“Analiza je pokazala da osobe sa invaliditetom u ovom gradu, kao i njihove porodice, žive bez sistemske podrške koja bi im omogućila veću samostalnost, ravnopravan pristup obrazovanju, radu i društvenom životu. Umjesto toga, oslanjaju se na sporadične projektne aktivnosti i neformalne oblike pomoći. Istovremeno, postoji institucionalna spremnost i pozitivna praksa u okviru već usvojenih proširenih prava, koja otvara realan prostor za uvođenje personalne asistencije kroz jednostavnu dopunu postojeće odluke” – zaključuju aktivisti.
Ukoliko vlasti Grada Prnjavor na očekivani način sagledaju stanje i potrebe osoba kojima je u njihovom svakodnevnom životu potrebna pomoć drugih, ova lokalna zajednica će podržati proces inkluzije osoba sa invaliditetom u društveni, obrazovni i radni život, te im omogućiti veću samostalnost i kvalitetniji život. Time bi slijedili i primjer Banja Luke, Prijedora i Bijeljine, koji su skupštinskim odlukama već uspostavili usluge personalne asistencije.
Udruženje roditelja djece sa smetnjama u fizičkom i psihičkom razvoju “NEVEN”, UG “Romska djevojka – Romani ćej”, Udruženje roditelja sa četvoro i više djece “4+”, Omladinski centar Prnjavor i Gradska organizacija slijepih Prnjavor su u aprilu ove godine organizovano pokrenuli aktivnosti, te su do sada osigurali podršku i drugih organizacija civilnog društva i građana Prnjavora za priznavanje i uvođenje prava na personalnu asistenciju za osobe sa invaliditetom.
To je potvrđeno i na uličnoj akciji i okruglom stolu, na kojim su aktivisti ovih udruženja dobili i podršku za iniciranje donošenja propisa i akata neophodnih za ostvarivanje prava na personalnu asistenciju u lokalnoj zajednici.
“Nastojaćemo da dobijemo i podršku vlasti za svoju inicijativu, bilo da se dopuni Odluka o proširenim pravima socijalne zaštite u Skupštini Grada Prnjavor, kojom će biti uključena stavka o personalnoj asistenciji ili u drugoj formi, koju izvršne vlasti pripreme i upute Skupštini grada na razmatranje i usvajanje” – informacije su od aktivista pomenutih pet udruženja, koja su pokretači inicijative.
Larisa Kovačević iz UG “Romska djevojka – Romani ćej” pojašnjava da su u pipremi za iniciranje donošenja ovog, za njih veoma važnog akta, sačinili sveobuhvatno istraživanje potreba i trenutnog stanja u oblasti personalne asistencije za osobe sa invaliditetom na području Grada Prnjavor. Kaže da je analiza identifikovala ključne izazove, nedostatke i praznine u postojećem sistemu pružanja usluga personalne asistencije.
“Prikazani nalazi poslužiti će kao osnov za razvoj konkretnih preporuka kojima će se unaprijediti dostupnost, kvalitet i održivost usluga personalne asistencije u Prnjavoru. Time će se podržati proces inkluzije osoba sa invaliditetom u društveni, obrazovni i radni život, te im omogućiti veća samostalnost i kvalitetniji život” – kaže Kovačević.
Inače, početkom 2025. godine, Skupština Grada Prnjavor usvojila je Odluku o proširenim pravima socijalne zaštite koja precizira obim, vrste i iznose sredstava, kao i kriterijume za ostvarivanje dodatnih prava u oblasti socijalne zaštite na području grada. Ova odluka predstavlja lokalni pravni osnov za dodatnu podršku ranjivim kategorijama stanovništva. Proširena prava obuhvataju aktivnosti i mjere usmjerene na ublažavanje posljedica socijalnih potreba građana i porodica koje ne mogu da zadovolje svoje osnovne potrebe kroz postojeća zakonska prava. Među korisnicima ovih prava su osobe sa invaliditetom, djeca sa smetnjama u razvoju, starije osobe bez adekvatne porodične njege, kao i porodice u stanju socijalne potrebe. Za realizaciju ovih prava predviđena su sredstva u Budžetu Grada Prnjavor za 2025. godinu, a njihova primjena je organizovana kroz Centar za socijalni rad Prnjavor.
Iako usluga personalne asistencije nije još uvijek uključena u tu Odluku, zakonski okvir i sama struktura odluke otvaraju mogućnost da se ova usluga uključi kao dopuna postojećim proširenim pravima. Na osnovu iskustava iz gradova kao što su Prijedor, Bijeljina i Banja Luka, aktivisti pokretači inicijative smatraju da je moguće započeti sa pilot programom za 5–10 korisnika, uz procijenjeni godišnji trošak od 40.000 do 60.000 KM. Ova sredstva mogu se obezbijediti kroz kombinovani model finansiranja, iz budžeta Grada i kroz projektne donacije nevladinog sektora.
Po njihovim zamislima, postepeno uvođenje usluge omogućava testiranje lokalnih kapaciteta i identifikaciju konkretnih potreba, izgradnju baze personalnih asistenata kroz saradnju sa Zavodom za zapošljavanje i obrazovnim institucijama, izradu lokalnog pravilnika koji će regulisati kriterijume, procedure i standarde usluge, a zatim i postepenu, ali sistemsku implementaciju koja će dugoročno biti održiva i kvalitetna.
Na taj način, uvjereni su aktivisti, Grad Prnjavor može postati pozitivan primjer lokalne zajednice koja aktivno unapređuje kvalitet života svojih najranjivijih građana, odnosno osoba sa invaliditetom. Kao potvrdu svojih razmišljanja navode sačinjenu analizu koja jasno ukazuje na višestruko izraženu potrebu za uspostavljanjem ove usluge u Prnjavoru.
“Analiza je pokazala da osobe sa invaliditetom u ovom gradu, kao i njihove porodice, žive bez sistemske podrške koja bi im omogućila veću samostalnost, ravnopravan pristup obrazovanju, radu i društvenom životu. Umjesto toga, oslanjaju se na sporadične projektne aktivnosti i neformalne oblike pomoći. Istovremeno, postoji institucionalna spremnost i pozitivna praksa u okviru već usvojenih proširenih prava, koja otvara realan prostor za uvođenje personalne asistencije kroz jednostavnu dopunu postojeće Odluke” – zaključuju aktivisti, koji aktivnosti na iniciranju uvođenja personalne asistencije provode pod motom „Personalna asistencija – podrška koja donosi slobodu“.
(Lj.Đ., Odgovorno)
