Dijete će se sada, nakon pravosnažne presude, vjerovatno vratiti majci. Za pretpostaviti je da nikakvi lični, politički ili koruptivni interesi ili patrijarhalna mizoginija neće moći dalje protiv pravne države, ma koliko ona u BiH bila krhka. No, na tome se ovaj slučaj ne bi smio završiti. Neko za svo ovo nasilje prema nevinoj ženi a i prema pravnoj državi mora da odgovara. I to ne samo neposredni izvršioci nego i njihovi politički zaštitnici.
Žrtva porodičnog nasilja, Amela Bećirspahić, iz Bihaća, koja je – zloupotrebom položaja, greškama, neradom, nesposobnošću i nehumanošću institucija, koje umjesto pružanja zaštite, nastavljaju iznevjeravati žene žrtve nasilja – preko dva mjeseca odvojena od svog četrnaestogodišnjeg djeteta, dobila je još jednu potvrdu ispravnosti svojih zahtjeva i svoje borbe.
Danas, 21.10.2025., uručena joj je pravosnažna sudska presuda Kantonalnog suda u Novom Travniku, kojom je, kao neosnovana, odbačena žalba njenog bivšeg muža – nasilnika, na ranije (26.06.2025.) donesenu presudu Općinskog suda u Bihaću, odnosno potvrđena presuda tog suda.
Presuda kojom se razvodi brak između Amele i njenog nasilnog muža, a njihovo zajedničko dijete povjerava na brigu, staranje i djelimično izdržavanje majci. Te, precizno utvrđuju okolnosti pod kojim otac, u nastavku, može viđati djete.
“Ova odluka je od krucijalne važnosti za zaštitu žrtava nasilja, jer potvrđuje sigurnost i prava majke i djeteta.”, navode iz organizacije Glas žene, koja je čitavo vrijeme ovog slučaja uz Amelu, pružajući joj pravnu i svaku drugu pomoć.
Podsjećamo da je osim ove presude Općinski sud nasilniku izrekao zaštitne mjere zabrane približavanja žrtvama nasilja, te zabranu komunikacije, uznemiravanja i uhođenja žrtava nasilja – posebno za Amelu i za njihovog malodobnog sina. Takođe Centar za socijalni rad Bihać je izdao privremeno rješenje, kojom se dijete privremeno (do pravosnažne presude suda) povjerava na brigu, staranje i djelimično izdržavanje svojoj majci Ameli. A nakon žalbe nasilnika, Federalno ministarstvo rada i socijalne politike, potvrdilo je Privremeno rješenje Centra za socijalni rad Bihać, kojim se dijete povjerava majci.
Na žalost, iako je u pravnom i moralnom smislu sve bilo kristalno jasno, odluke nisu provedene. Sistem se pokazao nefunkcionalan a vladavina prava nepostojeća. Socijalna radnica, porodično povezana sa familijom nasilnika, dozvoljava da nasilnik odvede dijete od majke, i to uz prisustvo policije (koja je tu bila da zaštiti žrtvu i provede sudske zaštitne mjere koje je nasilnik prekršio!). I više ga ne vraćaju.
Institucije se pravdaju apsurdnim argumentima, a najčešće nenadležnošću ili ćutnjom i ignorisanjem čitavog slučaja.
Amela Bećirspahić, suočena sa ovakvim ponašanjem institucija, u očaju 11. septembra započinje štrajk glađu, na gradskom trgu u Bihaću, u neposrednoj blizini zgrade Gradske uprave. Lokalna vlast pritom pokazuje šokantnu bešćutnost, a riječima podrške žrtvi i osude institucionalnog nasilja koje se nad njom provodi, ne oglašava se ni 7 vijećnica. Svi zajedno, zapravo, šutnjom i ignorisanjem, saučestvujući u nasilju nad žrtvom.
U slučaj su se uključili i zamjenica ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH Duška Jurišić, predsjednica Komisije za ravnopravnost spolova Predstavničkog doma Parlamenta FBiH Alma Kratina i premijer Unsko sanskog kantona Mustafa Ružnić, ali, bez vidljivog napretka, izuzimajući činjenicu da Amela Bećirspahić, na njihovu, i molbu “Glasa žene” i brojnih zabrinutih građana, prekida štrajk glađu nakon 34 dana. Prihvativši savjet da i za nastavak borbe i za brigu o djetetu po njegovom povratku, treba imati snage i biti zdrava.
Dijete će se sada, nakon pravosnažne presude, vjerovatno vratiti majci. Za pretpostaviti je da nikakvi lični, politički ili koruptivni interesi ili patrijarhalna mizoginija neće moći dalje protiv pravne države, ma koliko ona u BiH bila krhka.
No, na tome se ovaj slučaj ne bi smio završiti. Neko za svo ovo nasilje prema nevinoj ženi a i prema pravnoj državi mora da odgovara. I to ne samo neposredni izvršioci nego i njihovi politički zaštitnici.
I to ne samo zato što je to pravedno i na zakonima utemeljeno, nego zato što ako se to ne desi, ako krivci ne budu sankcionisani, a sistem reformisan, možemo samo da čekamo sljedeću žrtvu i sljedeće iživljavanje na ženama.
(N.N., Odgovorno)
