Udruženja građana DON Prijedor, Topeer Doboj i Stop mobbing Trebinje već mjesecima rade na skretanju pažnje na ovu temu. Cilj je da se u lokalnim zajednicama obezbijedi stalna i sistemska usluga pomoći u kući – prije svega za stare, bolesne i osobe sa invaliditetom koje žive same ili u domaćinstvima u kojima im nema ko pomoći.
Stotine starijih i bolesnih osoba u Republici Srpskoj danas žive same, bez podrške koja im je svakodnevno potrebna. Iako zakoni prepoznaju pravo na pomoć i njegu u kući, ova usluga u praksi nije dostupna u većini lokalnih zajednica.
Udruženja građana DON Prijedor, Topeer Doboj i Stop mobbing Trebinje već mjesecima rade na skretanju pažnje na ovu temu. Cilj je da se u lokalnim zajednicama obezbijedi stalna i sistemska usluga pomoći u kući – prije svega za stare, bolesne i osobe sa invaliditetom koje žive same ili u domaćinstvima u kojima im nema ko pomoći. Obišli su više opština i gradova, poput Prijedora, Kozarske Dubice, Novog Grada, Doboja, Nevesinja i Gacka, gdje su održali ulične akcije i informisali građane i građanke o aktivnostima koje provode i pozvali ih da potpišu inicijativu za ostvarivanje ovog osnovnog socijalnog prava.
„Uputili smo i poziv za sastanak prema Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske gdje bismo im prezentovali Inicijativu za izmjene i dopune Pravilnika o ostvarivanju prava na pomoć i njegu u kući u Republici Srpskoj i zajedno došli do najkvalitetnijeg modela koji će biti primjenjiv u praksi. Usluga Pomoći u kući je neophodna kako bi se starijim osobama, osobama s invaliditetom i drugim ranjivim grupama omogućio dostojanstven život u sopstvenom domu, uz adekvatnu njegu, podršku i zaštitu. Ujedno, ova usluga značajno rasterećuje zdravstveni i socijalni sistem, omogućavajući kvalitetniju raspodjelu resursa. Uvjereni smo da Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite dijeli naše uvjerenje o važnosti ove teme i da ćemo zajednički napraviti korake ka izgradnji humanijeg, dostupnijeg i odgovornijeg sistema socijalne zaštite“, naveli su iz Udruženja građana “DON” iz Prijedora.
Iz lokalnih zajednica pristižu signali podrške. Centar za socijalni rad Prijedor pružio je podršku uvođenju gerontodomaćica i uređenju lokalnih pravilnika. Podršku inicijativi je dala i direktorica Centra za socijalni rad Kozarska Dubica, koja je potpisala pismo podrške kampanji, ističući važnost konkretne pomoći starijim i nemoćnim sugrađanima. U Novom Gradu, direktorica Centra za socijalni rad naglasila je potrebu izrade socijalnog mapiranja za svaku lokalnu zajednicu da bi se ustanovila stvarna potreba.
Pravni okvir postoji, ali nedostaje primjena. Postojeći zakoni u Republici Srpskoj već prepoznaju pravo na ovu vrstu podrške. Međutim, prema riječima Dobroslava Šarovića, pravnika u penziji, praksa je drugačija:
“Mislim da bi bilo dobro da se sprovodi zakon. Jasan je, sve je normalno, ali međutim, nije normalno da se to ne poštuje. Iako zakon predviđa pomoć za starije osobe koje ne mogu same da funkcionišu, u mnogim opštinama ta usluga nije zaživjela, resursi nedostaju, odgovornost se prebacuje, a vrijeme prolazi. Oni koji su najugroženiji, prepušteni su sami sebi. I ja sam penzioner i znam. S godinama sve to dolazi, bolest je neminovna. Znam dosta slučajeva da ljudi nisu u stanju, sami su u kući, nemaju djeca ili su djeca vani, tako da je to stvarno veliki problem.”
On dodaje da je alternativa kućnoj njezi dom za starije osobe, ali se pita da li to po karakteru, psihološkom stanju i naravno finansijskim prilikama odgovara penzionerima u Republici Srpskoj?
“Znajući mentalitet našeg naroda, oni vole u kući da je to sve. Mali je broj ljudi koji mogu da podnesu sve troškove koji su potrebni da se izdvoje. Ja sam za to da se stvarno ljudima omogući da u svojoj kući, u svom ambijentu, dobiju njegu koja je potrebna. Pa to je bolje i za društvo i za državu.”
Dodatno, uključili su se i zdravstveni radnici koji poručuju da je njega u kući važna i za pacijente i za osoblje. Naglašavaju da starijim osobama najviše odgovara da ostanu u poznatom okruženju, te da im je potrebna podrška koja je prilagođena njihovim stvarnim potrebama – kako medicinskim, tako i psihosocijalnim.
“Na tome treba svakodnevno raditi, nastojati da se inicijativa usvoji i da se realizuje onako kako bi to bilo najbolje za pacijenta i za osoblje koje pristupa starim licima u kućne posjete. Moj neki lični stav je da starija lica treba ipak da ostanu u svojim domovima ako je to ikako moguće jer je to njima jako bitno. Kada odu u staračke domove, nekako su odvojeni od svoje porodice, od svojih prijatelja, komšija, ljudi na koje su navikli, a dosta ljudi ni nema tu finansijsku mogućnost da idu u staračke domove”, naglašava Nina Radić, glavna medicinska sestra Doma zdravlja u Trebinju.
U narednom periodu, udruženja nastavljaju sa prikupljanjem podrške i razgovorima s institucijama kako bi se stvorili uslovi da ova usluga postane dostupna svima kojima je potrebna.
(S.Ž., Odgovorno)
