“Ako se radi o bezopasnom otpadu zašto ga Slovenija, Italija i druge zemlje izbacuju iz svojih država i zašto plaćaju velike pare da ga se riješe. Nije logično, već je apsurd, da navedene zemlje izvoznice komunalnog otpada plaćaju da smeće ode nama u BiH i da se plaća da se to smeće spali. Jednostavno oni se rješavaju smeća, a mi udišemo otrovan zrak. Ljuti smo i na vlasti, koje kako nam se čini, zajedno sa zagađivačima rade protiv zdravlja naroda. Ovo je kapitulacija svih nas u BiH u svakom smislu” – reakcija je eko aktivisti iz Kaknja.
Kaknjska eko aktivistkinja Edina Dogdibegović uspjela je od Uprave za indirektno oporezivanje BiH pribaviti podatak da je u protekloj 2025. godini u našu zemlju iz zapadne Evrope uvezeno 64.137.574 kilograma RDF/SRF otpada (goriva), ukupne vrijednosti 5,86 miliona KM. Prema tarifnom broju, riječ je o komunalnom, gradskom otpadu, koji sadrži otpatke iz ugostiteljstva, odnosno proizvode životinjskog porijekla, uključujući korištena kuhinjska ulja.
Od 27.01.2026., kada je UIO dostavio tražene podatke, pa sve do sada, traje žestoka polemika u javnosti u koju su se uključili eko aktivisti, političari, ali i obični građani. Pominju se zahtjevi za ostavke nadležnih zbog toga što su dozvolili da se komunalni otpad iz Slovenije, Italije, Hrvatske i Austrije, odakle je najviše uvozila privatna Njemačka firma, tretira kao gorivo i spaljuje u Bosni i Hercegovini, konkretno u Kaknju. Sve su glasniji zahtjevi da se zaustavi uvoz smeća komunalnih preduzeća iz Evrope.
To je vjerovatno natjeralo menadžment, posredno prozvane kompanije, kakanjske tvornice cementa, odnosno Heidelberg Materials Cement BiH, da se juče, 12.02.2026., javno oglasi sa namjerom, kako su naglasili, da transparentno objasne kako i zašto u proizvodnji klinkera i cementa koriste zamjenska goriva. Priznali su da kompanija dio potrebne toplinske energije, preciznije 10 procenata, osigurava iz SRF goriva (Solid Recovered Fuel – gorivo iz krutog otpada) i istrošenih automobilskih guma. Tvrdnje su im da posluju u skladu sa važećim dozvolama i evropskim standardima, da je uvezeni SRF sa jasno definisanim hemijskim sastavom i fizičkim svojstvima, nabavlja se kroz strogo kontrolisan režim, te prolazi laboratorijske provjere u akreditiranim laboratorijama.
“Kompanija ne obavlja spaljivanje otpada kao djelatnost, niti se bavi zbrinjavanjem otpada. Tvornica cementa je industrijski pogon čija je primarna svrha proizvodnja klinkera i cementa, a zamjensko gorivo koristi se isključivo kao zamjena za fosilna goriva. Upotrebom SRF‑a i istrošenih guma kompanija smanjuje utjecaj na okoliš, odnosno smanjuje emisije CO₂ i ukupni ugljični otisak, upotrebu neobnovljivih fosilnih goriva, doprinosi kružnoj ekonomiji iskorištavanjem nereciklabilnih tokova i smanjuje količinu otpada na odlagalištima i negativne utjecaje na tlo, vodu i zrak” – navodi se u javnom oglašavanju iz kakanjske Tvornice cementa.
Međutim, nasuprot naznačenom tarifnom broju, navedenom u obavijesti UIO, koju je dostavljena eko ektivistkinji Dogdibegović, iz kaknjske kompanije iznose tvrdnje da Tvornica koristi isključivo standardizirano čvrsto gorivo iz neopasnog otpada i istrošene automobilske gume. Odnosno, da ne koriste komunalni, medicinski, niti opasni otpad.
“Tokom 2025. u cementari u Kaknju oko 10% uglja zamijenjeno je SRF-om i istrošenim gumama, konkretno 4.315 tona SRF-a i 1.903 tone istrošenih guma. Heidelberg Materials Cement BiH nikada nije koristio, ne koristi niti će koristiti medicinski, animalni, infektivni, opasni ili bilo kakav drugi otpad” – tvrdnje su iz Tvornice i upućen je poziv svim zainteresovanim da posjete njihovu fabriku i neposredno se upoznaju s radom postrojenja i praksama transparentnosti.
Na ove informacije, odnosno reakcije na trenutnu situaciju u Kaknju, eko aktivisti zabrinuto i sumnjičavo vrte glavom i kažu da su ovim još više zbunjeni.
“Ako se radi o bezopasnom otpadu zašto ga Slovenija, Italija i druge zemlje izbacuju iz svojih država i zašto plaćaju velike pare da ga se riješe. Nije logično, već je apsurd, da navedene zemlje izvoznice komunalnog otpada plaćaju da smeće ode nama u BiH i da se plaća da se to smeće spali. Jednostavno oni se rješavaju smeća, a mi udišemo otrovan zrak. Ljuti smo i na vlasti, koji kako nam se čini, zajedno sa zagađivačima rade protiv zdravlja naroda. Ovo je kapitulacija svih nas u BiH u svakom smislu” – reakcija je eko aktivisti iz Kaknja.
Podsjećamo, prije tačno mjesec dana se indeks zagađenosti zraka u gradskom području Kaknja opasno približio negativnoj magičnoj vrijednosti hiljadu jedinica opasnih lebdećoh čestica, jer su mjerne stanice zabilježile indeks od 995, što je dodatno zabrinulo stanovnike ove srednjobosanske varoši.
(Lj.Đ., Odgovorno)
