Uskraćivanje finansijske pomoći takvim porodicama ili je držanje na mizernom nivou, u situaciji istovremenog bahaćenja i rasipništva vlasti, koja se za svoja lična primanja i privilegije i život u luksuzu na račun javnog novca nikad ne ustručava zagrabiti u budžet, za logičnu posljedicu ima – proteste.
Socijalna neosjetljivost i bešćutnost vlasti i birokratskog aparata u njenoj službi, notorna je i sveprisutna. I naravno neprihvatljiva. A u nekim slučajevima na granici zločina. Recimo, kad su njene žrtve djeca sa poteškoćama u razvoju i njihovi roditelji.
Uskraćivanje finansijske pomoći takvim porodicama ili je držanje na mizernom nivou, u situaciji istovremenog bahaćenja i rasipništva vlasti, koja se za svoja lična primanja i privilegije i život u luksuzu na račun javnog novca nikad ne ustručava zagrabiti u budžet, za logičnu posljedicu ima – proteste.
Jedan takav održan je juče, 11.05.2025., u Banjaluci. U organizaciji Udruženja roditelja “Glas tišine” iz Banjaluke i Udruženje za pomoć mentalno nedovoljno razvijenim licima iz Laktaša
Roditelji djece s posebnim potrebama, ponovo su se, okupili na Trgu Krajine u Banjaluci, protestujući protiv zakonskih rješenja koja im uskraćuju pravo na naknadu, uprkos trajnim i teškim dijagnozama njihove djece, te pozvali vlasti RS-a na hitne izmjene Zakona o dječijoj zaštiti.
Ključni zahtjev sa protesta je da svaki roditelj čija djeca imaju stopostotno tjelesno oštećenje ima pravo na status “roditelj-njegovatelj” uz mjesečnu naknadu, bez obzira na to da li djeca pohađaju obrazovne ustanove. Pritom tvrde da je više od 200 porodica u Republici Srpskoj, u kojima odrastaju djeca s poteškoćama u razvoju, ostalo bez ovog prava, uprkos činjenici da su u pitanju djeca sa stopostotnim potrebom za stalnom njegom.
Roditelji su poručili i da ne pristaju na daljnju diskriminaciju djece sa poteškoćama, na koju, kako ističu, ukazuju godinama.
“Dolazićemo ovdje svaki dan, nećemo odustati, mi nismo birali da dobijemo djecu koja ne mogu sama da opstanu bez naše pomoći, mi samo tražimo naše pravo, da ukinu diskriminaciju. Samo mi i naša djeca znamo kolika je borba potrebna”, rekla je jedna od učesnica na protestima.
Udruženje “Glas tišine”, u saradnji sa Udruženje za pomoć MNRL Gradiška, inače, već je pokrenulo zvaničnu inicijativu za izmjene Zakona o dječijoj zaštiti, fokusirajući se na dio koji reguliše status roditelja-njegovatelja, smatrajući da aktuelna zakonska rješenja ograničavaju njihova prava i diskriminišu djecu i osobe s invaliditetom kojima je potrebna stalna njega.
Poseban problem, kako navode, predstavlja praksa da roditelji gube pravo na naknadu ukoliko njihova djeca pohađaju školu ili koriste usluge dnevnih centara, zbog čega nadležne komisije donose ocjene da djeca nemaju trajno oštećenje, iako je riječ o teškim i rijetkim dijagnozama poput autizma.
Na protestima je pročitan i zahtjev da se roditeljima njegovateljima uvede trajna, a ne vremenski ograničena naknada, te da se uz naknadu uplaćuju i doprinosi za penzijsko i zdravstveno osiguranje, što sada nije slučaj.
Takođe, roditelji traže da status njegovatelja zadrže i nakon što dijete napuni 30 godina života, tačnije da se ukine starosna granica predviđena zakonom.
Samo još vlastima treba objasniti da osobe sa 100 postotnim invaliditetom sa potrebom 24-satne brige o njima, ne ozdrave kad napune 30 godina. Jer oni to ne znaju. Za razliku od karakteristika novih luksuznih auta koji naručuju za sebe, od našeg novca. Štedeći na djeci sa 100 postotnim invaliditetom i njihovim roditeljima, između ostalog. I bešćutno komentarišući da je – sve po zakonu.
Pritom, sve što roditelji traže od vlasti u Republici Srpskoj, u Federaciji je već zakonski regulisano. Kao i mjesečna naknada za roditelje-njegovatelje od 1000 KM, za razliku od 650 u RS.
(N.N., Odgovorno / Foto: M. Milojević, RSE)
