“Ove izmjene mijenjaju logiku sistema i prave prostor za ravnopravnije učešće osoba sa invaliditetom u svijetu rada.“
Nakon skupštinskog usvajanja Nacrta zakona o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju lica sa invaliditetom u prvom čitanju, u Brčko distriktu BiH su, 13. i 15. maja, održane javne rasprave s ciljem uključivanja šire društvene zajednice u oblikovanje konačnog sadržaja zakona. Na prvoj od njih, održanoj u Skupštini Brčko distrikta, Udruženje građana “Vjera i nada” predstavilo je amandmane na zakon, koje je do sada potpisalo deset organizacija civilnog društva. Amandmani se odnose na konkretne mjere koje bi zakon učinile funkcionalnim i primjenjivim u svakodnevnom životu osoba sa invaliditetom, s fokusom na ravnopravnost pri zapošljavanju, podršku inkluzivnim preduzećima i ličnu odgovornost institucija.
„Želimo da osoba sa invaliditetom ima stvarnu šansu ako je među najboljim kandidatima“, izjavila je Nataša Damjanović, predsjednica udruženja “Vjera i Nada”. „Predložili smo da poslodavci koji nisu u zakonskoj obavezi da zapošljavaju osobe sa invaliditetom mogu, umjesto plaćanja doprinosa, kupovati robu i usluge od preduzeća koja zapošljavaju osobe sa invaliditetom. To je konkretna podrška inkluzivnim radnim mjestima, a ne puka budžetska obaveza. Olakšavamo i uslove za osnivanje inkluzivnih preduzeća, jer vjerujemo da i mala preduzeća mogu biti dio promjene, ako im zakon to dozvoli. Takođe, tražimo da javne institucije barem 20% svojih potreba za proizvodima i uslugama zadovolje preko ovih preduzeća – isto kao što to već važi u entitetima, jer građani Brčko distrikta ne smiju imati manja prava. Na kraju, predložili smo i povećanje kazni za one koji krše zakon, jer lična odgovornost mora postojati. Ove izmjene mijenjaju logiku sistema i prave prostor za ravnopravnije učešće osoba sa invaliditetom u svijetu rada.“
Učešće na javnim raspravama uzeli su i predstavnici drugih organizacija, uključujući i UG Demos. Bojan Bošković istakao je više sistemskih problema koji koče sprovođenje inkluzivne politike zapošljavanja: „Što se tiče odziva, udruženja osoba sa invaliditetom pokazala su interesovanje za usvajanje ovog zakona, što su potvrdila svojim prisustvom na javnoj raspravi. Međutim, čini se da predstavnici udruženja osoba sa invaliditetom nisu u dovoljnoj mjeri osposobljeni za kvalitetnu analizu zakona i predlaganje konkretnih mjera. Ipak, prepoznali su rad udruženja građana “Vjera i nada”, a veliki broj udruženja je i podržao prijedlog amandmana.“
Govoreći o ključnim prijedlozima, Bošković je pojasnio da se njihovi konkretni zahtjevi odnose na izmjene predloženih propisa, prema kojima osoba sa invaliditetom ima prednost pri zapošljavanju samo ako je bodovno izjednačena s kandidatom kod kojeg invaliditet nije utvrđen. “Smatramo da to ne predstavlja dovoljnu prednost da bi se ijedna osoba sa invaliditetom zaposlila, a kamoli da bi se ispunile propisane kvote. Osnovni problem leži u Zakonu o državnoj službi, koji omogućava da subjektivni kriterijumi prevagnu nad objektivnim, što otvara prostor za stranačko zapošljavanje, praksu koja je prisutna. Naš prijedlog je da osoba sa invaliditetom mora biti izabrana ako se plasira među prvih pet kandidata“, naglašava Bošković.
Bošković dodaje da su pojedini prijedlozi tokom rasprave išli i dalje: „Bilo je i prijedloga da osoba sa invaliditetom mora biti izabrana već samim činom prijave na konkurs. Predsjednica radne grupe odgovorila je da je stav Kancelarije ombudsmana da bi to predstavljalo preveliku prednost, te da osobe sa invaliditetom treba da imaju prednost samo ako su bodovno izjednačene ili približne ostalim kandidatima bez invaliditeta. S obzirom na to da se na konkursima dodjeljuje više od 300 bodova, a da razlika među prvih pet kandidata često iznosi svega 10 do 20 bodova, takav plasman se može smatrati približnim.“
Bošković se osvrnuo i na stavove poslodavaca: „U razgovoru sa predstavnicima udruženja poslodavaca saznali smo da oni ovaj zakon doživljavaju kao dodatni namet, budući da će morati izdvajati 0,5% od isplaćenih plata. Ne vjeruju da će zakon dovesti do zapošljavanja osoba sa invaliditetom. Zbog toga smo predložili amandman kojim bi preduzetnici bili oslobođeni ove obaveze ukoliko nabavljaju robu ili usluge od preduzeća osnovanih za zapošljavanje osoba sa invaliditetom.“
Zaključno, Bošković naglašava: „Naš ključni zahtjev odnosi se na zapošljavanje u javnim institucijama – to jeste, naš prvi amandman predviđa omogućavanje veće prednosti osobama sa invaliditetom na konkursima. Upravo taj zahtjev predstavlja najveći kamen spoticanja u razgovorima sa vlastima. Ukoliko bi naš prijedlog bio usvojen, značajno bi se ograničila mogućnost za stranačko zapošljavanje.”
Iako je donošenje zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom korak u pravom smjeru, njegova vrijednost će se mjeriti isključivo po tome koliko će biti primjenjiv u praksi. Javne rasprave su pokazale da u Brčkom postoji i znanje i volja da se stvari mijenjaju, ali i da i dalje postoje otpori kada se dotiču ustaljenih privilegija. Hoće li se glas osoba sa invaliditetom zaista uvažiti i one dobiti stvarnu šansu na tržištu rada i ravnopravnu ulogu u društvu, ostaje da vidimo.
(S.Ž., Odgovorno)
