U nikad denacifikovanim postkonfliktnim društvima, principijelno se baviti kulturom sjećanja i suprotstavljati vladajućim nacionalističkim narativima, koji često ignorišu istinu, argumente, sudske presude i nemaju elementarno saosjećanje za “tuđe žrtve”, a pritom su uvijek spremni manjak argumenata nadoknađivati govorom mržnje i nasiljem prema neistomišljenicima, visokomoralan je čin, koji često podrazumijeva i hrabrost. Takvi pojedinci i grupe savjest su kolektiviteta iz kojih djeluju i krhka nada u bolju budućnost. U takve spadaju i aktivisti banjalučke organizacije “Oštra Nula”, koji su u svom radu izloženi raznim pritiscima, targetiranju, diskvalifikacijama, uvredama, medijskom linču i klevetama. Koji ističu da “Sjećanje na civilne žrtve ne smije biti predmet političke trgovine niti selektivnog pamćenja.”. A čiju nedavnu objavu na društvenim mrežama u nastavku prenosimo u cjelosti.
Od početka jula se desilo više događaja važnih za kulturu sjećanja.
Naša namjera sa objavama u kojima govorimo o žrtvama ratova devedesetih je da pružimo što objektivniji pogled na problematične događaje i time potiremo etno-nacionalističke narative koji su zadnjih godina sve jači.
Kada naše objave dođu do širokog auditorijuma, nepogrješivo znamo da će biti komentara punih govora mržnje.
U istoj sekciji komentara se nađu oni koji poriču genocid u Srebrenici i koji čitavu naciju nazivaju genocidnom…
U komentarima su oni koji misle da treba ubiti ove druge i ovi drugi koji to isto žele ovim prvima.
Svi ovi komentari su simptom jednog nezrelog, needukovanog, nezadovoljnog i bijesnog društva.
Ovo su simptomi društva koje nije imalo priliku da prevaziđe mržnju ratova devedesetih, društva koje i dalje razmišlja u istim okvirima kao prije trideset godina.
Da li se zaista 30 godina kasnije ljudi zahvaljuju Ratku Mladiću i Naseru Oriću?
Ako vjerujete u ove radikalske i generalno etno-nacionalističke i ratnohuškačke narative – pali ste na propagandu koja je na Balkanu aktuelna već decenijama.
Oni koji potpiruju mržnju, ne žele o žrtvama da govore objektivno i poriču sve žrtve koje nisu njihove, ne žele da ovaj region ikad izađe iz ratovanja.
Žele da budete spremni da ubijete i poginete zarad lažnih ideala.
Oni koji žele rat, ne žele da rat ikada prestane i spremni su da se drže istih narativa još mnogo decenija, dok god njihove ideje ne upale i oni se obogate – još više.
Mi ovdje pričamo o svim žrtvama, ne pravimo od ratovanja “sport” i takmičenje u patnji i žalosti.
Mi želimo da se narod osvijesti i shvati da su za žrtve krivi političari koje uporno loše biramo.
(Odgovorno)
