Ovi i mnogi drugi protesti u BiH pokazuju zapravo nepovjerenje građana u sistem i institucije. Jer da nije tog nepovjerenja, da građani znaju da institucije rade svoj posao, da će istina biti otkrivena, da će odgovorni biti kažnjeni a sistem reformisan kako bi se spriječilo ponavljanje sličnih slučajeva, razloga za proteste ne bi bilo. No, na žalost… ima ih. I mnogo više nego što je protesta.
Juče, 04.01.2026., na gradskom se trgu u Bihaću okupilo više stotina građana u znak protesta zbog još jedne smrti u BiH koja je, sumnja se, posljedica nemara nadležnih.
22-godišnji mladić Adem Jušić – u gradu poznat kao human i angažovan mladić, koji je volontirao tokom poplava i pomagao unesrećenim porodicama – preminuo je, od teških povreda, koje je kao saputnik, zadobio u saobraćajnoj nesreći koja se desila 1. januara, zbog neblagovremeno mu pružene ljekarske pomoći, u Kantonalnoj bolnici “Dr Irfan Ljubijankić”.
Porodica i prijatelji, naime, smatraju da je reakcija ljekara bila spora i neadekvatna, da se Ademu moglo pomoći da ljekari nisu kasnili, odnosno, da je dežurni ljekar bio u bolnici, te poručili da se ovaj slučaj neće zataškati.
“Ja sam u šest sati otišao da vidim šta je sa Ademom. Rekli su da je sve u redu. Drugi put u devet ujutro sam došao, zatekao Adema kako se krivi na krevetu, jauče, govori “gdje je doktor”. Nije ga bilo, i sestra je rekla da ga nema. Niko ništa poduzeo nije, doktor gdje je bio – ne znam. Gdje je bio, on zna. Ademu niko pomogao nije. Krivio se na krevetu, nije mogao disati. Doktora bilo nije.”. rekao je na protestima jedan Ademov prijatelj.
Iz bolnice su, ovim povodom, kratko izjavili da će se oglasiti nakon nalaza obdukcije, te su pozvali MUP i Tužilaštvo da se uključe i ispitaju sve okolnosti.
Organizatori protesta su upozorili da ovo nije jedina sporna situacija vezana za rad Kantonalne bolnice, podsjetivši i na slučajeve smrti Azre Bećirspahić i njene bebe, kao i na slučaj nestanka pacijenta iz bolnice.
“Mora se stati ovome u kraj”, izjavila je majka preminulog mladića, pozivajući okupljene građane da istraju skupa u borbi za pravdu i da se više nikada ne desi što se desilo njoj.
“Znamo istinu, imamo je. Neka se krivac izjasni šta je uradio i zašto. Ima policija, sudovi, tužilaštvo i ostali koji će se time pozabaviti.”
No, ovi i mnogi drugi protesti u BiH pokazuju zapravo nepovjerenje građana u sistem i institucije. Jer da nije tog nepovjerenja, da građani znaju da institucije rade svoj posao, da će istina biti otkrivena, da će odgovorni biti kažnjeni a sistem reformisan kako bi se spriječilo ponavljanje sličnih slučajeva, razloga za proteste ne bi bilo. No, na žalost… ima ih. I mnogo više nego što je protesta.
(N.N., Odgovorno)
