“Ponovo tipičan slučaj političkog “peglanja” u poznatoj aferi, jer se, prema našim informacijama sa terena i bliskih istrazi, radi o nazovi menadžeru koji je, osim onoga za što je optužen, posredovao i za novčane iznose pribavljao diplome sa sumnjivih privatnih visokoškolskih ustanova u Beogradu i Mladenovcu. Dobijali smo informacije da su se diplome mastera menadžmenta dobijale za samo dva dana, a da je u svemu udjela imala i politika, konkretno povezanost mostarskog nazovi univerziteta je bila sa jednim političarem iz Dubice, koga optužnica Tužilaštva BiH nije ni pomenula. I sada će Pračić platiti tih godinu dana zatvora i neće provesti iza rešetaka niti dan, platiće i tih 40.000 KM kazne, jer je zaradio ko zna koliko i nikom ništa” – reakcija je studenskih aktivista u inicijativi “Akreditovane visokoškolske ustanove – priznate diplome”, kojima je, kako kažu, sumnjivo i to što je presuda Suda BiH izrečena tek nakon što je nedavno istekla akreditacija “Victoria International University” Mostar.
Neadekvatna presuda petooptuženim u poznatoj aferi kupoprodaje diploma “Klaster”, u kojoj je obimnom dvogodišnjom istragom Tužilaštva BiH i SIPA-e prikupljeno više hiljada dokumenata i dokaza i u julu 2024. godine optuženo 15 fizičkih lica i šest pravnih osoba, odnosno privatnih visokoškolčskih ustanova, naišla je na očekivane negativne reakcije studentskih aktivista, kao i šire javnosti u našoj zemlji.
Denisa Pračića, rođenog 1967. godine u Bosanskoj Gradiški, državljanina BiH, koji je bio uposlen na Visokoj školi „Union“ Mostar kao menadžer i na Univerzitetu modernih nauka Mostar (promjenom naziva: Univerziteta “Victoria International University” Mostar) i nalazio se pod mjerama zabrane određenim od Suda BiH, potpisivanjem sporazuma o priznanju krivice, Sud BiH osudio je na godinu dana zatvora i 40.000 KM novčane kazne.
Prema presudi, Pračić je od 2016. do februara 2023. godine, kao službena osoba Univerziteta “Victoria International University” Mostar zajedno sa drugim osobama, iskorištavao službeni položaj i retroaktivno unosio neistinite podatke u matične knjige ovih obrazovnih ustanova. Na taj način je, kako je navedeno, vršio je neovlaštenu kupoprodaju diploma, zvanja i titula osobama koje nisu prošle stvarni obrazovni proces.
“Ponovo tipičan slučaj političkog “peglanja” u poznatoj aferi, jer se, prema našim informacijama sa terena i bliskih istrazi, radi o nazovi menadžeru koji je, osim onoga za što je optužen, posredovao i za novčane iznose pribavljao diplome sa sumnjivih privatnih visokoškolskih ustanova u Beogradu i Mladenovcu. Dobijali smo informacije da su se diplome mastera menadžmenta dobijale za samo dva dana, a da je u svemu udjela imala i politika, konkretno povezanost mostarskog nazovi univerziteta je bila sa jednim političarem iz Dubice, koga optužnica Tužilaštva BiH nije ni pomenula. I sada će Pračić platiti tih godinu dana zatvora i neće provesti iza rešetaka niti dan, platiće i tih 40.000 KM kazne, jer je zaradio ko zna koliko i nikom ništa” – reakcija je studenskih aktivista u inicijativi “Akreditovane visokoškolske ustanove – priznate diplome”, kojima je, kako kažu, sumnjivo i to što je presuda Suda BiH izrečena tek nakon što je nedavno istekla akreditacija “Victoria International University” Mostar.
Aktivisti ukazuju i na činjenicu da u ovoj i brojnim drugim aferama kupoprodaje diploma u Sarajevu, Goraždu, Travniku, Brčkom i drugim gradovima BiH se niko ne bavi, pa čak i ne pominje, retroaktivno poništenje kupljenih diploma. Da se nadležni ne bave ni sumnjama da su privatne fakulteta masovno otvarali lokalni šverceri, kriminalci i nepismeni političari, koji sada dijele diplome šakom i kapom.
“Pokušavamo okupiti širu grupu zainteresovanih studenata, uključujući i ponoljetne srednjoškolce i studente, koji su školovanjem stekli validne diplome da se uključe u aktivnosti, kojim bi pokrenuli inicijativu da se primjenom Zakona o viskom obrazovanju onemogući rad u javnim ustanovama, organizacijama i institucijama svima, koji su stekli diplome na privatnim visokoškolskim ustanovama, a izdate su im kada nisu imale obezbjeđenu akreditaciju. Nemamo naročito povjerenje ni u sudstvo i istražne organe. Svjesni smo da i među njima ima onih sa tzv. falš diplomama, a već smo u nedavno otkrivenoj aferi sa našim diplomama koje su završile u Crnoj Gori izrazili ubjeđenje da bi se neutralnom istragom više od polovine ministara u Vladi Republike Srpske, kao i za desetine drugih funkcionera na čelu najvažnijih institucija, utvrdilo da su diplome stekli na visokoškolskim ustanovama koje u vrijeme kada su diplomirali nisu imali važeću akreditaciju” – kažu aktivisti.
Kada je riječ o Crnoj Gori, aktivisti podsjećaju da je tamošnje Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija, u drugoj polovini prošle godine, obustavilo postupke i stavilo “sa strane” sve zahtjeve za priznavanje obrazovnih isprava koje su u prethodnom razdoblju stigle sa Univerziteta “Victoria International University” i Visoke škole “Union” iz Mostara, Internacionalnog univerziteta u Brčko distriktu, Nezavisnog univerziteta za političke i društvene nauke, Univerziteta za poslovni inženjering i menadžment “PIM” i Visoke škola za primijenjene i pravne nauke “Prometej” iz Banja Luke.
Poslednje informacije, kada je u pitanju visoko obrazovanje u BiH, stigle su nakon objave podataka Svjetske banke da tek svaki jedanaesti građanin naše zemlje stariji od 25 godina ima završeno visoko obrazovanje. Prema tim informacijama, BiH se nalazi na samom začelju europske liste kada je riječ o udjelu stanovništva starijeg od 25 godina s fakultetskom diplomom ili završenom višom školom. Taj procenat iznosi svega 11,3 posto, što zemlju svrstava među najlošije rangirane u Europi po ovom kriteriju.
Koliko je taj jaz izražen, potvrđuje poređenje s državama koje prednjače po akademskom obrazovanju stanovništva. U zemljama poput Irske, Luksemburga, Švicarske i skandinavskih država, oko 40 posto građana ima visoku stručnu spremu.
“Mi smo na samom dnu i u regionu, kada je u pitanju udio visokobrazovanih osoba u ukupnom odraslom stanovništvu, a vjerovatno da nas ne bi bilo ni na mapi kada bi poništili kupljene diplome. U poređenju sa susjedima, Hrvatska je ispred BiH za čak 11 procentnih poena, sa oko 22 posto građana starijih od 25 godina, koji imaju fakultet ili višu školu. Srbija bilježi 20 posto, dok je u Crnoj Gori taj udio 19,6 procenata. Možda bi Crnogorci, to što prednjače ispred BiH, trebali zahvaliti i tome što ih je dosta steklo, odnosno kupili diplome u našoj zemlji” – pomalo sarkastična je reakcija studentskih aktivista u inicijativi “Akreditovane visokoškolske ustanove – priznate diplome”.
Na kraju, aktivisti kažu da se slažu sa rezultatima analize stručnjaka, koji se bave analizom visokog obrazovanja u BiH, koji ističu da je jedan od bitnih uzroka takvog stanja u kojem se nalazi visoko obrazovanje i to što sve veći broj mladih dolazi do zaključka kako formalno obrazovanje više nije presudan faktor za napredak. I da se zbog toga, umjesto obrazovanja, okreću raznim oblicima snalaženja, ponekad i putem koji nisu dozvoljeni, odnos kupovinom diploma. Stručnjaci smatraju da se u društvu obrazovanje sve manje cijeni, a negativne poruke mladima često dolaze iz političke sfere. Odnosno, da se u javnosti nerijetko pojavljuju primjeri u kojima pojedinci dolaze na pozicije direktora, savjetnika ili čak ministara, iako je njihovo akademsko obrazovanje dovedeno u pitanje.
(Lj.Đ., Odgovorno)
