo kojeg oblika nasilja. Šaljemo poruku podrške, solidarnosti i odlučnosti da se takve pojave više ne prešućuju niti normaliziraju. Ako želimo društvo u kojem žene više učestvuju u javnom i političkom životu, onda smo svi odgovorni za kreiranje sigurnog, dostojanstvenog i pravednog prostora za njihov angažman.
(Odgovorno)
