“Tražimo odluku, ne još jednu preporuku. Tražimo provedbu, a ne dodatno odgađanje. Jer pravo na dostojanstven porođaj ne smije biti predmet beskonačnih analiza, ni stalno prebacivanje odgovornosti sa jedne institucije na drugu.”, navodi se u oštrom reagovanju Udruženja “Baby Steps” na današnje usvajanje zaključka u Domu naroda Federalnog parlamenta u vezi sa inicijativom za pravo na pratnju na porodu. Njihovo saopštenje, u nastavku, prenosimo u cjelosti.
Danas je na sjednici Doma naroda Parlamenta Federacije BiH razmatrana inicijativa za pratnju na porodu, koja je rezultat višegodišnje borbe Udruženja “Baby Steps” za prava trudnica i porodilja koja je između ostalog podrazumijevala razgovore sa ženama, stručnjacima, bolnicama i institucijama. Inicijativa nije nastala preko noći, niti iz potrebe da se jedna tema “otvori”, već da se konačno zatvori jedno pitanje – a to je pitanje uspostave pratnje na porodu kao minimuma dostojanstvene skrbi.
Zaključak koji je danas usvojen glasi da se Vlada i nadležno ministarstvo zadužuju da u najkraćem roku, a najkasnije za 90 dana, izvrše analizu trenutnog stanja i zakonskog okvira i predlože donošenje propisa koji će omogućiti pratnju na porodu. Na prvi pogled, to može zvučati kao korak naprijed. Ali, za one koji znaju kontekst – jasno je da se zapravo vraćamo nekoliko koraka unazad.
Podržavamo svaki vid razgovora i traženja rješenja, međutim svjedoci smo da zaključci i nove analize nažalost ne donose stvarne promjene ako ih ne prate konkretne i obavezujuće odluke. Analize već imamo. Ne samo iz rada na terenu i svakodnevne komunikacije sa ženama, već i kroz službene dokumente – među kojima su i zvanične preporuke Federalnog ministarstva zdravstva, u čijoj izradi smo i sami učestvovali. Već postoji i mišljenje Vlade FBiH kojom se podržava pravo na pratnju. Ipak, ništa od toga nije dovelo do konkretne, sistemske promjene. Žene i dalje rađaju same.
Zato nas ne može zadovoljiti još jedan birokratski krug. Tražimo odluku, ne još jednu preporuku. Tražimo provedbu, a ne dodatno odgađanje. Jer pravo na dostojanstven porođaj ne smije biti predmet beskonačnih analiza, ni stalno prebacivanje odgovornosti sa jedne institucije na drugu.
Hoćemo li opet zamoliti trudnice da sačekaju? Koliko još “90 dana” treba proći dok svaka žena u ovoj zemlji ne dobije ono što joj pripada – pravo na sigurnost, podršku i dostojanstvo?
Nije nam potrebna još jedna „podrška“ u obliku zaključka.
Potrebna nam je odluka koja nešto mijenja.
Potrebna nam je obaveza – a ne preporuka.
Potrebna su nam rješenja – ne novi rokovi.
Za ženu koja je danas trudna, 90 dana je predugo.
Za ženu koja sutra rađa – svaki dan bez pratnje je dan više u strahu i nepravdi.
Zato nastavljamo neumorno raditi na tome da svaka žena ima pravo na pratnju – bez uslovljavanja, bez izgovora i bez odgađanja.
Jer pravo na dostojanstven porođaj nije privilegija – to je osnovno ljudsko pravo.
(Odgovorno)
