“Društvo koje šuti na digitalno nasilje – sutra šuti i na fizičko nasilje. Nasilje nad ženama ne počinje udarcem, ono počinje riječima!”
Digitalno nasilje je planetarni problem, kome se ne nalazi rješenje, prije svega zbog toga što se ono ne želi naći, odnosno što neko dobro zarađuje na njemu i što se vremenom govor mržnje “normalizovao” i u javnom prostoru i političkom životu. Nedavno je Donald Tramp, braneći američke korporacije koje se neodgovorno bogate na stimulisanju zločina (što digitalno nasilje i govor mržnje jesu!) i širenju laži, uveo sankcije za nekoliko evropskih aktivista koji se bore protiv online zlostavljanja i laži na internetu, te bivšeg komesara EU, koga se smatra jednim od arhitekata Akta o digitalnim uslugama, zakona koji reguliše onlajn platforme aktivne u EU, usvojenog od strane Evropskog parlamenta, kako bi se pokušalo spriječiti da internet ne (p)ostane prostor bez zakona.
U BiH on to još uvijek jeste. I nevini građani su nezaštićeni a država bez sposobnosti, volje i mogućnosti da se obračuna sa digitalnim zločincima, što glorifikatori stravičnih ubistava žena i akteri mizoginih ispada, npr., svakako jesu.
Iako je situacija gotovo beznadežna a svako ko se pokuša usprotiviti nasilju na internetu i sam sebe postavlja za metu nasilnicima, postoje i oni koji hrabro dižu glas protiv tog zla. I koji su, često, i sami bili žrtve ili već branili žrtve.
Među njima je i organizacija “Glas žene” iz Bihaća, koja je ovih dana, upozorivši da “digitalno nasilje nije mišljenje”, reagovala saopštenjem koje prenosimo u nastavku.
“Na društvenim mrežama i online portalima svakodnevno svjedočimo govoru mržnje, prijetnjama, psovkama i brutalnim napadima na žene – majke, supruge, kćerke – koje se javno linčuju bez ikakve odgovornosti.
U posljednjim komentarima na pojedinim portalima i stranicama pojavljuju se izrazi poput:
„pi.. mu materina“, „jm joj“, „nek’ joj se desi“ i slične uvrede i prijetnje upućene majci jednog momka, i to zbog okolnosti koje su isključivo predmet rada nadležnih institucija.
Organizacija Glas žene Bihać jasno poručuje:
– Ne prejudiciramo ničiju krivicu.
– Ne donosimo presude umjesto institucija.
– Ali nećemo šutjeti na digitalno nasilje.
Ovo nije sloboda govora.
Ovo nije mišljenje.
Ovo je nasilje.
Digitalno nasilje ostavlja stvarne posljedice – strah, anksioznost, retraumatizaciju, povlačenje iz javnog prostora, ali i ozbiljne sigurnosne rizike.
Riječi nisu bezazlene. One često postaju uvod u fizičko nasilje.
Posebnu odgovornost snose portali i administratori stranica koji:
– dozvoljavaju objavu prijetnji, psovki i govora mržnje,
– ne uklanjaju takve komentare,
– ne prijavljuju ih nadležnim institucijama.
Posebno opasne nasilne izjave su “hadžijin zakon i odležat” čime se poziva na najekstreminiji oblik nasilja . Ovakve izjave pojedinaca normalizuju između ostalog i femicid i potičinu na ubijanje žena.
Portali nisu pasivni posmatrači. Oni imaju zakonsku i moralnu odgovornost da spriječe širenje nasilja, naročito kada je ono usmjereno prema ženama.
Moderacija sadržaja nije cenzura – ona je zaštita ljudskih prava.
Pozivamo medije i portale da:
– hitno uklanjaju nasilne i prijeteće komentare,
– blokiraju korisnike koji šire govor mržnje,
– prijavljuju prijetnje nadležnim organima.
Pozivamo građane i građanke da:
– ne učestvuju u digitalnom linču,
– prijavljuju nasilne komentare,
– ne normalizuju govor mržnje i nasilja.
Društvo koje šuti na digitalno nasilje – sutra šuti i na fizičko nasilje.
Nasilje nad ženama ne počinje udarcem, ono počinje riječima!
(Odgovorno)
