Tokom tri dana trajanja Foruma, fokus je bio na panel diskusijama o feminističkom otporu, solidarnosti i mirovnom djelovanju žena, te, o zajedničkim izazovima i perspektivama
U Tuzli je, proteklog vikenda, u organizaciji udruženja “Ženska vizija”, održan „Feministički forum otpora i solidarnosti” – koji je okupio žene iz BiH i regiona koje već godinama djeluju na polju mirovnog i feminističkog aktivizma i borbe za ljudska prava, s ciljem da kroz dijalog, razmjenu iskustava i zajedničke strategije jačaju ženski glas u borbi za pravdu, mir i rodnu ravnopravnost.
Tokom tri dana trajanja Foruma, fokus je bio na panel diskusijama o feminističkom otporu, solidarnosti i mirovnom djelovanju žena, te, o zajedničkim izazovima i perspektivama
Prvi dan diskutovalo se na temu “Žene, mir i sigurnost – Pronositeljice mira i pomirenja”. Drugi dan teme su bile “Antirodni pokreti i politike – Koliko kasnimo sa otporom?”, te, “Rodno zasnovano nasilje – Ni sigurne ni zaštićene, ali odlučne da se borimo”. Posljednji dan bio je posvećen mladima i budućnosti, odnosno temi “Novi val aktivizma iz pozicije mladih”.
Amila Hajvaz predsjednica udruženja “Ženska vizija”, istakla je da su ovakvi događaji prostor za dijalog, podršku i kreiranje zajedničkih strategija žena koje se ne mire sa nepravdom.
“Govorimo o temama koje su nama kao feministkinjama, kao mirovnjakima, kao aktivistkinjama jako važne. Govorimo o problemima s kojim se susrećemo.”
Moglo bi se reći da je ključni cilj Foruma bio raditi na iznalaženju odgovora na pitanje: “Kako zajedno solidarno da pružimo otpor?”
Zanimljivo je da je Tuzla prije tri godine, takođe u oktobru, bila domaćin prva eko-feminističke konferencije, na kojoj su ekološke aktivistice i feministice iz raznih krajeva Bosne i Hercegovine (iz Tuzle, Bijeljine, Sarajeva, Mostara, Jablanice, Banjaluke, Prijedora, Kruščice, Kozarca, Kaknja i Travnika) okupile kako bi razgovarale o uspostavljanju jedinstvene eko-feminističke platforme za borbu protiv ekološkog nasilja.
Tada je istaknuto da su žene najčešće bile te koje su pokrenule borbu za bosansko-hercegovačke rijeke, šume, zrak i tlo I u toj borbi pobjeđivale. Na taj način su se istakle kao liderice svojih zajednica i pridonijele jednakosti žena u društvu, objedinjavajući ekološke i feminističke ciljeve.
Učesnici Konferencije osudili su krađu prirodnih resursa, patrijarhalno nasilje, svođenje ljudi i prirode na nivou robe, sve oblike nejednakosti, te, stalno osiromašenje društva putem nasilja.
(T.H., Odgovorno)
