Grupa pacijenata je 19. decembra uputila i krivičnu prijavu Tužilaštvu Kantona Sarajevo, zbog sumnje na niz teških krivičnih djela povezanih s radom klinike. Pacijenti iznose osnov sumnje za odgovornost tri glavne skupine aktera: rukovodstvo i odgovorne osobe zatvorene poliklinike, Federalno ministarstvo zdravstva i njegovu Komisiju za BMPO, te Federalnu upravu za inspekcijske poslove zajedno sa zdravstvenim inspektorima.
Privatna poliklinika za biomedicinski potpomognutu oplodnju (BMPO) „Northwestern Medical Center IVF“ u Sarajevu je u oktobru naprasno zatvorena, bez ikakvog obavještenja pacijenata, ostavljajući stotine embrija, jajnih ćelija i drugog biološkog materijala zaključanim u svojim prostorijama i potpuno nedostupnim njihovim vlasnicima. Pacijenti koji su godinama prolazili kroz iscrpljujuće hormonske terapije, višestruke IVF cikluse, pa i uložili značajna finansijska sredstva, u jednom trenutku su ostali bez mogućnosti da nastave liječenje i bez osnovnih informacija gdje se njihov materijal nalazi, u kakvom je stanju i ko za njega odgovara.
Prvi znak da se nešto ozbiljno dešava pojavljuje se tokom oktobra i novembra 2025. godine, kada pacijenti pokušavaju telefonom kontaktirati polikliniku koristeći brojeve sa zvanične web i Facebook stranice, kao i dolaskom na adresu u Bulevaru Meše Selimovića 17A u Sarajevu. Fiksni broj davao je automatsku poruku da broj ne postoji, mobilni je bio isključen, a vrata su zaključana i niko se nije odazivao na kucanje, dok su poruke upućene putem društvenih mreža ostale bez ikakvog odgovora. Početkom novembra pacijenti putem medija i društvenih mreža saznaju da je poliklinika zatvorila objekat i potpuno obustavila rad, a da je u prostorijama ostala velika količina biološkog materijala bez ikakvog vidljivog nadzora.
Kako je riječ o BMPO, nadležnost za ovu oblast ima Federalno ministarstvo zdravstva, koje vodi registar ovlaštenih ustanova i izdaje dozvole za obavljanje ovih postupaka. U prvim danima nakon saznanja o zatvaranju klinike, pacijenti su se obratili Ministarstvu putem telefona i elektronske pošte, tražeći hitnu intervenciju i jasno objašnjenje šta se dešava s njihovim embrionima i drugim materijalom. Više pacijentica poslalo je detaljne mailove na više službenih adresa Ministarstva, predalo dopise tražeći prenos svog materijala u druge klinike, informacije o lokaciji i uslovima čuvanja, ali na ove dopise do danas nije stigao nikakav odgovor.
Ključni preokret nastupa 14. novembra, kada se na zvaničnoj stranici Ministarstva objavljuje saopštenje pod naslovom o „zaštiti i zbrinjavanju embrija i biološkog materijala iz PZU Northwestern Medical Center“, u kojem se navodi da je naloženo Kantonalnoj bolnici Zenica da „odmah preuzme“ biološki materijal i embrije iz privatne poliklinike. Ideja je bila da se materijal privremeno pohrani u karantin, detaljno pregleda i uskladi sa medicinskom dokumentacijom, nakon čega bi pacijentima bile izdate službene potvrde kako bi mogli prebaciti materijal u kliniku po vlastitom izboru. U isto vrijeme, Ministarstvo je formiralo ad hoc komisiju za nadzor tokom preuzimanja i prenosa materijala, što dodatno potvrđuje da se radi o vanrednoj i nepredviđenoj situaciji.
Međutim, stvari se dodatno komplikuju kada Kantonalna bolnica Zenica objavljuje da odbija da preuzme materijal iz privatne klinike, i to iz niza razloga, uključujući pravne, stručne i sigurnosne dileme u vezi samog prenosa, uslova čuvanja i odgovornosti. Time se stvara svojevrsni institucionalni vakuum: privatna klinika je zatvorena, materijal je zarobljen, a institucije koje bi trebale da ga „spase“ međusobno prebacuju uloge i odgovornost. Pacijenti u tom periodu sve informacije dobijaju skoro isključivo preko medija, dok direktna, jasna i personalizovana komunikacija sa nadležnim organima uopšte ne postoji.
Situacija postaje još ozbiljnija početkom decembra, kada Ministarstvo u novom saopštenju javno priznaje da „Northwestern Medical Center nije posjedovao rješenje Federalnog ministarstva zdravstva za obavljanje postupaka biomedicinski pomognute oplodnje (BMPO)“. To znači da je ustanova obavljala postupke vantjelesne oplodnje bez formalne dozvole, iako je istovremeno imala ugovor s Federalnim zavodom zdravstvenog osiguranja i reosiguranja kojim su refundirani troškovi liječenja iz Fonda solidarnosti. Pacijenti u prijavi ističu da je samo za 2025. vrijednost ugovora iznosila oko 350.000 KM, uz procjenu da ukupan iznos koji su pacijenti lično uložili u postupke prelazi 800.000 KM.
Pacijenti stoga ne terete samo rukovodstvo i zaposlenike poliklinike, već i institucije koje su bile dužne provoditi nadzor. Prema njihovom stavu, Federalno ministarstvo zdravstva, Komisija za primjenu postupaka BMPO i federalni zdravstveni inspektori propustili su da na vrijeme uoče propuste i sankcionišu novu polikliniku, koja, nakon što je naslijedila „New Life“, nije ispunila zakonske uslove za obavljanje BMPO, te da spriječe nastupanje ozbiljnih posljedica. U prijavi se pozivaju na odredbe zakona koje propisuju obavezu redovnog inspekcijskog nadzora, vođenje registra ovlaštenih ustanova i mogućnost da Komisija predloži oduzimanje dozvole ako se ne poštuju propisi.
Pacijenti dodatno ukazuju na ranije nalaze inspekcije, prema kojima su pojedini ljekari u toj ustanovi radili bez licence, dok su nalazi pacijenata potpisivani pečatom drugog ljekara, što otvara sumnju na krivotvorenje medicinske dokumentacije. Navode da su zdravstveni inspektori već ranije bilježili nepravilnosti, ali da to nije dovelo do blagovremenog zaustavljanja rada klinike, nego je ona nastavila primati pacijente, provoditi postupke i naplaćivati usluge. Od svih oficijelnih informacija, imaju samo odgovor Federalne uprave za inspekcijske poslove na njihov zahtjev za pristup informacijama, koji potvrđuje da je ranije utvrđen niz nepravilnosti, da se materijal i dalje nalazi u prostorijama poliklinike, ali konkretne odgovore na mnoga pitanja uključujući i to kako je moguće da je, pored rada inspekcije, došlo do ovako krupnih posljedica, i dalje nisu dobili.
U cijeloj priči posebno je važna ljudska dimenzija. Oštećeni pacijenti prolaze višegodišnje liječenje, brojne neuspjele pokušaje, fizičku bol tokom hormonskih stimulacija i aspiracija, te snažne psihičke pritiske i nade vezane za svaki embrion koji je nastao. U grupi ima i onkoloških pacijenata koji hitno moraju nastaviti liječenje osnovne bolesti, ali im je buduće roditeljstvo vezano upravo za zamrznuti materijal u ovoj klinici, kao i žena kojima ubrzano ističe „biološki sat“ i koje strahuju da će, zbog prolaska vremena, izgubiti mogućnost bilo kakvog transfera.
Zbog svega navedenog, grupa pacijenata je 19. decembra uputila i krivičnu prijavu Tužilaštvu Kantona Sarajevo, zbog sumnje na niz teških krivičnih djela povezanih s radom ove klinike.
Pacijenti iznose osnov sumnje za odgovornost tri glavne skupine aktera: rukovodstvo i odgovorne osobe zatvorene poliklinike, Federalno ministarstvo zdravstva i njegovu Komisiju za BMPO, te Federalnu upravu za inspekcijske poslove zajedno sa zdravstvenim inspektorima. Smatraju da su zaposlenici klinike naprasnim zatvaranjem, napuštanjem objekta i ostavljanjem biološkog materijala bez nadzora grubo prekršili svoje profesionalne dužnosti, zakone i ugovore s pacijentima. Istovremeno, institucijama zamjeraju dugogodišnje propuštanje nadzora, tolerisanje rada bez dozvole, zakašnjele i nejasne reakcije nakon izbijanja skandala, te odugovlačenje s rješavanjem statusa materijala. Također, smatraju da su nadležne institucije, Federalno ministarstvo zdravstva i Federalna zdravstvena inspekcija, bez jasnog pravnog osnova odlučile da se sav biološki materijal izmjesti u Kantonalnu bolnicu Zenica radi popisa i evidencije, iako ne postoji nikakva objektivna prepreka da se taj postupak obavi u postojećim prostorijama, gdje su nadležna tijela već više puta boravila (uključujući Komisiju formiranu 13.11.2025. godine). Ova odluka je otvorila novi spor između institucija koji sada može da traje godinama dok pacijenti trpe posljedice.
Ono što pacijenti traže može se svesti na nekoliko konkretnih zahtjeva. Prvo, hitan pristup njihovom biološkom materijalu i njegovo stavljanje pod stručan, siguran i zakonit nadzor, kako bi se prekinuo period neizvjesnosti i omogućio nastavak liječenja u ustanovi po njihovom izboru. Drugo, detaljnu istragu i utvrđivanje pojedinačne odgovornosti svih uključenih: od rukovodstva klinike, preko odgovornih u Ministarstvu, Komisiji i inspekciji, do onih koji su potpisivali ugovore i dozvole. Treće, transparentne informacije, ne preko medijskih saopštenja, nego kroz direktnu, pisanu komunikaciju s pacijentima o tome gdje je njihov materijal, u kakvim se uslovima čuva i koji su naredni koraci.
Za grupu pacijenata ovaj slučaj nije samo pravni problem, nego pitanje dostojanstva, povjerenja u zdravstveni sistem i posljednje šanse za roditeljstvo. Njihova poruka tužilaštvima i institucijama je jednostavna: svaki dan odlaganja znači rast rizika da njihov biološki materijal bude izgubljen ili oštećen, a s njim i životna nada da će ikada postati roditelji.
(E.K., Odgovorno)
