“Sudeći po (ne)djelovanju institucija, stiče se utisak da je Vareš sve manje dio Bosne i Hercegovine, a sve više suvereni prostor strane kompanije kojoj su, osim mineralnih, prepušteni i svi ostali resursi, uključujući i ljudske. Ako se ovako nastavi, ne bi čudilo da uskoro na ulazu u Vareš osvanu i table: „Granični prijelaz“ i „Dobro došli u Korporativnu republiku Vareš“. Onda će barem biti jasno zašto su institucije Bosne i Hercegovine ostale s druge strane “rampe”” – reakcija je eko aktivista.
„Niko nije otrovan i ništa tamo nije alarmantno. Izmjerene vrijednosti olova u krvi ne prelaze dozvoljene vrijednosti. Pogrešno su interpretirane. Izmjerene su u mikrogramima po litru, a interpretirane po decilitru. Prosječna vrijednost za svih 155 uzoraka u krvi je 3,33, uz prosječnu dob ispitanika 57,14 godina. Niko nije imao specifične uzročne simptome, tako da se ne može govoriti o trovanju, nego o okolišnoj ekspoziciji. Ali treba naglasiti da olova ima svuda oko nas. Ono se akumulira s vremenom u kostima i njegova koncentracija relativno raste starenjem“.
Na ovaj način je profesorica emeritus Medicinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli Nurka Pranjić za portal Tačno.net prokomentarisala rezultate testiranja koncentracije olova u krvi stanovništva Vareša.
To je izazvalo oštru osudu eko aktivisa koji djeluju na području Vareša i u dolini rijeke Krivaje, koji smatraju da se ovim relativizira problem zagađenja i zdravstvene ugroženosti stanovnika Vareša.
“U više navrata je tvrdila da je trovanje olovom stanovništva u Varešu nešto što bismo trebali prihvatiti kao “novo normalno”. Na više puta postavljeno pitanje zbog čega iznosi takve tvrdnje, doktorica Pranjić nije dala jasan odgovor, iako se on može naslutiti. Nadamo se da će svi oni koji su pokušali dati doktorici Pranjić medijski prostor, a posebno joj dodijeliti neku ulogu u ovoj zdravstvenoj krizi, napokon shvatiti koliko je to bila promašena investicija.” – komentar je iz Ekološke udruge “Opstanak” iz Vareša.
Predsjednik Udruge Mirioslav Pejčinović je pred protekli vikend odbio učešće u dijaloškoj emisiji BH radija 1 na temu zdravstvene situacije u Varešu i vršenih testiranja stanovnika na prisustvo olova u krvi, iz razloga što je među učesnicima najavljena i profesorica Pranjić. Iz istog razloga učešće su otkazali i predsjednici Mjesnih zajednica Pržić Mario Mirčić i Daštansko Dino Ahmedović, koji su takođe ogročeni na javne istupe Pranjić.
Međutim, to profesoricu očigledno nije obeshrabrilo da ponovo u javnosti, u emisiji “Aktuelno”, iznese podatke po kojima nema razloga za zabrinutost za zdravlje stanovnika Vareša. Odnosno da među 238 testiranih nije bilo zatrovanih, odnosno akutnog trovanja, te da je u pitanju samo hronična izloženost stanovnika metalima, među kojima je i olovo i da to ne predstavlja poseban zdravstveni problem.
“Granične vrijednosti prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji za djecu su 3,5 mikrograma po dL. Mogu komparirati s rezultatima kod djece u Tuzli, koji se kreću od 1,8 do 3,5 mikrograma po decilitru. Ovdje je važno obratiti pažnju na stare zgrade s oštećenim obojenim fasadama, unutrašnjim prebojima zidova, podovima i kućnom prašinom. Djeci obezbijediti adekvatnu prehranu, kao i higijenu prašine u domovima“, stav je profesorice Nurke Pranjić, koja je i članica Evropske akademije za zdravlje radnika.
Ipak, sa njenim stavovima nisu se složili drugo dvoje učesnika ljekara u emisiji Javnog servisa, internista kardiolog Jasmina Ćoković-Kuburović iz Sarajeva i onkolog hirurg Harun Drljević iz Zenice, koji je i poznati eko aktivista.
Oni su osporili analizu rezultata testiranja u Varešu i njene teze i stavove, izloživši argumente da Pranjić zataškava problem sa određenim ciljem, da je zbog toga izgubila povjerenje, na što je ona doktorki Jasmini Ćoković-Kuburović najavila i tužbu.
“Ljudi su dugotrajno izloženi olovu i drugim teškim metalima, a konkretno ne postoji sigurna ili potrebna količina olova u organizmu, što je verifikovala i Svjetska zdravstvena organizacija. Dok se ne utvrdi uzrok povišene koncetracije olova u krvi stanovnika u blizini jalovišta Rudnika olova cinka i barita u ovom gradu, zdravstvo i nadležni trebaju zatražiti da se zatvori rudnik.” – iznijela je svoj stav dr Jasmina Ćoković-Kuburović.
Ovo je stav i eko aktivista koji od početka se zalažu da se identifikuje i utvrdi izvor zatrovanja, koje dovodi do povišenih koncetracijama olova u krvi Varešaka.
“Šta je veći problem ovdje, da li jalovište u Varešu ili jalove mjere nadležnih da se ovaj problem riješi? Sve je izglednije da od samog jalovišta između naselja Pržića i Daštansko u Varešu veći problem postaju jalove mjere institucija Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Zeničko-dobojskog kantona. Odnosno, mogu li se mjere uopće nazvati jalovim ako zapravo ne postoje? Sudeći po (ne)djelovanju institucija, stiče se utisak da je Vareš sve manje dio Bosne i Hercegovine, a sve više suvereni prostor strane kompanije kojoj su, osim mineralnih, prepušteni i svi ostali resursi, uključujući i ljudske. Ako se ovako nastavi, ne bi čudilo da uskoro na ulazu u Vareš osvanu i table: „Granični prijelaz“ i „Dobro došli u Korporativnu republiku Vareš“. Onda će barem biti jasno zašto su institucije Bosne i Hercegovine ostale s druge strane “rampe”” – reakcija je eko aktivista.
Prema saznanjima eko aktivista, kompanija DPM Metali, koja gazduje rudnikom, uskoro organizuje odlazak vareških općinskih vijećnika u svoj rudnik u Bugarskoj. To je, po njima, neprimjereno, upravo u trenutku kada je Vareš suočen sa ozbiljnom zdravstvenom krizom uzrokovanom trovanjem olovom lokalnog stanovništva.
“Ovakva „studijska putovanja“ ostavljaju dojam pokušaja kupovine političke naklonosti i „pranja“ narušenog imidža, odnosno još jednog primjera „greenwashinga“ kakav se često viđa širom BiH.
Za one koji se prvi put susreću s tim pojmom, „greenwashing“ je praksa kada kompanija, institucija ili organizacija pokušava stvoriti lažni ili pretjerano pozitivan dojam da djeluje ekološki odgovorno, iako njene stvarne aktivnosti imaju značajan negativan utjecaj na okoliš ili zdravlje ljudi. Imali smo sličan primjer prošle godine, kada su vijećnici Općinskog vijeća Kakanj vođeni u rudnik Rupice u Varešu upravo u trenutku kada se planiralo proširenje rudarskih aktivnosti na područje općine Kakanj” – komentar je eko aktivista.
Nadalje, oni smatraju da Vareš očigledno više nije dobar primjer za pokazivanje, pa se sada putovanja organiziraju u Bugarsku. Predlažu da se provjeri gdje se organiziraju posjete za lokalne vijećnike u blizini bugarskog rudnika.
“Možda u Ekvadoru, gdje ova kompanija također posluje. U ovom trenutku kompanija DPM Metali očito procjenjuje da im je potrebna podrška lokalne zajednice, pa je pokušavaju osigurati na već dobro poznat način, organiziranjem posjeta i stvaranjem pozitivnog dojma, umjesto rješavanjem stvarnih problema. Dok se građani Vareša suočavaju sa zdravstvenim posljedicama zagađenja, prioritet i kompaniji i vijećnicima trebalo bi biti hitno i transparentno utvrđivanje uzroka trovanja olovom, utvrđivanje odgovornosti te poduzimanje konkretnih mjera za zaštitu zdravlja stanovništva. Stoga je pitanje za vijećnike Općinskog vijeća Vareš: Hoćete li zaista otići na ovu „ekskurziju“ i hoće li građani Vareša uz sve to još platiti i vaše dnevnice?” – komentar je eko aktivista.
(Lj.Đ., Odgovorno)
