„Veliki je smrad i zagađenje. Sve vrste otpada od kućanskog, animalnog, opasnih materija sa cijelog područja BiH se dovoze na ovu lokaciju. Ministarstvo je 2012. godine zabranilo rad deponije, da bi 2014. godine Ministarstvo okoliša ZDK naložilo JP „Vodokom“ da ishoduje urbanističku i građevinsku dozvolu za sanaciju i trajno zbrinjavanje deponije. Prema informacijama koje imamo, oni nikada nisu ishodovali te dozvolu i rad je nelegalan“, poručuju mještani MZ Plandište.
Grad Kakanj je grad teške industrije i podrazumijeva se da je jedan od najzagađenijih gradova u Bosni i Hercegovini. Međutim, teška industrija nije jedini zagađivač u ovom gradu. U samom podnožju Kaknja nalazi se deponija za koju je 2012. godine naloženo zatvaranje. Rok je prošao, a deponija i dalje radi. Naziva se gradskom deponijom otpada. No, prema mišljenju građana, ona radi bez ijedne dozvole. Na deponiji se odlažu razne vrste otpada, a odgovornost se prebacuje s jednih na druge.
„Veliki je smrad i zagađenje. Sve vrste otpada od kućanskog, animalnog, opasnih materija sa cijelog područja BiH se dovoze na ovu lokaciju. Ministarstvo je 2012. godine zabranilo rad deponije, da bi 2014. godine Ministarstvo okoliša ZDK naložilo JP „Vodokom“ da ishoduje urbanističku i građevinsku dozvolu za sanaciju i trajno zbrinjavanje deponije. Prema informacijama koje imamo, oni nikada nisu ishodovali te dozvolu i rad je nelegalan“, poručuju mještani MZ Plandište.
U vezi ovog problema građana sve institucije se ponašaju ignorantski, niko ništa ne preduzima, ni Federalno, ni kantonalno ministarstvo, ni inspekcije, niti Općina Kakanj. Neformalna grupa građana je predala građansku inicijativu sa 1820 potpisa za rješavanje problema deponije, a Općinsko vijeće Kakanj je jednostavno sklonilo tu građansku inicijativu sa dnevnog reda.
„Bahatost lokalnih vlasti, nebriga za zdravlje građana, zanemarivanje 1820 potpisa, ovo je deponija svih nas kakanjaca, dovoljno govori da vlast ne samo da nije sposobna, ona nema interes da ovo rješava jer obrazlažu da deponija donosi finansijsku dobit, regionalna deponija „Mošćanica“ im je jako skupa što je van pameti. Zar je zdravlje građana skupo, zar to ima cijenu? Ko će odgovarati za brojna oboljenja i povećan broj smrti stanovnika koji su došli iz Zlokuća na ovo ovdje mjesto?“, pita Maksuma Topalović, građanska aktivistkinja iz Kaknja.
Život uz deponiju znači borbu protiv smrada, bolesti, neizvjesnosti.
„Najviše mi smeta ovaj smrad, neka kiselina ima, ne možeš izać ni ujutru ni naveče napolje. To je najgore. Deponija mi je 20 metara od kuće. Prašina, nepodnošljivo, bježim odavde gore u Brnjic da se nadišem čistog zraka. Imam dva unuka, ovo ako potraje oni će oboljeti. Obolićemo svi. Može li vlast nešto da uradi, da se ovo ukloni ili ako ne mogu, onda da nas isele“, poručuju mještani MZ Plandište.
Deponija Bare je više od ekološkog i pravnog problema. Ona direktno utiče na zdravlje i sigurnost stanovnika. Posljedice života uz smetljište osjećaju cijele porodice i čitavo naselje. Deponija je godinama van zakona, ljudi žive pored smetljišta, zdravlje je ugroženo, a odgovorni šute.
„Za deset godina kako smo ovdje doselili umrlo nam je 33 osobe, pola toga je karcinom pluća. Kod 11 ljudi imamo ugrađene stentove u zadnje dvije godine. Mi tražimo hitno odvoženje otpada na regionalnu deponiju „Mošćanica“, a paralelno s tim, aktivan rad na zatvaranju ove deponije. Zahtjev je razuman i logičan, u interesu je svih građana Kaknja. Pozivamo sve nadležne od Općine, sudova, kantona, Federacije da se uključe u rješavanje problema deponije Bare. Tražimo da deponija bude zatvorena po standardima koji se zahtijevaju“, poručuju građani MZ Plandište kod Kaknja.
(J.M., Odgovorno)
