Pad proizvodnje uglja u posljednje četiri godine bilježi se u svim rudnicima Koncerna Elektroprivrede BiH, što za posljedicu ima i smanjenu proizvodnju električne energije.
ontinuirani pad u proizvodnji uglja rudnika u sastavu Koncerna JP Elektroprivreda d. d. – Sarajevo koji se bilježi u posljednje četiri godine za posljedicu ima poluprazne depoe termoelektrana Tuzla i Kakanj, u kojim se, prema podacima do kojih je došlo Oslobođenje, nalazi oko 70.000 tona uglja kao energenta za proizvodnju električne energije.
KRITIČNA TAČKA
Navest ćemo primjer rudnika Kreka, koji je 2019. godine proizveo 1.935.277 tona uglja, a onda u 2020. – 1.590.968 tona. Pad se bilježi i u 2021, kada su proizvedene 1.216.283, dok je u prošloj godini proizvedeno još manje uglja – 1.156.770 tona.
“Trenutno u TE Tuzla i Kakanj radi samo po jedan blok, ukupno dva od sedam raspoloživih blokova. Također, u Tuzli je zaustavljen rad bloka 6, kao posljedica nedostatka uglja iz rudnika Banovići i Đurđevik. Podatak da su rudnici u decembru proizveli oko 234.000 tona uglja, pri čemu je rudnik Kreka proizveo samo 53.000, alarmantan je”, navodi se u dokumentu u koji smo imali uvid.
Da je dostignuta kritična tačka, nezvanično nam je potvrdio izvor blizak upravi EPBiH, koji tvrdi da su rezerve uglja minimalne i da popunjenost iznosi svega oko 20 posto.
– Kada je u pitanju Koncern, ono što je problem, a što rudnici moraju imati, jesu nadzorni odbori. Rudnici imaju prokuriste koji imaju funkciju nadzornog odbora. Znači, generalni direktor rudnika se bira konkursom, a ovaj se bira, rekli bismo, onako. Neko se sjeti, pa kaže taj i taj može biti prokurist, a bez njega direktor ne može ništa potpisati. Uglavnom se kao prokuristi biraju osobe van struke, koje pojma nemaju o rudarstvu i tako je u svim rudnicima Koncerna. Onda dolazi do osipanja kadrova, loša su ulaganja, male plate… Pad proizvodnje uglja je primijećen u svim rudnicima Koncerna, a problem je cijena koja se plaća po odluci Vlade FBiH. Po mom, ali i po mišljenju brojnih stručnjaka, ta cijena mora ići gore ako se misli održati likvidnost rudnika. Rat u Ukrajini doveo je do brojnih poremećaja na tržištu, divljanja cijena nafte, eksploziva i drugih repromaterijala i cijenu uglja treba korigovati, jer je na tržištu ugalj puno skuplji, ističe naš sagovornik.
Zbog slabe proizvodnje uglja, navodi se u dokumentima, posljedično se bilježi pad proizvodnje električne energije. Ukupno ostvarena proizvodnja električne energije u posljednje četiri godine je u prosjeku 6.200 GWh, dok je u prošloj godini ostvarena proizvodnja električne energije ispod 6.000 GWh.
– Prema cijenama električne energije na tržištu u 2022. godini, EPBiH je zbog loše proizvodnje uglja u rudnicima Koncerna i slabe proizvodnje struje propustila priliku za većim prihodom za minimalno 150 miliona eura. Kada se oduzmu troškovi proizvodnje po jedinici energije, trebala bi čista dobit biti u 2022. oko 100 miliona eura, naglašeno je.
Zašto to nije bilo tako, prema riječima našeg sagovornika, odgovornost snose svi – Vlada FBiH, uprava i Nadzorni odbor EPBiH, a najviše rukovodstva rudnika u sastavu Koncerna. Pisanim putem obratili smo se generalnom direktoru EPBiH Admiru Andeliji te zatražili zvaničan stav o ovome, ali odgovore nismo dobili. Konkretno, tražili smo odgovor na pitanje kolike su rezerve uglja na depoima TE u Tuzli i Kaknju na dan 23. januar 2023? Pitali smo kolike su prema internom Pravilniku EPBiH trebale biti rezerve uglja na spomenutim depoima na dan 31. decembar 2022, a kolike su rezerve bile, te šta je kao generalni direktor poduzeo prema nadležnim zbog konstantnog pada proizvodnje uglja u rudnicima koncerna EPBiH? Nismo dobili odgovor ni na pitanje koliko je električne energije kupljeno u januaru ove godine zbog nedostatka uglja na depoima? Na naše telefonske pozive i poruke nije odgovarao ni Hasan Bleković, direktor rudnika Kreka.
Kako god, zbog sveukupne situacije, pojašnjava naš sagovornik, na tržištu smo kupovali struju (manje količine), ali po maksimalnoj cijeni, budući da nemamo svoju berzu.
Zuhdija Tokić, predsjednik Sindikata rudnika Kreka, kaže za naš list da je nepravovremeno ulaganje u rudnike dovelo do toga da ne mogu odgovoriti zadatku.
– Sad kad bismo i uložili, potrebno je vrijeme da bi se osigurao kontinuitet u proizvodnji uglja. U okviru rudnika uglja Kreka, više od 90 posto proizvodnje ide za TE Tuzla. Rudnik Mramor, koji se bavi eksploatacijom, radi kao prije stotinu godina. Nije se ulagalo ni kada govorimo o površinskim kopovima Dubrave i Šikulje, bolje rečeno nisu se doveli u poziciju da mogu odgovoriti zadatku i improvizacija koju su radili rudari davala je trenutno rezultate. Dugoročno se pokazalo da to ne može ići tako i došli smo u poziciju da imamo situaciju da rudnik Kreka ne može ostvariti planirane zadatke, odnosno potrebe za TE Tuzla, ističe Tokić.
PROIZVODNA CIJENA
Slaže se s tim da rudarstvo i ugalj nisu dugoročno rješenje, ali uzimajući u obzir situaciju na svjetskom tržištu kad su u pitanju energenti i potrebe za električnom energijom, ugalj će biti potreban sigurno još 20 godina.
– Imamo kapacitete, rudare koji znaju raditi i treba se istinski okrenuti rudnicima. Treba postaviti ljude koji su sposobni, a ne podobni i morate znati da EPBiH i Vlada FBiH upravljaju svim procesima. Njihov je čovjek prokurista u rudnicima, nijedan akt se ne može uraditi bez njih i sva odgovornost za upravljanje je na njima. Sigurno je da imamo kvalitetan ugalj koji je potreban za proizvodnju struje, ali se mora povećati cijena uglja koja se isporučuje za TE, jer treba da znate da se ugalj iz rudnika Kreka plasira za TE po prosječnoj cijeni oko 50,15 KM, a da nas, rudare, proizvodna cijena košta više od 80 KM. To su zvanični podaci stručnih službi rudnika i onda vidite u kakvoj su poziciji rudari. Kako očekivati da bude bolje, pita na kraju Tokić.