Političke stranke u Bosni i Hercegovini godinama raspolažu desetinama miliona maraka javnog novca, ali taj novac ne doprinosi povećanju učešća žena i mladih u politici, niti se koristi transparentno i namjenski, pokazuje, ovih dana javnosti predstavljena, analiza Transparency International BiH.
Aktuelni protesti u Sarajevu, kojima je početni povod bila tragedija u kojoj je smrtno stradao jedan mladić, a teško povrijeđena maloljetna djevojka, pretvaraju se polako u generacijski krik protiv sistema koji ne pokazuje brigu za mlade – ne daje im priliku, ne brine o njima i njihovim potrebama, ne pruža im sigurnost i ne kreira okruženje u kome mogu naći mjesto za sebe, nego ih, naprotiv, tjera iz njihove zemlje. S druge strane žene u BiH se suočavaju sa nizom problema, sve do nasilja i femicida, na koje reaguju protestima od tragedije do tragedije, a da sistem ne preduzima nikakve značajne korake da se suoči sa problemom.
U korijenu svih tih problema je nedovoljna zastupljenost mladih i žena u političkom životu zemlje, na svim nivoima. Odnosno otpor koji većina političkih partija pokazuje prema istinskoj ravnopravnosti polova, s jedne, i većem učešću mladih u politici, s druge strane.
Postojeći establišment, koncentrisan na očuvanje vlastitog položaja, a pritom još dokazano sklon korupciji i nedemokratskom ponašanju, a nesklon reformama, pravnoj državi, poštovanju ljudskih prava, i služenju interesima građana ove zemlje, ignoriše čak i zakonske obaveze u ovom kontekstu, a pogotovo one koje spadaju u domenu moralnog ili tome sličnog.
Političke stranke u Bosni i Hercegovini godinama raspolažu desetinama miliona maraka javnog novca, ali taj novac ne doprinosi povećanju učešća žena i mladih u politici, niti se koristi transparentno i namjenski, pokazuje, ovih dana javnosti predstavljena, analiza Transparency International BiH.
Ova analiza ispituje ulogu javnog finansiranja u unapređenju ravnopravnosti polova i učešća mladih unutar političkih stranaka u BiH. Nudi dubinsku analizu pravnih okvira, međunarodnih najboljih praksi i unutrašnjih stranačkih struktura, identifikujući i postignuća i nedostatke, dok istovremeno pruža primjenjive preporuke za reformu. Nalazi naglašavaju transformativni potencijal javnog finansiranja za rješavanje sistemskih prepreka i podsticanje inkluzivnosti u političkom sistemu BiH.
No aktuelna realnost koju konstatuje je porazna. I, zapravo, ne nudi previše nade.
Preko 70% prihoda političkih stranaka dolazi iz budžeta. No, trenutni sistem finansiranja ne obezbjeđuje da javna sredstva dovode do veće ravnopravnosti, demokratizacije i značajnijeg uključivanja mladih i drugih nedovoljno zastupljenih grupa.
Istraživanje Transparency Internationala pokazuje da se učešće žena u većini institucija zadržava ispod 30%, iako zakon propisuje da njihova zastupljenost ne smije biti ispod 40%. Još ozbiljniji je podatak da uopšte ne postoje sistemski podaci o učešću mladih, niti bilo kakvi standardi koji bi garantovali njihovu zastupljenost.
Komparativni primjeri pokazuju da druge zemlje koriste javno finansiranje kao alat za promjene odnosno povećavaju sredstva strankama koje imaju više žena, umanjuju finansiranje onima koje ne poštuju ravnopravnost ili uvode obavezno izdvajanje sredstava za žene i mlade.
No, tako rade zemlje kojima je cilj rodna ravnopravnost i veće učešće mladih u politici. Ciljevi ovdašnjih vladajućih politika su, međutim, sasvim drugačiji. Pa, u skladu s tim, i raspolaganje novcem.
Iako javno finansiranje postoji na svim nivoima vlasti, ne postoje jasni uslovi kako se ta sredstva troše. Postoji dodatno finansiranje za manje zastupljeni spol, ali ono nema efekt jer stranke nisu obavezne ta sredstva koristiti za aktivnosti koje bi unaprijedile položaj žena. – navode iz Transparencyja.
Sistemi podsticaja ne utiču na ponašanje stranaka, a mladi uopšte nisu obuhvaćeni finansijskim kriterijima. Stranačke organizacije žena i mladih postoje, ali bez vlastitih budžeta i bez stvarne moći, dok sve ključne odluke ostaju u rukama stranačkog vrha što ostale kategorije ostavlja bez stvarnog uticaja kako na sastav kandidatskih lista tako i u procesima odlučivanja.
Pritom, naravno, sistem, i u ovom kontekstu boluje od hronične netransparentnosti. Pa tako ne postoje podaci o tome kako se sredstva koriste, ne postoji standardizovano izvještavanje dok su mehanizmi kontrole izrazito slabi. A bez kontrole nema odgovornosti, što ostavlja širok prostor za zloupotrebe i onemogućava javnost da zna da li stranke koriste sredstva u skladu s javnim interesom.
Tačnije, pošto je javna percepcija da to one ne rade, postavlja se pitanje kako ih natjerati da počnu voditi računa ne samo o ličnom i stranačkom, nego i o javnom interesu.
Transparency International u BiH, povodom predstavljanja publikacije “Analiza uticaja javnog finansiranja političkih stranaka na učešće žena i mladih u BiH” pozvao je nadležne institucije da hitno usklade zakonodavni okvir, uvedu jasna pravila i uspostave mehanizme kontrole koji će osigurati da sredstva koja dolaze iz javnih budžeta zaista doprinose ravnopravnijem i inkluzivnijem političkom sistemu, a ne reprodukciji postojećih nejednakosti.
(N.N., Odgovorno)
