25 dana štrajka glađu Amele Bećirspahić: Sugrađani joj pružaju podršku – zagrljajem na trgu i porukama na društvenim mrežama, među kojima je i ona: Organizujmo proteste!

by Urednik

“Trebamo se svi dignuti i ići u protest, pa ako treba mjesec dana iz dana u dan… Sam čovjek teško da može išta, a kad nas je grupa, mogla bi im bar oči otvoriti, jer očigledno svi žmire.”

Prošlo je 25 dana kako je Amela Bećirspahić, žrtva porodičnog nasilja iz Bihaća, suočena sa svojevrsnom zavjerom institucija – od lokalnog Centra za socijalni rad, preko Policije i Tužilaštva, do gradske vlasti – započela štrajk glađu na gradskom trgu u Bihaću, na kome i spava, čak i ovih dana kad su se temperature spustile ispod nule.

Podsjetimo, na ovaj očajnički čin, Amela se odlučila nakon što su, umjesto da joj kao žrtvi nasilja pruže zaštitu i podršku, institucije, kršeći zakon i sudske odluke, podršku pružile nasilniku – omogućivši mu da od majke odvoji dijete, a kada mu je sud zabranio približavanje i komunikaciju s djetetom, umjesto da ga vrate majci ostavile ga u nasilnikovoj familiji. Pri tome se, u kontaktima sa žrtvom nasilja, prema svjedočenju organizacije “Glas žene”, ponašajući neprofesionalno, zastrašujući i dodatno traumatizirajući žrtvu i, svojim neadekvatnim postupanjem, provocirajući tragediju.

Praktično, ne računajući “Glas žene” koji je s njom otpočetka i koji je i sam, zbog toga, postao žrtva političkih pritisaka, jedina podrška koju Amela dobija je ona koju joj pružaju građani. Koji joj prilaze na trgu da je zagrle, pozdrave, izraze joj poštovanje i saosjećanje. Susreti nekad znaju biti izuzetno dirljivi. Neka majka je, kažu prolazila sa svojim sinčićem i on je pitao “Ko je teta na trgu, kojoj ljudi prilaze”, ukratko mu je objasnila i pitala ga želi li da je pozdravi i on je prišao i zagrlio je – na što je Amela zaplakala.

A na internetu, izuzev usamljenih vjerskih fanatika, koji bi da ponište stotine godina borbe za ravnopravnost i ženska prava i vrate nas u daleku prošlost, u kojoj se “znalo gdje je ženi mjesto”, građani Bihaća ali i iz čitave BiH, pa i dijaspore, uglavnom izražavaju podršku, divljenje i zabrinutost. A često spominju i potrebu organizovanja protesta.

U nastavku prenosimo dio reagovanja građana, sa Facebook stranice “Glasa žene”:

Dejan: “Strašno. Jadna žena.”

Senajda: „Institucije su nam totalno zakazale, žalosno.“

Suada: „Dokle više planiraju vapaj žrtve ignorirati?! Samo o sebi funkcioneri misle.”

Rasema: „Pa nek bude sram svih institucija koje se bave ovim slučajem. Da mati mora ovako dolaziti do svog djeteta. Sram bilo svih onih koji su to mogli riješiti.“

Neira: “Bože sačuvaj, ovo samo kod nas ima, kad gledam ovako pojedinačne slučajeve i slučajeve femicida, ne žalim ni sekunde što su mi djeca daleko od ovog sistema, iako sam daleko od svojih dragih ljudi. Barem žive u sistemu gdje sve funkcionise. Podrška za majku.”

Mersiha: „Heroj!“

Alma: „Ne mogu da shvatim da nema ko da joj da podršku od nadležnih. Zar smo došli do toga da jedna žena se pati? Gdje je zakon koga oni štite? Pa stvarno, jestel vi svjesni svojih grešaka, to što radite? Da žena spava u šatorom u ovu hladnu noć???“

Asko: „Nema tu države, ni zakona.“

Asmira: „Dok podobni budu sjedili umjesto sposobnih “žrtvi” će biti stalno!“

Elvisa: „Kako stat u kraj socijalnim radnicima koji u 90% slučajeva štite nasilnike?“

Emina: „Mi na žalost živimo u zemlji u kojoj će prije nasilnik dobiti dijete nego majka koja je to dijete rodila. Nema te majke koja je spremna odustati od svoga djeteta. Državo, srami se.”

Suada: ”Podrška majci koja je žrtva porodičnog nasilja, ali ne samo to, žrtva je i korumpiranih institucija sistema.”

Sanja: “Ovo samo u nas ima. Da socijalne i ostale službe ne rade jer su se svi zaposlili vezama. Nekvalitetni ljudi. I ta policija reagira tek kad netko nekog ubije. Smotani svi do bola. Korumpirana vlast. Kako se može pomoći ženi? Zar baš nema nikog gore da reaguje da pomogne ubrzati proces?“

Jasmina: “Hrabra ženo!!! Dobar si primjer drugima kako može, jer nažalost drugačije ne može… Previše tišine tamo gdje treba da se govori glasno. Hrabra si i jaka žena!”

Endira: “Podrška dušo draga! Da sam bliže, rado bih ti društvo u tvojoj borbi i podrška bila. A svaka normalna žena treba da ti podrška na tom putu bude. Ne komentarima, ne lajkovima nego svojim prisustvom. Naš pokvareni sistem treba da vidi da nisi sama.“

Ela: “U Koje je dno društvo došlo da kaže jedna majka da će biti gladna kako bi zaštitila svoje dijete? Pa ljudi, ovo je sramota! Šta je nama svima? Koga se bojimo?”

Fatima: “Ako policija i dalje bude negirala pravo na zaštitu i uzimala površno i olako ovakve slučajeve, trebamo izaći na ulice u znak protesta protiv kršenja zakona kad su žene u pitanju. Odgovorni i nadležni koji se oglušuju o zakon i nastavljaju tradiciju muškog prava vlasti nad ženama trebaju biti kažnjeni ili odstranjeni sa radnih mjesta gdje se nalaze.”

Đula: „Ako ništa trebamo mi žene pružiti podršku majci i pokazati zube svim vlastodršcima da ne mogu s nama kako žele. Organizirajte nešto da se pomogne toj ženi i tom djetetu.“

Alisa: „U ovom gradu ima gomila žena koje su prošle slično ili čak i gore od ovog, ali niko da dođe da stane uz ovu ženu. Jesmo li mi dotakli dno? Umjesto da jedna drugoj budemo podrška u ovakvim situacijama, mirno sjedimo i gledamo kako žena danima stoji tamo sama. Zar se ne može organizirati neke proteste?

Ela: „Kada sistem na ovaj način zakaže, onda se lijepo iziđe na trg javno sa svojim zahtjevima i pravima ako te iste institucije narušavaju vaš normalan život. Tako se je radilo uvijek u svim demokratskim društvima.“

Simply99: “Zašto ovo nije udarna vijest i prva kad se otvori portal? Zasto se ne organizuju masovni protesti na mjestu pored njenog šatora? Reaguje se samo nakon tragedije a dok traje borba i dok se čeka podrška nigdje nikog. Ovu vijest treba više provući i što više da nas se odazove.”

Arian: „Ajmo Bihać dižimo se na noge. Pomozimo ovoj ženi da vrati djete. Organizujmo proteste.“

Lejla: “Trebamo se svi dignuti i ići u protest, pa ako treba mjesec dana iz dana u dan… Sam čovjek teško da može išta, a kad nas je grupa, mogla bi im bar oči otvoriti, jer očigledno svi žmire.”

Emina: „Ajmo drage moje Krajišnice da se udružimo i da stanemo uz Amelu i njezino dijete. Te da natjeramo institucije da rade svoj posao.“

(N.N., Odgovorno)

Povezane vijesti

Odgovorni građani aktivizmom do odgovorne vlasti

© Centri civilnih inicijativa