„Pitamo se da li će ikad naši predstavnici vlasti raditi na preveniranju okolišnih i sigurnosnih problema ili će nastaviti samo sporadično raditi na sanaciji i kolektivnom oplakivanju, kada ponovo dođe do tragičnih ishoda?“, navode iz Aarhus centra u BiH.
Početkom ljeta 2025., mještani MZ Vesela u Bugojnu, obratili su se nevladinoj organizaciji “Resursni Aarhus centar u BiH“, sa sumnjom da je firma Kvatro d.o.o. Bugojno u otvorila novi kamenolom u ovoj mjesnoj zajednici, bez njihovog znjanja, saglasnosti i bez obaveznih dozvola. Primjetili su, naime, da se vrši eksploatacija pijeska, čak i da se koristi eksploziv, te da se svakodnevno odvozi, po njihovoj procjeni, po 10 kamiona pijeska. Inače, eksploatacija pijeska je ranije zaustavljena zbog potencijalnog ugrožavanja velike količine podzemnih voda na ovom području.
Kako bi provjerio navode mještana, Aarhus centar u BiH se obratio kantonalnim i federalnim ispektoratima a koji su se smatrali nenadležnim ili nisu uočili ništa sporno pri posjeti lokalitetu.
“Po telefonskoj dojavi o izvođenju rudarskih radova na eksploataciji kamena dolomita i miniranju, rudarsko geološka inspekcija je izašla na lice mjesta 11.07.2025. godine… te utvrdila da se na eksploatacionom polju bivšeg površinskog kopa kamenoloma “Garačići” ne izvode nikakvi radovi niti ima bilo kakvih tragova o navodnom miniranju.”, bio je odgovor Arhus centru od Inspektorata SBK, na njihov zajhtjev za hitnim inspekcijskim nadzorom.
No 13.10.2025., bez ikakve najave, na stubovima za rasvjetu u MZ Vesela osvanuo je poziv za javnu raspravu o koncesiji Mejdana Bila zemlja Garčići, te donošenje odluke o izdavanju ili ne izdavanju koncesije o korištenju i eksploataciji pijeska na lokalitetu Garačići- MZ Vesela. Pri čemu je kao termin za javnu raspravu, u lokalnoj sportskoj sali, naveden – 15.10.2025. Dakle, svega dva dana kasnije.
Na molbu mještana, uznemirenih zbog kratkog roka od objave do samog održavanja javne rasprave, predstavnici Aarhus centra u BiH su promptno reagovali, dolaskom na javnu rapravu u MZ Vesela, na kojoj su u startu detektovali grubo kršenje odredbi Aarhuske konvencije u odnosu na njen drugi stub – učešće javnosti.
Predstavnici Aarhus centra su, naime, od strane neovlaštenih lica, za koje su im mještani rekli da su radnici firme Kvatro d.o.o., bili smo spriječeni da uđu na javnu raspravu, s apsurdnim objašnjenjem – jer nisu mještani i jer nemaju pozivnicu.
“Potpuno suludo, kakva personalna pozivnica na javnu raspravu? Nešto što nema veze sa zakonskim uporištem, jer kao predstavnici nevladine, okolišne organizacije, imamo puno pravo prisustvovati, kao javnost koju se predmet tiče.”, ističe Emina Veljović, izvršna direktorica Aarhus centra u BiH.
Iako su, prema navodima Aarhus centra, pomenuti “izbacivači“ nastojali razbiti masu, te je policija bila primorana da interveniše, javna rasprava je bila zaključena sa velikim protivljenjem mještana da se izda koncesija za navedeni kamenolom.
Odaziv na javnu raspravu bio je veliki, ali predsjednik MZ nije pristupio evidenciji prisutnih, s izgovorom da ima zakup sale na samo jedan sat, pa da bi potpisivanje svih prisutnih oduzelo previše vremena. Nadati se da ovaj nedostatak neće u nastavku biti zloupotrijebljen.
Ovakav način održavanja javnih rasprava, je – navode iz Aarhus centra u BiH iz svog dugogodišnjeg iskustva – česta pojava.
“Mnogi okolišni problemi i prijetnje bivaju “riješeni” na ovaj način. Ono što je problematično za ovaj slučaj jeste da lokacija, opseg i prisustvo otvaranja starog-novog kamenoloma uz postojanje podzemih voda, može potencijalno izazvati scenarij sličan kao onaj u Donjoj Jablanici.”, upozoravaju iz ove organizacije. Uz retoričko pitanje:
“Pitamo se da li će ikad naši predstavnici vlasti raditi na preveniranju okolišnih i sigurnosnih problema ili će nastaviti samo sporadično raditi na sanaciji i kolektivnom oplakivanju, kada ponovo dođe do tragičnih ishoda? Pitamo se da li će neko zaista odgovarati za onih 10+ već izvučenih kamiona pijeska sa lokaliteta kamenolom Majdan, ili će nadležne institucije nastaviti da surađuju sa moćnicima kako bi prikrivali krivična djela protiv okoliša i prirode i/ili pokušavali ih dovesti retroaktivno u zakonski okvir, kao što je se pokušalo sa ovom tzv. javnom raspravom na kojoj je potrebna presonalna pozivnica?”
(T.H., Odgovorno)
