Udruženje „Budi mi prijatelj“ već mjesecima kroz svoju kampanju provodi brojne aktivnosti kako bi Inkluzivni centar, prvi takve vrste, bio otvoren u Jablanici
Biti roditelj ili član obitelji djeteta s poteškoćama u razvoju nije nimalo lagano. Dodatno je teško ako živite u mjestu u kojem ne postoji nikakva vrsta inkluzivnog centra. Kako je voziti satima da biste dijete s poteškoćama odvezli u obrazovnu i/ili edukativnu ustanovu, a pri tom dobije, primjerice, epileptični napad, jedino znaju roditelji koji su to proživjeli ili proživljavaju iz dana u dan. Onaj tko se s tim nije susreo, teško da može pojmiti koliku snagu, energiju, strpljenje i požrtvovnost iziskuju takvi poduhvati. Zašto onda ne olakšati svakodnevicu, ili bar to pokušati, onima koji kroz takve sitacije prolaze godinama?
Na dobrom je tragu Udruženje „Budi mi prijatelj“ koje već mjesecima kroz svoju kampanju provodi brojne aktivnosti kako bi Inkluzivni centar, prvi takve vrste, bio otvoren u Jablanici. Nakon što im je Općina dodijelila prostor, te ih uvrstila u općinski budžet za tekuću godinu, izdvojivši 20.000 KM za uspostavu i funkcioniranje Inkluzivnog centra, uslijedile su pripremne aktivnosti za renoviranje i opremanje Centra. Teško je izmjeriti ushićenje i zadovoljstvo koje pokazuju roditelji i članovi obitelji jer više neće biti primorani svoje mališane s poteškoćama gotovo svakodnevno voziti iz Jablanice u Mostar, Sarajevo ili Konjic. Za Senadu Bašić proteklih 12 godina ponedjeljci su posebno teški. Ona i suprug se redovito organiziraju da jedno od njih ponedjeljkom ne ide na posao kako bi mogli sina s problemima iz spektra autizma odvesti u Mostar gdje bi ostajao do petka. „Otvaranje Centra u Jablanici donijelo bi puno dobroga jer bi dijete imalo neku obavezu svaki dan. Osim toga, Centar nam je blizu, ne bismo se iscrpljivali predugim vožnjama. Ne mogu vam opisati koliko bi to olakšalo i roditeljima, kao i djeci. Mi smo vozili po svim vremenskim uslovima, a da ne pričam kako smo se svi osjećali kad bismo Irhada ostavili u Mostaru ponedjeljkom i petkom išli po njega. Uvijek ste u nekom strahu kada zazvoni telefon. Pitate se šta se desilo, a s obzirom da on ima napade epilepsije, stalno smo pod stresom i u nekoj neizvjesnoj situaciji jer razmišljamo je li se nešto desilo. A kad se Centar otvori, blizu je sve. Čak i ako se nešto desi, tu ste za minut-dva i tako bi bilo puno lakše“, pojašnjava Senada Bašić.
Jedan od najvećih problema s kojima se veliki broj obitelji djece s poteškoćama suočava jeste nemogućnost rada jer barem jedan roditelj treba cijeli dan paziti na dijete. Zbog toga mnogi ostaju bez posla što dodatno otežava i financijsku situaciju. Sumeja Husrep ima brata iz autističnog sprektra koji je u adolescentskom dobu. Iako veoma mlada, Sumeya veoma dobro razumije sve probleme kroz koje prolaze roditelji ali i obitelji općenito koji imaju člana s poteškoćama. Svjesna je koliko bi otvaranje Inkluzivnog centra u njenoj sredini olakšao život njenoj obitelji: „Realizovanje ove ideje i otvaranje Centra u Jablanici, puno bi doprinjelo mojoj majki i meni. Za tih par sati koje bi moj brat proveo u Centru, nas bismo dvije mogle raditi i privređivati, a brat bi bio okružen stručnim ljudima i bio bi sretniji, kao i mi, ali i cijela zajednica“.
Optimistično je što roditeljima i članovima Udruženja „Budi mi prijatelj“ redovito i kontinuirano javnu podršku pružaju brojni prijatelji i javne osobe iz različith sfera života. Jedna od tih osoba je i glumac Mario Drmać koji je poručio: „Kao glumac, osoba iz kulture koja briše granice među ljudima, ruši predrasude i promovira dobre ideje, želim dati podršku dobrim idejama. U ovom konkretnom slučaju – aktivnostima Udruženja ‘Budi mi prijatelj’ iz Jablanice. To je Udruženje za podršku djeci s poteškoćama u razvoju koje nastoji da se što prije u tom gradu otvori prvi Inkluzivni centar. Zajedno do inkluzije možemo učiniti mnogo“.
Nije rijetkost da podršku, čak i novčanu ili u građevinskom materijalu pružaju iz različitih firmi i kompanija. Osim takvih primjera ljudi plemenita srca, aktiviran je i humanitarni broj 090 292 012 putem kojeg svi voljni mogu donirati 3 KM. Uz Udruženje „Budi mi prijatelj“, od početka priče koju su pokrenuli, stoji i Društvo dobrovoljnih darivatelja krvi Hidroelektrane na Neretvi iz Jablanice, a njihov predstavnik Miralem Macić poručuje da njihova podrška neće prestati: „Nadam se da će korisnici tog Centra kroz stručne radionice i edukaciju, kroz rad s logopedom i psihologom steći adekvatno obrazovanje, a samim tim i olakšati svojim porodicama probleme s kojima se susreću“.
I opravo je to cilj otvaranja Inkluzivnog centra – da bi djeca s poteškoćama svakodnevno imala priliku raditi sa stručnim osobljem: logopetom, defektologom, psihologom koji će im omogućiti razvoj, napredak ali i druženje. Za to vrijeme će se roditelji i drugi članovi obitelji moći posvetiti obavezama koje do sada nisu bili u mogućnosti realizirati.
(I.V., Odgovorno)
