Na žalost, nakon nade koju su, svojom masovnošću i činjenicom da su ih vodili i činili uglavnom mladi ljudi, probudili početni protesti, sve manji odziv ukazuje na tipične probleme ovdašnjeg društva – apatiju i nezainteresovanost i nespremnost za konkretnu akciju i reagovanje tek i samo u afektu, i to na posljedice a ne na uzroke.
Danas, 14.03. održani su deseti po redu protesti u Sarajevu, kao reakcija na tragediju u kojoj je 12.02., pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima, stari tramvaj, koji je iskočio iz šina, usmrtio 23-godišnjeg mladića i povrijedio još 4 osobe, od kojih jednu maloljetnu djevojku teško.
Na žalost, nakon nade koju su, svojom masovnošću i činjenicom da su ih vodili i činili uglavnom mladi ljudi, probudili početni protesti, sve manji odziv ukazuje na tipične probleme ovdašnjeg društva – apatiju i nezainteresovanost i nespremnost za konkretnu akciju i reagovanje tek i samo u afektu, na posljedice a ne na uzroke.
Značajan uticaj na društvenu klimu koja utiče na pad masovnosti protesta ima svakako politička prljavština u pozadini, zloupotreba tragedije s jedne i pokušaji prizemne prevare, u kojoj će se rezultati protesta, u vidu ostavki, obesmisliti i suštinski izignorisati, s druge strane.
Licemjerje je zajednički imenilac aktera na političkoj sceni. A makijavelistička borba za vlast, na površinu, čak i u ovakvim trenucima, iz političara izvlači ono najgore.
Rezultat je da Premijer i vlada KS, te direktor GRASS-a i pored ostavki “iz moralnih razloga”, a pod pritiskom mase na protestima prvih dana nakon tragedije, ostaju do daljnjeg da rade svoj posao. Jer im se, eto, ne može naći zamjena. Pa ostaje još samo da se na ulice Sarajeva vrate stari tramvaji, povučeni pod istim pritiskom. Jer se ni njima “ne može naći zamjena”.
Dodatnu mučninu izaziva činjenica da nam u ovoj situaciji moralne pridike drže političke snage, trenutno(!) u opoziciji, koje su suodgovorne za stanje i u GRASS-u i u kompletnom društvu. Odnosno njihovo višedecenijsko urušavanje, pljačku i korupciju.
I tu se vratimo na početak, na mlade i proteste. Jedina pozitivna stvar u čitavoj priči je nivo svijesti mladih i njihovo odbijanje da budu dio prljave političke igre koja se odvija u pozadini.
“Građani nisu sredstvo u političkim sukobima. Ljudi koji izlaze na proteste ne traže političke poene nego sigurnost, odgovornost i poštovanje. Vlast i opozicija moraju shvatiti da na protestima nije dobrodosao govor mržnje, njihove svađe i rasprave, nismo tu da njima gradimo političku kampanju.”, kaže jedan od “glasova protesta” i dodaje: “Građani imaju pravo da traže odgovornost bez obzira na to ko je na vlasti, a ko u opoziciji. Vlast i opozicija pokušavaju da koriste proteste za svoju ličnu promociju i zato dajemo sve od sebe da im to ne dopustimo.”
Neformalne grupe građana koje su organizatori protesta i dalje insistiraju na zahtjevima za hitnom, nezavisnom i transparentnom istragom o nesreći (i uključivanjem međunarodnih stručnjaka u vještačenje), za temeljitom obnovom javnog prevoza, kroz modernizaciju infrastrukture i vozila, poboljšanje uslova rada i imenovanje stručnih kadrova, te, za zaustavljanjem partijskog upravljanja javnim preduzećima – što je možda najznačajniji, ali vjerovatno najnerealniji zahtjev, koji bi suštinski uticao na promjenu sistema.
Pritom, organizatori i učesnici protesta naglašavaju da se su to zahtjevi upućeni svakoj, a ne samo aktuelnoj vlasti.
“Država mora biti u službi građana, a ne stranaka. Politika ne smije rušiti snove mladih – već ih graditi.”, ističu.
Svjesni problema sa nedovoljnom masovnošću protesta – na današnjim ih je bilo svega nekoliko desetina – i izražavajući žaljenje zbog toga, učesnici su sa današnjih protesta poručili da će ostati istrajni u borbi protiv nepravde. Da neće odustati dok se ne utvrdi odgovornost i preduzmu odgovarajuće mjere kako bi se slične tragedije spriječile u budućnosti.
(N.N., Odgovorno)
