“Pitanje više nije samo ko je naredio intervenciju na Palama. Pitanje je ko je godinama stvarao atmosferu u kojoj policija vjeruje da može nekažnjeno da udara, zastrašuje i ponižava ljude.” I, naravno, pitanje je: hoće li iko odgovarati za još jedan u nizu skandala u režiji vlasti. Pitanje na koje, na žalost, već znamo odgovor. I to ne samo zato što znamo kakva nam je vlast, nego i kakvi su nam (nakon 2018.) građani.
Svi autokratski režimi liče jedan na drugi. A ta sličnost neizostavno uključuje i brutalnost represivnog aparata prema vlastitim građanima. I političku podršku toj brutalnosti.
Šokantne scene premlaćivanja studenata i odbijanja da se građanima pruži zaštita od režimskih nasilnika i kriminalaca nisu, naravno, endemska pojava vezana za Srbiju i tamošnji režim. Mlati se i zaštita svojim građanima uskraćuje i u Bosni i Hercegovini. Pogotovo u Republici Srpskoj.
Sjetimo se samo nikad razjašnjene uloge policije u ubistvo Davida Dragičevića i brutalnosti u obračunu sa pokretom “Pravda za Davida” i građanima koji su ga podržavali, zahtjevajući samo funkcionisanje pravne države, istinu i pravdu.
Sjetimo se zviždača Milana Vukelića, raznesenog auto bombom u neposrednoj blizini zgrade MUP-a RS, koji mu je prethodno odbio zaštitu i maltretirao ga, a naknadno nikad nije otkrio počinioce te egzekucije čovjeka koji je ukazivao na sistemsku korupciju i kriminal građevinske mafije.
Sjetimo se policijskog ignorisanja nasilja huligana, instruiranih od onoga koji u RS odlučuje o svemu, prema aktivistima LGBTIQ populacije.
Sjetimo se premlaćivanja novinara, kome je u korijenu njihovo etiketiranje, vrijeđanje i verbalno nasilje sa samog političkog vrha. Koji uporno nastoji ugušiti svaki otpor i kritiku vlasti i njenih koruptivnih, kriminalnih, antidemokratskih tendencija.
Itd. Sve do aktuelnog slučanja fizičkog i psihičkog nasilja prema gostima i zaposlenim u diskoteci na Palama, po obrascu koji više podsjeća na mafijaško zastrašivanje onih koji odbijaju da plaćaju reket, nego na policijsku akciju u okviru zakonskih ovlaštenja. Kolateralna žrtva tog iživljavanja, kome zasad ne znamo pravi povod, ali mu se nazire politička pozadina, više je desetima mladih ljudi, koji su morali zatražiti ljekarsku pomoć.
“Policijska brutalnost u Republici Srpskoj iz godine u godinu sve više eskalira. Prekomjerna upotreba sile, samovolja i bahatost sve češće postaju glavne odlike postupanja MUP-a RS, naročito kada su na meti mladi ljudi, građani i građanke koji se zateknu na “pogrešnom” mjestu ili pokažu neposlušnost prema sistemu koji od njih očekuje tišinu.”, istakli su u svom reagovanju na ovaj skandal iz banjalučke nevladine organizacije “Oštra Nula”, koja se zalaže za aktivno građanstvo i ljudska prava. Konstatujući da ovo nije izolovan slučaj. I podsjećajući na brojne racije, upade u ugostiteljske objekte i brutalno postupanje prema mladima u Banjoj Luci, gdje su scene nasilja i ponižavanja građana postale gotovo normalizovane.
“Sada se odgovornost pokušava “oprati” tvrdnjama da određeni ugostiteljski objekti nisu imali dozvole za rad. Ali nijedna administrativna nepravilnost ne može biti opravdanje za iživljavanje nad ljudima. Dozvola za rad objekta nije dozvola policiji da tuče, ponižava i zastrašuje građane. Ako je tačno da je veliki broj ljudi morao zatražiti medicinsku pomoć, onda više ne govorimo o “intervenciji”, nego o ozbiljnom nasilju koje zahtijeva odgovornost.”, upozoravaju iz “Oštre Nule”. Dodajući da posebno zabrinjava što se ovakvi postupci sve češće dešavaju u atmosferi političkih obračuna i unutarstranačkih nadmudrivanja, u kojima su građani i građanke samo kolateralna šteta.
“Bezbjednost ljudi očigledno nije prioritet. Prioritet je demonstracija sile.”, konstatuju.
Onog trenutka kad policija postane režimska, ona je napustila svoju ustavnu ulogu i od instrumenta zaštite građana i provođenja zakona, postaje instrument nasilja vladajućih prema vlastitim građanima. I to odlično detektuju i u “Oštroj Nuli”:
“Kada policija treba da zaštiti građane, tada je najčešće nema. Nema je kada su ugroženi novinari, aktivisti, žene, mladi, manjine, radnici, građani koji prijavljuju prijetnje i nasilje. I sami smo dokaz toga: nakon napada na nas, policija nije pronašla niti sankcionisala napadače, iako smo ih identifikovali i prijavili. Kada treba zaštititi građane, sistem zakaže. Kada treba pokazati silu nad građanima, sistem funkcioniše besprijekorno.
Zato pitanje više nije samo ko je naredio intervenciju na Palama. Pitanje je ko je godinama stvarao atmosferu u kojoj policija vjeruje da može nekažnjeno da udara, zastrašuje i ponižava ljude.”
I, naravno, pitanje je: hoće li iko odgovarati za još jedan u nizu skandala u režiji vlasti. Pitanje na koje, na žalost, već znamo odgovor. I to ne samo zato što znamo kakva nam je vlast, nego i kakvi su nam (nakon 2018.) građani.
(N.N., Odgovorno / Foto (hapšenja na protestima Pravda za Davida, u decembru 2018.): Radivoje Pavičić, AP)
