Kao i druga javna preduzeća i ustanove u BiH, i u ona povezana sa eksploatacijom šumskog blaga plijen su “stranačkih interesa” (što je često tek eufemizam za notornu pljačku) umjesto resurs za ekonomski razvoj.
Transparency International u BiH, juče, 24.02., u Bihaću, organizovao konferenciju „Kantonalni zakoni o šumama: Između reforme i EUDR zahtjeva“, na kojoj je iznio nekoliko ozbiljnih upozorenja u vezi sa šumskim bogatstvom USK i BiH u cjelini.
Prvo je da trenutna praksa dugoročno vodi ka uništavanju ovog resursa.
Naime, dok se planovi sječe ispunjavaju u visokom procentu, čak i blizu 100%, obnova šuma se realizuje u procentu ispod 50%. To se dešava zbog toga što javna preduzeća, koja su uglavnom pod političkom, tj. kontrolom vladajućih stranaka, kratkovido, prioritet daju kratkoročnoj finansijskoj koristi nad biološkom održivošću. Dok, pritom, kanton, zbog zastarjelog obračuna naknada gubi milionske iznose.
Ovakva praksa, upozoravaju iz Transparencyja, ne samo da devastira šume, već Bosnu i Hercegovinu dovodi u realnu opasnost od gubitka tržišta Evropske unije.
Nove EU regulative, naime, čije se stupanje na snagu očekuje krajem 2026. godine, zahtijeva da za svaki proizvod od drveta posjeduje precizne geolokacijske koordinate (WGS84) parcele s koje drvo potiče, kao i dokaz da na tom mjestu nije bilo degradacije šume nakon 2020. godine. Ovaj zahtjev sa zakonske, tehničke i operativne strane kod nas nije moguće ispuniti što izvoz drveta iz Bosne i Hercegovine u EU dovodi pod znak pitanja čime je ugrožen cijeli sektor šumarstva.
“Domaći izvoznici se suočavaju s operativnim rizikom jer, bez jedinstvenog informacionog sistema, ne mogu partnerima u EU dostaviti validne podatke o porijeklu. Ako BiH bude klasifikovana kao zemlja ‘visokog rizika’ zbog korupcije i nedostatka podataka, naši kamioni će prolaziti rigorozne kontrole, što prijeti gašenjem radnih mjesta u drvnoj industriji,” istakao je prof. dr. Dženan Bećirović sa Šumarskog fakulteta u Sarajevu, koji je upozorio da trenutna fragmentiranost sektora, gdje FBiH nema zakon o šumama, a kantoni imaju neujednačene propise i nepovezane informacione sisteme, onemogućava ispunjavanje ovih uslova.
Ovim je, ponovo aktuelizirana neophodnost donošenja zakona o šumama na Federalnom nivou i okončanja 16-godišnje anarhije u ovom sektoru – ilegalne sječe ogromnih količina drvne mase i uzurpacije državnog šumskog zemljišta, izostanka ulaganja u biološku obnovu šuma i nepostojanja niza prijeko potrebnih pravilnika poput onog koji se odnosi na zaštitu šuma od požara.
Federacija BiH, podsjetimo, nama zakon koji reguliše oblast šumarstva od 27.11.2009. godine, kada je dotadašnji stavljen van snage presudom Ustavnog suda Federacije BiH, zbog svoje neusaglašenosti sa Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi i Zakonom o principima lokalne samouprave u Federaciji BiH, te su naložene njegove izmjene. Koje Parlament FBiH, međutim, zbog opstrukcija unutar vlasti, do danas nije usvojio. Zakona nema ni Hercegovačko-Neretvanski kanton, a u ostalim kantonima su neusaglašeni i zahtjevaju izmjene.
Transparency International u BiH je, početkom 2025., objavio studiju u kojoj ponudio analizu dugogodišnjeg pravnog vakuuma u oblasti šumarstva u Federaciji BiH i pregled pravnih, ekoloških, ekonomskih i društvenih posljedica istog. Posebno istakavši nekontrolisanu eksploataciju šumskih resursa, višemilionska gubitke, te degradacija povjerenja građana u institucije.
Na konferenciji u Bihaću poseban fokus stavljen je na stanje u Unsko-sanskom kantonu pa je tako analiza TI BiH pokazala da je ŠPD “Unsko-sanske šume”, u 2023. godini, realizovalo plan sječe sa 98%, dok je realizacija plana pošumljavanja iznosila svega 41%.
Takođe, ukazano je na problematičan obračun naknada za korištenje šuma. USK naplaćuje naknadu od 9% na osnovicu cijene drveta “na panju”, dok se u Republici Srpskoj naplaćuje 10% na veću osnovicu (kamionski put). Zbog ovakvih razlika u obračunu i nepostojanja federalnog zakona, u cijeloj Federaciji BiH se prikupi tri puta manje prihoda od šumskih naknada u odnosu na Republiku Srpsku (oko 15,8 miliona KM u FBiH, naspram 48,4 miliona KM u RS u 2023. godini), iako je obim sječe gotovo identičan.
Kao i druga javna preduzeća i ustanove u BiH, i u ona povezana sa eksploatacijom šumskog blaga plijen su stranačkih interesa (što je često tek eufemizam za notornu pljačku) umjesto resurs za ekonomski razvoj.
TI BiH je iznio podatak da je 88% direktora šumskih preduzeća u BiH “politički povezano”.
Na samoj konferenciji imali smo prilično neočekivanu reakciju političara. Umjesto uobičajenog, toliko puta viđenog, negiranja svima vidljive istine i uvređene reakcije i napada na nevladin sektor, suočili smo se sa bespogovornim prihvatanjem iznesenih podataka i konstruktivnim stavom.
Mustafa Ružnić, premijer USK, naime, je podvukao da su podaci o političkom uticaju na sektor šumarstva nedvosmisleni i predstavljaju jasan poziv na ozbiljno djelovanje.
„Krajnje je vrijeme da se okrenemo struci i da se upravljanje šumom stavi u funkciju njene održivosti a ne eksploatacije. Zbog toga EUDR treba da shvatimo kao priliku, a ne kao prijetnju“, naveo je.
Ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva u Vladi Unsko-sanskog kantona Edvin Alijanović, nadovezujući se na premijerov pozitivizam, podsjetio da šume čine oko 54 % teritorije Unsko-sanskog kantona, da predstavljaju najveći resurs kantona i da se prema njima mora odnositi odgovorno i transparentno. Te, da Kanton ima važeći zakon još od 2012. godine, ali da su nove izmjene neophodne. I da su već u pripremi.
“Sa skupa su upućene preporuke za hitno usvajanje usklađenih propisa a naročito novog Zakona o šumama USK koji će omogućiti digitalizaciju i sljedivost drveta, depolitizaciju upravljačkih struktura u javnim preduzećima te jasnu nadležnost po pitanju čuvanja šuma i kontrolu namjenskog trošenja sredstava za obnovu šuma, kako bi se spriječila dalja devastacija ovog resursa i osigurao opstanak izvoza.”, naveli su iz Transparency Internationala.
(T.H., Odgovorno)
