„Kada institucije zataje, a interesi se previše približe prirodi, građani ustaju. I Ozren sada stoji kao simbol te borbe. Ne zahvaljujući, nego uprkos Borisu Jeriniću,“ poručila je Emina Veljović, izvršna direktorica Resursnog Aarhus centra u BiH, u saopštenju za javnost ove organizacije, koje, u nastavku, prenosimo u cjelosti.
Priroda ima čudne načine da se odbrani, ali ponekad je ironična do kraja. Ozren, planina koju su godinama pokušavali pretvoriti u rudnik profita sada je proglašena zaštićenim područjem. A predlagač te odluke? Gradonačelnik Doboja, Boris Jerinić. Da, isti onaj koji je još donedavno podržavao projekte istraživanja rude, ohrabrivao narative protiv građanskih aktivista i ponašao se kao glasnogovornik interesa rudarskih lobija.
Planina Ozren, dugo na meti rudarskih interesa, krajem aprila ove godine je proglašena zaštićenim područjem. Skupština Grada Doboja jednoglasno je usvojila prijedlog gradonačelnika Borisa Jerinića, što na prvi pogled može izgledati kao značajan korak ka očuvanju prirode. Međutim, dodijeljeni šesti stepen zaštite prema klasifikaciji Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN) predstavlja najniži nivo i ne osigurava potpunu zaštitu ove planine koja obiluje prirodnim i kulturnim vrijednostima. Ipak, ovaj potez se može tumačiti kao pozitivan pomak u željenom pravcu.
Predstavnici Ekološkog udruženja “Gostilj Ozrena“ i Ekološkog udruženja “Ozrenski studenac“, uz pravnu pomoć Aarhus centara u BiH, su ranije uputili krivičnu prijavu protiv Jerinića, ne samo zbog direktne podrške geološkim istraživanjima u srcu Ozrena, već i zbog političkog huškanja na aktiviste koji su se usudili reći “ne” eksploataciji planine. Aktivisti su bili meta javnog linča, a građani/ke Doboja su godinama tražili da ih se čuje. I kada su konačno progovorili kroz krivičnu prijavu, čini se da je gradonačelnik, u strahu od odgovornosti, gubitka političkih poena ili nečeg trećeg naglo promijenio mišljenje.
Proglašenje Ozrena zaštićenim područjem, po njegovom prijedlogu, zvuči kao politički manevar za čišćenje biografije, a ne kao stvarna briga za prirodu. Ako je Ozren sada zaštićen, to nije zahvaljujući političarima koji su ga htjeli eksploatisati, već uprkos njima. To je rezultat pritiska građana, pravnog rada aktivista i jasne poruke da priroda nije na prodaju.
„Iako je odluka gradonačelnika Jerinića i Skupštine grada Doboja rezultat pritiska javnosti i komplikovanog političkog trenutka, ona je ipak potvrda značaja učešća mještana Ozrena na javnim tribinama i protestima. Poruka koju šaljemo na ovaj način već četiri godine kao i naša pravna borba konačno je stigla gdje treba i donosi rezultate. Međutim, ovo je tek prvi mali korak ka željenom nivou zaštite planine Ozren. Očekujemo da će i opština Petrovo slijediti odluku grada Doboja, a naš krajnji cilj je zaštita Ozrena na nivou nacionalnog parka kako je i predviđeno važećim Prostornim planom Republike Srpske, kao i adekvatno gazdovanje budućim zaštićenim područjem,“ poručio je Zoran Poljašević, predstavnik ekološkog udruženja “Ozrenski studenac“.
Prema riječima gradonačelnika Jerinića, usvojena odluka predstavlja potez u korist kako lokalne zajednice, tako i Republike Srpske, te bi, prema njegovom mišljenju, trebala zaustaviti širenje dezinformacija o navodnim namjerama da se naruši biodiverzitet tog kraja. S druge strane, ekološki aktivisti upozoravaju da prava i efikasna zaštita planine Ozren zahtijeva saradnju i učešće i drugih opština koje se nalaze na njenom području, poput opštine Petrovo, kako bi se osigurala integralna zaštita planine.
„Kada institucije zataje, a interesi se previše približe prirodi, građani ustaju. I Ozren sada stoji kao simbol te borbe. Ne zahvaljujući, nego uprkos Borisu Jeriniću,“ poručila je Emina Veljović, izvršna direktorica Resursnog Aarhus centra u BiH.
(Odgovorno)
