Možda se odgovor na pitanje zašto reforma ide tako sporo, s neizvjesnim epilogom, krije u izjavi ambasadorice Švedske: “Izgradnja moderne i profesionalne javne uprave je ključna za jačanje održivosti BiH na putu za članstvo u EU.” No, šta kad tu reformu treba da provedu političari koji nisu zainteresovani ni za održivost BiH ni za članstvo u EU?
“Glomazni, neefikasni, neprofesionalni, korumpirani i apsurdno skupi birokratski aparat, prirodan je saveznik nesposobne, pohlepne i kriminogene vlasti u ratu koji vode protiv vlastitih građana.”, konstatovao je prije dvadesetak godina jedan ovdašnji analitičar, dodajući da je “reforma u toj oblasti prihvaćena samo formalno i samo zbog pritiska međunarodne zajednice, a ne zbog potreba građana i činjenice da aparat polako ali sigurno proždire državu.”
Priča o potrebi reforme javne uprave stara je skoro koliko i postdejtonska BiH.
Već tih prvih godina, međunarodna je zajednica shvatila ozbiljnost problema, te je, predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, kao i premijeri oba entiteta natjerala da se, na sastanku Vijeća za implementaciju mira, održanom 28. marta 2003. u Briselu, obavežu na poduzimanje sveobuhvatne reforme javne uprave.
Nekoliko godina kasnije u čitavu priču, svojim analizama i komentarima, uključilo se i civilno društvo – Centri civilnih inicijativa, Centar za humanu politiku, Transparency International, ACIPS,… – tek da potvrde da od obećane reforme nema, zapravo, ništa.
No, stranci su nastavili ulagati novac i vršiti pritisak, pa su neke stvari i pomjerene. Ali, ostaje činjenica o preglomaznom, preskupom, neefikasnom aparatu, daleko od standarda EU.
I ostaje činjenica da svi relevantni međunarodni izvještaji potvrđuju zaostajanje BiH u ovoj oblasti i njeno pozicioniranje na posljednje mjesto u regionu, po do sada ostvarenom napretku.
“Reforma javne uprave u Bosni i Hercegovini i dalje stagnira, prvenstveno zbog nedostatka političke volje i neusvajanja ključnih akcionih planova, a naša zemlja zaostaje za regionom uprkos osiguranim sredstvima i određenim zakonodavnim pomacima.”, konstatovali su 23 godine od onog obavezivanja na reformu čelnika naših vlada, učesnici konferencije “Reforma javne uprave u kontekstu pregovora o pristupanju Evropskoj uniji”, koju je danas, 18.06., u Sarajevu, organizirao Transparency International.
Ambasadorica Švedske u BiH Helena Lagerlof, koja je istakla značaj reforme javne uprave za svakodnevni život građana, u svojoj je izjavi, pozivajući se na relevantne izvještaje i statističke pokazatelje, naglasila da se BiH i dalje nalazi u ranoj fazi razvoja reforme javne uprave te da zaostaje za drugim zemljama zapadnog Balkana.
Srđan Blagovčanin iz Transparency Internationala u BiH konstatovao je apsurdnost situacije da čak imamo osigurana finansijska materijalna sredstva za reformu, ali da se ona, zbog odsustva političke volje, ne dešava. Bar ne u onom kapacitetu i obimu u kojem bi trebala.
Istakao je da Republika Srpska i državni nivo još uvijek nisu usvojili ni akcione planove, što direktno usporava provedbu već predviđenih reformskih mjera.
Govoreći o značaju reforme javne uprave u procesu evropskih integracija, Blagovčanin je podsjetio da je ovaj segment s razlogom dio prvog klastera, koji obuhvata osnovne principe pristupanja Evropskoj uniji.
“Sasvim je jasno da se bez reformiranja javne uprave BiH ne može naći u poziciji da kredibilno pregovara o članstvu u EU.” – istakao je.
Ministar pravde BiH Davor Bunoza, slažući se sa ocjenom da reforma javne uprave predstavlja temelj za provođenje svih drugih reformskih procesa u zemlji, podsjetio je na složenost institucionalnog okvira BiH i naglasio da je ipak došlo do određenih pomaka tokom posljednje tri godine, kada su usvojeni značajni akti koji doprinose unaprjeđenju rada javne uprave.
No, viši savjetnik za politike SIGMA-e i novoimenovani koordinator za BiH Wojciech Zielinski naglasio je da suština reforme javne uprave ne zavisi isključivo od formalnih dokumenata, već prije svega od ljudi koji je provode.
“Mnogi reformu javne uprave povezuju sa strategijama, strateškim dokumentima i akcionim planovima, međutim ona u suštini zavisi od stava i svijesti ljudi, spremnosti i volje da provedu reformu više nego od strateških dokumenata”. – upozorio je on.
Konačno, možda se odgovor na pitanje zašto reforma ide tako sporo, s neizvjesnim epilogom, krije u izjavi ambasadorice Švedske: “Izgradnja moderne i profesionalne javne uprave je ključna za jačanje održivosti BiH na putu za članstvo u EU.”
No, šta kad tu reformu treba da provedu političari koji nisu zainteresovani ni za održivost BiH ni za članstvo u EU? Pa, u suštini, ni za građane kojima bi ta reforma trebala poboljšati kvalitet života, u raznim aspektima.
(N.N., Odgovorno)
