Upravo je Centar za socijalni rad Bihać najodgovorniji zbog nastalog problema, koji za posljedicu ima i štrajk glađu majke, žrtve nasilja, koja traži da joj se, u skladu sa zakonom i donesenim odlukama, vrati dijete.
Prolazi i dvadeset i šesti dan štrajka glađu Amele Bećirspahić, žrtve porodičnog i institucionalnog nasilja u Bihaću. Istovremeno 54. je dan kako je grubom greškom ili zloupotrebom ovaštenja razdvojena od svog četrnaestogodišnjeg sina, a da ta greška ni do danas nije otklonjena, uprkos i sudskih i odluka Centar za socijalni rad koje to nalažu.
A upravo je Centar za socijalni rad Bihać najodgovorniji zbog nastalog problema, koji za posljedicu ima i štrajk glađu majke, žrtve nasilja, koja traži da joj se, u skladu sa zakonom i donesenim odlukama, vrati dijete.
Podsjećamo, dežurna socijalna radnica Centra je, pri intervenciji policije koja je provodila sudsku odluku udaljavanja nasilnika od žrtve, nasilniku dozvolila da od majke odvede dijete.
“Posebno naglašavamo da je dežurna radnica bila u očiglednom sukobu interesa, jer je njena kćerka buduća supruga brata počinitelja nasilja, što je bilo osnov za izuzeće po članu 13. i 14. Zakona o upravnom postupku Federacije BiH.”, navedeno je u Zahtjevu za postupanje po propustima u radu JU Centar za socijalni rad Bihać i zaštitu prava žrtava nasilja, koji je nevladina organizacija “Glas žene” Bihać uputila Federalnom ministarstvu rada i socijalne politike.
U nastavku, Centar za socijalni rad – iako je sud čak, u međuvremenu, zabranio ocu nasilniku da se približava sinu i uspostavlja komunikaciju s njim – ne vraća dijete majci, nego ga ostavlja u okruženju u kome je pod uticajem oca nasilnika. Sa majkom i bratom nasilnika.
Događa se i incident kada direktor Centra – kršeći Zakon o zaštiti od nasilja u porodici – zabranio ulazak u Centar predstavnici “Glasa žene”, koju je žrtva nasilja imenovala kao svoju “osobu od povjerenja”, što joj pomenuti zakon garantuje. Posljedica je bila napad panike kod žrtve, zbog koga je morala intervenisati i Hitna pomoć.
Neodgovornost, neprofesionalnost i nemoralnost Centra, svoju kulminaciju doživljava saopštenjem u kome direktor Centra sve svoje i greške i nezakonite radnje zaposlenika Centra, pravda prebacivanjem odgovornosti na – maloljetno dijete!
“Ova ustanova svojim postupanjem u ovom konretnom slučaju majci nije oduzela njena roditeljska prava, niti otela njeno dijete. Naprotiv “na papiru” su prava njena, ali se ne mogu provesti jer to ne želi dijete.”, navodi se u saopštenju koje predstavlja i cinično dezavuiranje pravne države i kriminalnu zloupotrebu djeteta, kome su ovim činom naneseni teški psihološki ožiljci za čitav život.
Pritom ni riječi o tome otkud dijete uopšte kod nasilnika, kako i zašto je odvojeno od majke, zašto Centar nije promptno reagovao i onemogućio uticaj nasilnika na dijete, zašto dijete nije izmješteno na sigurnu lokaciju, da bi ga se zaštitilo, pružila mu se psihološka pomoć i bilo izloženo posmatranju i, u konačnici, utvrđivanju njegove stvarne slobodne volje.
Zbog višestrukih propusta u radu – kršenja zakona, zloupotrebe položaja i povrede službene dužnosti, povrede osnovnih prava žrtava nasilja, nedostatka stručnosti, integriteta i odgovornosti u radu Centra – “Glas žene” je od nadležnih institucija na lokalnom, kantonalnom i entitetskom nivou zahtjevao hitnu reakciju, vanredni inspekcijski nadzor nad radom Centra, sankcionisanje odgovornih lica, razrješenje direktora zbog ozbiljih povreda zakona i kršenja etičkih standarda, te, izuzeće JU Centar za socijalni rad Bihać iz ovog predmeta i njegovu dodjelu drugom centru.
Nažalost, pokazalo se da sistem ne funkcioniše, da je zbog nedonesenih podzakonskih akata nedavno doneseni zakon koji je trebao da pruži bolju zaštitu žena žrtava nasilja tek “mrtvo slovo na papiru”, zbog čega je nemoguće reagovati sa entitetskog nivoa, a da zbog ličnih ili stranačkih interesa lokalni političari odbijaju da preduzmu išta, ili se pravdajući nenadležnošću ili potpuno ignorišući čitav slučaj i gotovo mjesec dana štrajka glađu u neposrednoj blizini zgrade Gradske uprave.
Zbog toga, niti je Centru oduzeta nadležnost u slučaju za koji sam tvrdi da ga ne može riješiti i da ne zna šta da radi, niti su zaposlenici Centra i direktor sankcionisani zbog svog neprihvatljivog i nezakonitog ponašanja i pomaganja nasilniku umjesto žrtvi nasilja. A niti je neko podnio ostavku ili se bar izvinio žrtvi i organizaciji koja joj pruža pomoć zbog svih dosadašnjih propusta i njihovih ozbiljnih posljedica.
Umjesto svega toga, Centar je, u ponedeljak, 06.10.2025., nakon svih svojih propusta i dvadeset i šesti dan njenog štrajka glađu, umjesto da provede odluke institucija, pozvao Amelu Bećirspahić na “savjetovanje o saniranju porodičnih odnosa”.
Na stranu što je osoba koja je ispred Centra kontaktirala sa Amelom i predstavnicom “Glasa žene”, kao njenom osobom od povjerenja, pokazala pristojnost, razumjevanje i želju da pomogne u okviru svojih skromnih mogućnosti (kako su nam saopštili iz “Glasa”), činjenica je da žrtva porodičnog i institucionalnog nasilja, kojoj je prije 54 dana oduzeto dijete, nije pozvana da bi joj Centar saopštio da je nešto konačno preduzeo ili da joj predloži neko rješenje, koje će uvažavati njena prva, nego da bi joj rekao da oni i dalje nemaju namjeru provesti svoju i odluku suda i da se raspitaju kakvi su njeni, Amelini, planovi (???).
A onda su ženu koja 25 dana štrajka glađu, pozvali da “jednom sedmično” dolazi na savjetovanje u Centar. Na savjetovanje kome i o čemu? Pa savjetovanje, koliko vidimo – i stručno i o funkcionisanju pravne drzave a i psihološko, za razvoj zakržljale empatije – je potrebno Centru, a ne Ameli.
Dakle, status quo. Dvadeset i šesti dan!!! I dvadeset i šestu (hladnu) noć.
(N.N., Odgovorno)
