“Danas u Hercegbosanskoj županiji (Kantonu 10) postoji činjenično stanje koje ukazuje na veliku vjerovatnoću visokog stepena devastacije predmetnog područja ukoliko se realizuju svi zamišljeni, odnosno odlukama kantonalne Vlade dozvoljeni projekti. Prisutan je i rastući otpor lokalnih zajednica nezadovoljnih nedovoljnom transparentnošću i njihovim uključivanjem u procesima planiranja i dodjeljivanja dozvola i koncesija za vjetroelektrane u njihovim lokalnim zajednicama.”, navodi se u tekstu Centra za životnu sredinu, kreiranom kroz projekt Green Agenda Navigator koji finansijski podržava Evropska unija, a koji u nastavku prenosimo u cjelosti.
Poznato je da po standardnoj definiciji, energija vjetra važi za obnovljivi izvor energije, te da su vjetroelektrane uveliko u primjeni u evropskim državama poput Njemačke, Danske i oko 136 drugih država širom svijeta. Zbog činjenice da tokom proizvodnje električne energije iz vjetra ne dolazi do direktnog sagorijevanja fosilnih goriva, vjetroelektrane se uglavnom smatraju ekološki prihvatljivim rješenjem za savremene energetske potrebe i energetsku tranziciju, pa smo tako u 2025. godini širom svijeta imali oko 1300 GW instaliranih vjetroelektrana, a taj broj je samo u toj godini porastao za 165 GW u trenutku izlaska Globalnog izvještaja o energiji iz vjetra (Global Wind Report 2026).
Ipak, iako imaju svoje prednosti, potrebno je sagledati i njihove moguće negativne posljedice po životnu sredinu i ljude. Izgradnja, rad, održavanje i dekomisija vjetroelektrana može imati značajan uticaj na prirodna staništa, biljni i životinjski svijet, kao i na izgled i funkcionalnost prostora u kojem se nalaze te kvalitet života u zajednicama oko njih. Upravo zbog toga, pored pozitivnih aspekata, važno je uobziriti i potencijalne ekološke izazove koje vjetroelektrane nose.
U Bosni i Hercegovini u posljednjih par godina primjetan je trend porasta broja projekata koji se odnose na izgradnju i puštanje u rad vjetroelektrana. Trenutno, u BiH imamo izgrađene vjetroelektrane Mesihovina, Jelovača i Ivovik na području Tomislavgrada i Livna, Podveležje kod Mostara, te Ivanovo Sedlo kod Sarajeva. To svakako nije sve, ali tačan broj planiranih vjetroelektrana je teško tačno definisati. Pored pet izgrađenih, u nekoj fazi planiranja, što uključuje one u različitim koracima ishodovanja dozvola pa do onih koje su najavljivane od strane različitih institucija, ili spominjane u medijskim člancima i predizbornim obećanjima, se nalazi oko 45 vjetroelektrana.
Kao što se može vidjeti iz priloženog spiska, najveća gustina planiranih vjetroelektrana je u području Hercegbosanske županije tj. Kantona 10. Ukupan broj sam za sebe je daleko od zanemarivog, ali situacija je još ozbiljnija kad se u obzir uzme da se radi o relativno malom prostoru za ovoliki broj vjetroagregata. U ovom i sličnim slučajevima apsolutno je neophodno detaljno istraživanje i procjena kumulativnog uticaja projekata na biljni i životinjski svijet, način njihovog svakodnevnog funkcionisanja, kao i uticaj na staništa i pejzaž te na život ljudi koji naseljavaju to područje.
Osim toga, budući da se radi o kraškom terenu koji karakteriše veoma porozno, kompleksno i povezano podzemlje i vodotoci, postoji opravdana bojazan u vezi sa sposobnošću terena da izdrži ovaj broj vjetroturbina — kako zbog izlijevanja betona u takvu podlogu, tako i zbog vibracija, miniranja, kopanja i trajnog mijenjanja prirodne strukture zemljišta tokom izgradnje i funkcionisanja. Zbog porozne strukture, pukotina i podzemnih vodotokova, ti radovi mogu imati dugoročne posljedice na prirodni sistem tla i voda, i to na daleko širem obuhvatu od samog lokaliteta nekog od vjetroparkova. Akcidentne situacije, poput curenja ulja, takođe se nipošto ne smiju zanemariti tokom procjenjivanja prihvatljivosti projekata.
Samim tim se u pitanje dovodi opstanak nedovoljno istraženih, ali bogatih i osjetljivih kraških ekosistema. Izgradnja pristupnih puteva, temelja za turbine i prateće infrastrukture takođe često zahtijeva uklanjanje vegetacije i značajne izmjene reljefa, što narušava prirodnu ravnotežu područja, fragmentiše staništa i uznemirava stanovnike područja.
Tu zabrinutost za životnu sredinu, nažalost, ne prestaje. Osim što je ovo područje stabilnih i intenzivnih vjetrova pogodno za vjetroelektrane, ono zapravo predstavlja ključni dio Jadranskog migratornog puta za ptice selice koje ovim putem putuju na hiljade kilometara kako bi stigle do svojih zimovališta u Africi. Negativan uticaj vjetroturbina na ptice već je višestruko dokazan, a posebno su ugrožene vrste koje migriraju u velikim jatima ili lete na visinama koje se poklapaju sa radom turbina. Sudari sa lopaticama vjetroturbina često imaju smrtonosne posljedice, dok buka i prisustvo velikih postrojenja mogu poremetiti prirodne migracione pravce i staništa ptica.
Pored ptica, negativne posljedice trpe i šišmiši, koji su veoma osjetljivi na promjene pritiska vazduha izazvane radom turbina (barotrauma). Brojni naučni radovi upozoravaju na to da nekontrolisana izgradnja velikog broja vjetroelektrana u osjetljivim područjima može dovesti do smanjenja biodiverziteta i trajnog narušavanja prirodnih ekosistema. Upravo zbog toga u razvijenim državama sve češće se preispituju prioriteti u procesima razvoja obnovljivih izvora energije spram pažljivog postupanja u skladu sa principima zaštite prirode.
Na primjeru Hercegbosanske županije (Kantona 10) vidljivo je da pažljiva i sveukupna procjena uticaja izostaje. Prethodne procjene uticaja na životnu sredinu rade se često bez primjene odgovarajućih standarda i bez adekvatnog prikupljanja i analize svih relevantnih činjenica, a naročito se nedovoljno kvalitetno ili uopšte ne procjenjuje kumulativni uticaj sa drugim postojećim i planiranim projektima. Pored toga, kao što se može vidjeti u analizama organizacija civilnog društva, kao i u medijskim člancima, koncesioni ugovori su takođe dodjeljeni na krajnje problematičan način.
Na nedavno održanoj radionici o vjetroelektranama pod nazivom “Procjena uticaja vjetroelektrana – najčešće greške, posljedice i preporuke”, stručnjakinja Dunja Delić (18) istakla je da bi prilikom izrade prethodne procjene uticaja trebalo uzimati u obzir ukoliko se radi o predloženim Natura 2000 područjima, odnosno Emerald područjima, kako ne bi došlo do devastacije područja do te mjere da se gube obilježja koja ih čine kandidatima za navedene kategorije. Ona je navela i da nadležne institucije imaju puno pravo da, iako još uvijek nema formalne zaštite ovakvih područja, ta područja izuzmu iz mogućnosti bilo kakvih građevinskih intervencija, upravo radi očuvanja njihovih obilježja.
Simptomatično je da niti u jednoj prethodnoj procjeni uticaja na životnu sredinu nema ovakvih preporuka, kao i da kako se čini, nadležne institucije još uvijek nisu prepoznale svoju pravu ulogu u cjelokupnom procesu. Zbog toga danas u Hercegbosanskoj županiji (Kantonu 10) postoji činjenično stanje prikazano u priloženoj tabeli, a koje ukazuje na veliku vjerovatnoću visokog stepena devastacije predmetnog područja ukoliko se realizuju svi zamišljeni, odnosno odlukama kantonalne Vlade dozvoljeni projekti. Prisutan je i rastući otpor lokalnih zajednica nezadovoljnih nedovoljnom transparentnošću i njihovim uključivanjem u procesima planiranja i dodjeljivanja dozvola i koncesija za vjetroelektrane u njihovim lokalnim zajednicama.
Centar za životnu sredinu već godinama aktivno radi u Hercegbosanskoj županiji (Kantonu 10) povodom zaštite veoma bogatog i specifičnog biodiverziteta u Livanjskom i okolnim poljima, ali i na tome da se sačuva prostorna povezanost ovog područja, kao i funkcionalnost terena koja je potrebna radi očuvanja biljnih i životinjskih vrsta koje obitavaju na ovom području.
Očuvanje područja ne znači apsolutno odbijanje korišćenja energije vjetra, već podrazumijeva da se ona planira i koristi na način koji će minimizirati rizike po životnu sredinu, lokalne zajednice, biljne i životinjske vrste, kao i pejzaž područja. To svakako nije moguće izvesti sa brojem vjetroturbina, odnosno vjetroelektrana, koje se planiraju na predmetnom području. Ključne karike, bar proceduralno, u ovom lancu prevencije štete su daleko kvalitetnije studije uticaja na životnu sredinu, za koje je neophodno puno više vremena, posebno onog provedenog na terenu. S druge strane, kumulativni uticaj se ne može adekvatno ocijeniti bez kvalitetnih prostornih planova, a za koje se rade strateške procjene uticaja na životnu sredinu/okoliš. Ovakvi dokumenti višeg reda služe upravo da uštede vrijeme i novac svima, uključujući investitore, kroz spriječavanje ulaganja u razvoj projekata za koje je jasno da će biti u sukobu sa prostornim planom i drugim namjenama predviđenim za konkretne lokacije.
Stoga Centar za životnu sredinu, zajedno sa mještanima predmetnog područja, nastavlja da sarađuje po pitanju radnji koje se mogu i trebaju preduzeti kako bi se ovo područje sačuvalo od devastacije koja će privatnim investitorima donijeti profit, ali će područje učiniti neprepoznatljivim.
(CZZS, Foto: Igor Kalaba / Odgovorno)
