Da li zbog cinizma vlasti ili kakvog-takvog osiguranja za sudske procese u budućnosti, kad dođe nova vlast, šest mjeseci nakon što su mašine povučene iz Bistrice i eksploatacija zaustavljena, rudnik je, 03.10.2025., od resornog ministarstva Vlade RS, dobio novu ekološku dozvolu. Na koju Centar za životnu sredinu, svjesni apsurdnosti čitave situacije u kontekstu aktuelnog stanja, ali i mogućeg značaja ovoga u budućnosti, ponovo sprema tužbu.
Rudnik Bistrica, u blizini Prijedora, svojevrsna je metafora kriminalne eksploatacije prirodnih resursa, koruptivne vlasti, nefunkcionisanja pravne države i unesrećivanja građana zarad interesa pojedinaca bliskih vlasti.
Rudnik je počeo sa radom početkom 2023. godine, bez ikakvih dozvola (ne računajući eventualne usmene dozvole političkih moćnika u Republici Srpskoj). Da bi umjesto krivičnih prijava, hapšenja i suđenja, naknadno, krajem 2023. i početkom 2024., od resornog ministarstva Vlade RS dobio koncesiju i za rad neophodne dozvole.
Dozvole koje bivaju oborene sudskim presudama, po tužbama mještana i nevladine organizacije Centar za životnu sredinu.
Ekološka dozvola za rudnik najprije biva oborena u oktobru 2024., a potom, nova, u julu 2025.
No, ni sudske presude ne zaustavljaju eksploataciju. Jer su politički moćnici koji stoje iza ovakvih projekata jači od države.
A nisu je zaustavili ni protesti građana, jer su, na žalost, ostali lokalni, odnosno nedovoljno masovni da bi ih zabrinuli.
Eksploatacija je stala tek kad je ležište iscrpljeno, da nastavak rada više nije bio visokoprofitabilan do te mjere da je mogao zadovoljiti čitav koruptivni lanac.
I rudnik je zatvoren. U Bistrici. Ali ne i u Bukovoj Kosi, udaljenoj svega nekoliko kilometara na kojoj iskopavanja još uvijek traju, a razmjeri katastrofe su gotovo isti.
Iz Centar za životnu sredinu navode da je, na prostoru bivšeg rudnika, devastacija ogromna i da je rekultivacija izostala.
Umjesto rekultivacije i remedijacije terena, odnosno vraćanja zemljišta u prvobitno stanje i saniranja svih ekoloških posljedica nastalih tokom eksploatacije, na što investitora obavezuje zakon (ali ne i partneri iz vlasti, očito), na mjestu nekadašnjih njiva i šuma je teren prepun raskopane zemlje i ostataka uglja. Ono što je urađeno nakon zatvaranja rudnika mještani nazivaju – neprofesionalnim zatrpavanjem rupe.
Pritom upozoravaju da su kiše već pokrenule odrone i klizišta i da se okolna brda obrušavaju u poluzatrpanu jamu u kojoj se stvorilo neprohodno blato. Pa tako rudnik, praktično, nastavlja da prijeti mještanima i nakon zatvaranja.
A da li zbog cinizma vlasti ili kakvog-takvog osiguranja za sudske procese u budućnosti, kad dođe nova vlast, šest mjeseci nakon što su mašine povučene iz Bistrice i eksploatacija zaustavljena, rudnik je, 03.10.2025., od resornog ministarstva Vlade RS, dobio novu ekološku dozvolu. Na koju Centar za životnu sredinu, svjesni apsurdnosti čitave situacije u kontekstu aktuelnog stanja, ali i mogućeg značaja ovoga u budućnosti, ponovo sprema tužbu.
(N.N., Odgovorno)
