“Ne postoji politička volja da se zaštiti naša voda za piće, ali zato itekako postoji politička volja trenutne većine u Skupštini Kantona Sarajevo da se zemljište vodozaštitne zone pretvori u unosno građevinsko zemljište.”
Juče, zadnjeg dana marta 2026. godine, u Historijskom muzeju BiH, u Sarajevu, održana je građanska javna rasprava o budućnosti vodosnabdjevanja u Sarajevu.
Povod je bio Nacrt Privremene odluke o zaštiti izvorišta vode za piće „Sarajevsko polje“, usvojen 7. marta u ranim jutarnjim satima, “tokom od javnosti skrivenog dijela sjednice Skupštine Kantona Sarajevo”, kako kažu iz nevladine organizacije Eko Akcija.
Eko Akcija je sa Aarhus centrom u BiH i organizator ovog skupa. Za koga tvrde da će biti jedini javni skup u vezi egzistencijalno važne teme za budućnost Sarajeva, organizovan tokom trajanja javne rasprave.
“Iako im je to zakonska obaveza, institucije Kantona Sarajevo i jedinice lokalne samouprave ništa nisu organizovale.”, naglašavaju iz Eko Akcije.
Na održanoj javnoj raspravi, kojom je moderirala Alma Midžić, govorili su Prof. dr Nusret Drešković, Prof. dr Samir Đug, Prof. dr Ballian Dalibor i Prof. dr Vesna Hercegovac Pašić, opisujući kataklizmu koja nas čeka “ako skupina koja je na potpuno drugačijim obećanjima osvojila vlast u Kantonu Sarajevu uspije da progura svoje zamisli”.
“Iako su pozivi na vrijeme bili uručeni svim zastupnicima Skupštine Kantona Sarajevo, premijeru i ministrima Vlade Kantona Sarajevo, skupu je prisustvovala samo zastupnica Marijela Hašimbegović.”, rezignirano su konstatovali organizatori.
Nešto ranije, iz Eko Akcije su upozorili: “Ne postoji politička volja da se zaštiti naša voda za piće, ali zato itekako postoji politička volja trenutne većine u Skupštini Kantona Sarajevo da se zemljište vodozaštitne zone pretvori u unosno građevinsko zemljište.”
Radi se o preko 250 hektara zemljišta trenutno strogo zaštićene prve i druge zone, koje bi spornim Nacrtom odluke o vodozaštitnoj zoni glavnog izvorišta vode za Sarajevo, prešlo u četvrtu zonu gdje je dozvoljen niz aktivnosti koje se moraju provesti uz standardne ili dodatne mjere zaštite.
“U nastavku je tek mali dio opširne liste aktivnosti koje će moći biti obavljane na područjima koja su trenutno strogo zaštićena, koje će biti direktna prijetnja po kvalitet vode u izvorištu:
– termo i gasne elektrane.
– trafo stanice, koje mogu biti izvor kancerogenih dioksina,
– sanitarne deponije, poput gradske deponije u Smiljevićima čije procjedne vode su jedan od najvećih zagađivača rijeke Bosne,
– postrojenja za tretman otpadnih voda poput onog u Butilama,
– postrojenja za preradu životinjskog otpada,
– rudnici i rudnička postrojenja poput onog u Varešu, gdje je trenutno čitava zdravstvena kriza zbog nalaza povećanih vrijednosti olova u krvi,
– istražne naftne bušotine,
– pogoni metalske industrije,
– pogoni kožarske industrije,
– nuklearne elektrane,
– skladištenje industrijskih sirovina i hemikalija opasnih za vodu,
– skladištenje i deponovanje šljake i pepela
– deponije industrijskog otpada opasnog za kvalitete vode na izvorištu
– izgradnja i rad industrijskih kanalizacionih sistema
– izgradnja i rad postrojenja za tretman industrijskih otpadnih voda
– izgradnja depoa za teška vozila
– izgradnja i rad cjevovoda za transport tekućina opasnih za kvalitet vode
– nadzemni ili podzemni spremnici nafte i naftnih derivata,
– benzinske stanice uz prometnice
– intenzivna stočarska i peradarska proizvodnja,
itd.” – upozorili su iz Eko Akcije.
(T.H., Odgovorno)
